Zakon o životnom partnerstvu spas je za mnoge iz zemalja regije koji dijele živote s hrvatskim državljankama i državljanima, no ako ste iz BiH, Srbije, Makedonije,... situacija je takva da teško možete planirati budućnost, a ako je riječ o vezama na daljinu, život postaje višestruko teži.

Jednu od takvih priča donosi portal lgbt.ba, a riječ je o Nataši (Srbija) i Hani (BiH), koje su u vezi 10 mjeseci. Osim tipičnih izazova karakterističnih za veze na daljinu, poput nedostatka zajedničkog vremena i kroničnog nedostajanja, Nataša i Hana suočavaju se s bolnim činjenicom da svoju vezu moraju i skrivati.

"Svi moji prijatelji/ce znaju za našu vezu i još nijednom nismo naišle na osude", kaže Hana.

Ali kad je riječ o obitelji, situacija je drugačija. Natašini roditelji ne znaju za njihovu vezu, a da je lezbijka znaju samo neki članovi uže obitelji, no ona misli da i ostali naslućuju. Što se tiče Hane, ona misli da njezina mama pretpostavlja, s obzirom da je znala za njezinu prošlu vezu. Ocu nikad i nije pokušavala reći jer misli da on to ne bi prihvatio.

Stoga objema nedostaje obiteljska potpora, a Hana kaže kako, da bi se vidjela s Natašom, mora "prilagoditi priču i dosta toga slagati". S druge strane, tješi se time da je lakše dovesti kući "prijateljicu" nego dečka "jer nema suvišnih pitanja koje roditelji vole postavljati".

Potražit će sreću negdje drugdje

Koliko je to u konačnici "dobro" ili nije, pokazat će vrijeme. U međuvremenu se posjećuju i obje obitelji su ih upoznale, ali samo u svojstvu "prijateljica".

Osjećaju neslobodu i kad je posrijedi izmjenjivanje nježnosti u javnosti jer Nataša je doživjela neugodne situacije, kako zbog svoje seksualne orijentacije, tako i zbog izgleda.

"Imala sam neugodnosti zbog svoje seksualne orijentacije, čak više njih, možda zbog toga što nekim ljudima ličim na nekog 'dečka'. Zaboravit ćemo sve batine na taj račun, nisu bile dovoljno jake da me uplaše. Možda je ponekad dobro kad ljudi pomisle da sam muško, jer samim tim se izbjegne i ta situacija. Da je ugodno – nije, a sigurno – može biti", kazala je.

Planiraju zajedničku budućnost, ali još uvijek nisu odlučile gdje bi voljele živjeti – u nekoj državi regije ili liberalnijoj zemlji. Željele bi imati i djecu, no misle kako bi to na ovim prostorima bilo nemoguće. "Tako da je neko preseljenje u inozemstvo neminovno", kaže Hana.

Nataša bi voljela živjeti u regiji, ali smatra da bi konzervativna sredina u kojoj ne može živjeti kako želi i dijeliti život s osobom koju voli, mogla biti razlog njezina odlaska u zemlju koja bi im to omogućila.

"Iskreno, da se samo ja pitam, otišla bih iz regije jer nisam baš sigurna da želim zauvijek ostati tu gdje vlada i gdje će još dugo vladati patrijarhat. Možda to djeluje kao potez kukavice, ali svako želi da mu život bude lakši. Voljela bih kad bismo mogle ostvariti zajedničku budućnost na svim poljima kao i heteroseksualni parovi", zaključno poručuje Nataša.