Prvi čin. Nakon što sam prešao u pedere, počeo sam preispitivati svoju vezu koja je tome prethodila. I osjećaje koji su postojali. Ili sam mislio da su postojali. Takvo preispitivanje je prirodan proces poznat većini. S obzirom da je riječ o vezi koja je trajala tri godine, ništa čudno. Ono što je moje preispitivanje dodatno zakompliciralo jest to što sam, kao peder, preispitivao svoju trogodišnju vezu s curom.

Tri godine imao sam osjećaj da je volim, tri godine sam mislio da me uzbuđuje mentalno i fizički. I onda smo prekinuli. Ja sam prekinuo. Puno razloga za prekid se nakupilo. Niti jedan nije bio moja seksualnost. Bila je to moja prva ljubav, prva veza studentskih dana. Je li moguće da sam tri godine živio u zabludi? Da sam tri godine veze bio nesvjestan toga da sam peder, do te mjere da sam umislio svoju emocionalnu i fizičku uzbuđenost? Je li moguće umisliti erekciju?

Za sebe sam bio heteroseksualan i ponašao sam se potpuno u skladu s tim

Svejedno, bio sam svjestan koliko me muškarci uzbuđuju. Moja tadašnja pornografska kolekcija, vrlo zavidne "gigabajtaže" i pederske konzistentnosti, bila je živući dokaz toga. To sam racionalizirao na način da me žene uzbuđuju emotivno i seksualno, a muškarci samo seksualno. Sa ženama se mogu ševiti i biti s njima u vezi, s muškarcima se mogu samo ševiti, ali veza s njima je nezamisliva.

S jedne strane, bio sam uvjeren da moja ljubav prema tadašnjoj curi nije bila laž. Jednostavno iz razloga što si tada nisam priznao da sam peder, što razlog za prekid nije bio to što sam peder i što sam se tek kasnije počeo doživljavati i nazivati pederom. Dakle, za sebe sam bio heteroseksualan i ponašao sam se potpuno u skladu s tim. S druge strane, razmišljao sam, ipak je moguće da sam sve te osjećaje umislio kako se ne bih morao suočiti s vlastitom seksualnošću. Svjestan sam da je čovjek sposoban za nevjerojatne stvari, samo da bi pobjegao od onoga što jest. Čak i umisliti da može pobjeći od toga.

Naredna veza nije bila dovedena u pitanje mojim otkrivanjem vlastite seksualne orijentacije. Ona je rezultat, između ostalog, upravo otkrivanja vlastite seksualne orijentacije. Osnovni preduvjet. Ta je veza istovremeno bila i uzrok moje emancipacije kao pedera

No, je li moguće i da su moji osjećaji prema toj curi bili toliko jaki da sam svoju pravu seksualnu orijentaciju uspio, bez ikakvih smetnji, staviti u drugi plan? Je li moguće da je emocionalna povezanost bila toliko jaka?

Nisam tada donio nikakav zaključak o svemu. Ostavio sam to u prošlosti. Pamteći je kao vezu čije postojanje je dovedeno u pitanje mojim otkrivanjem vlastite seksualne orijentacije. Prave seksualne orijentacije, ne one umišljene heteroseksualne ili biseksualne.

Ako mogu biti s muškarcem, zašto ne bih mogao biti i s transrodnim muškarcem?

Drugi čin. Naredna veza nije bila dovedena u pitanje mojim otkrivanjem vlastite seksualne orijentacije. Ona je rezultat, između ostalog, upravo otkrivanja vlastite seksualne orijentacije. Osnovni preduvjet. Ta je veza istovremeno bila i uzrok moje emancipacije kao pedera. Kroz tu vezu sam u potpunosti prihvatio sebe kao pedera. Kroz tu vezu sam izašao iz ormara. U toj vezi sam realizirao dugo potiskivanu želju za seksom s muškarcem.

I, najbitnije, kroz tu vezu sam ostvario ono za što sam mislio da je nemoguće. Nemoguće ne zbog drugih, nego zbog mene. Otkrio sam da mogu ostvariti romantičnu emocionalnu povezanost s muškarcem. Ne samo da mogu, nego to i želim. Ne samo da i želim, nego sam u tome šest godina uspijevao.

Bio sam uvjeren da moja ljubav prema tadašnjoj curi nije bila laž. Jednostavno iz razloga što si tada nisam priznao da sam peder, što razlog za prekid nije bio to što sam peder i što sam se tek kasnije počeo doživljavati i nazivati pederom. Dakle, za sebe sam bio heteroseksualan

Treći čin. Veza koja je uslijedila nakon tih šest godina nastavljala se na sve što sam prethodnih godina zaključio o sebi. Može se reći da sam u tu vezu ušao kompletniji nego ikad. Potpuno svjestan sebe. S toliko toga naučenog o sebi i drugima kroz vlastita i tuđa iskustva. S iskustvom dugogodišnje pederske veze, s iskustvom zajedničkog pederskog života, s iskustvom emancipacije nas kao pederskog para.

I, naravno, kao emancipirani peder, bez imalo sumnji u vlastitu seksualnost i rodnost, s vrlo jasnom slikom onoga što želim i onoga što želim izbjeći. Dogodila se divna dvogodišnja veza s osobom koja me od početka nevjerojatno uzbuđivala i mentalno i fizički. Kako nisam više imao puno toga revolucionarnog saznati o sebi (ili sam barem tako mislio), mogao sam se potpuno rasterećeno prepustiti potpunom upoznavanju njega kao osobe.

Što bi bilo da moj dragi shvati da je heteroseksualna transrodna žena i da njegova transrodnost ne mijenja želju da bude sa mnom niti utječe na ljubav prema meni?

I vjerojatno sam prvi put doživio da me netko od samog početka uzbuđuje kao osoba, a ne kao objekt. Jedna tema na gay.hr-u potakla me da toga postanem svjestan. Dok sam još bio aktivan na tom forumu, postojala je tema naslova u stilu "Biste li mogli biti s trans osobom" ili nešto u tom stilu. Da, normalno, ne vidim zašto ne bih mogao biti. Ako mogu biti s muškarcem, zašto ne bih mogao biti i s transrodnim muškarcem? Muškarac je. S transrodnom ženom ne bih mogao biti. Ipak sam peder, a žene me ne privlače.

Ako je moj dragi odjednom postao draga, je li riječ o drugoj osobi?

Ali, je li stvarno tako jednostavno? Što bi bilo da moj dragi shvati da je heteroseksualna transrodna žena i da njegova transrodnost ne mijenja želju da bude sa mnom niti utječe na ljubav prema meni? Utječe li to na moju ljubav? Pomislio sam da bih u tom slučaju mogao biti s transrodnom ženom.

Nisam niti slutio da će uskoro ta zamišljena situacija postati stvarnost. Doista, dragi me posjeo jedan dan i saopćio mi da je transrodan, da već neko vrijeme o tome razgovara s psihologinjom. A budući da sam peder, to znači i kraj naše veze. Naravno, bio sam potpuno šokiran time jer nisam to očekivao. Niti njegovu transrodnost niti prekid.

Nakon što sam se uspio malo pribrati od šoka i stavljanja pred gotov čin, ulovio sam se da razmišljam o nečemu potpuno neočekivanom. Zašto bi to bio kraj naše veze? I koja je zapravo granica ljubavi? Znači li da je time što je moj dragi odjednom postao draga riječ o drugoj osobi? Prestaje li samim time naprasno i moja ljubav? Danas ga volim, sutra je ne volim. Ista osoba. I što uopće moje saznanje mijenja?

Dragi me posjeo jedan dan i saopćio mi da je transrodan

Mijenja li moje saznanje o njegovoj transrodnosti činjenicu da sam, očito, dvije godine bio zaljubljen u curu? Očito mogu biti s curom. Očito jesam u vezi s curom. Samo što to dosad nisam znao. Prestaje li mogućnost veze saznanjem o njegovoj transrodnosti? Volim li nekoga kao osobu ili volim nečija primarna i sekundarna spolna obilježja?

Samo sam se pitao i nisam zaključio ništa definitivno. Ali da mislim da mogu biti s njim. Ili s njom. I da ne vidim zašto bi to mijenjalo naš odnos. I veza je nastavila živjeti još nekoliko mjeseci. Nažalost, nakon toga, veza je ipak završila zbog razloga koji nemaju nikakve veze s transrodnošću. O tim razlozima sam dovoljno i razmišljao i pisao, pa ovaj put neću.

A moj bivši dragi danas se deklarira kao rodno varijabilna osoba.

Ne mislim da bi me nečija transrodnost spriječila u tome da se zaljubim, ili odljubim

U međuvremenu sam posložio neke stvari u glavi. I zaključio da ne mislim da bi me nečija transrodnost spriječila u tome da se u nekoga zaljubim. Ili da bi me nečija transrodnost potakla u tome da se odljubim. Sad znam da ne bi.

Četvrti čin počinje u kaosu oporavljanja od prekida, pokušaja ponovnog pronalaženja i izmišljanja samog sebe. Deset godina je prošlo otkako svoju prvu bivšu dragu nisam vidio, čuo, niti znao bilo što o njoj. I nakon točno deset godina, javila se. Potpuno neočekivano opet smo uspostavili kontakt, pretresamo gotovo svakodnevno prošlost, sadašnjost i budućnost. Nakon deset godina, opet gradimo prijateljski odnos.

Deset godina nisam razmišljao o nalaženju odgovora na pitanje je li ljubav prema njoj bila laž samo zato što sam u međuvremenu otkrio da sam peder. Pričali smo o tome i shvatio sam da sam sad, nakon svega što sam doživio, potpuno siguran da ljubav prema njoj nije bila laž. Kao što nije bila niti ljubav iz drugog čina. Kao što nije niti ljubav iz trećeg čina.

Prestaje li mogućnost veze saznanjem o njegovoj transrodnosti? Volim li nekoga kao osobu ili volim nečija primarna i sekundarna spolna obilježja?

Prva je ljubav dovedena u pitanje zbog moje seksualnosti i potrebe za točnom identifikacijom sebe kao seksualnog bića, a sve kako bih se zatim mogao emocionalno identificirati i realizirati. Zbog potrebe da prihvatim tu identifikaciju i realiziram je kroz vezu s osobama na koje me usmjerava moja seksualnost. S muškarcima. Prihvaćanje moje seksualnosti dovelo je do veze koja je tu seksualnost emancipirala i u punom smislu realizirala.

Iskustvo iz te veze dovelo je do mogućnosti da, kao osoba na miru sa samim sobom, potpuno uživam u nekomu kao osobi u trećoj vezi. Da bi krug bio zatvoren time što je na kraju te veze moja seksualnost dovedena u pitanje zbog ljubavi. I zbog potrebe za izbjegavanjem točne identifikacije sebe kao seksualnog bića. Shvaćanjem da je ona očito, barem kod mene, ovisna i o emocionalnoj samoidentifikaciji i realizaciji.

Bez "pomaknutosti" ne bi bilo ova četiri čina

Zanimljiva je ta promjena koju čovjek prođe. Od potrebe da nađe sebe tako da pronađe identifikacijski okvir koji mu je najbliži i pripada nečemu, do potrebe da nađe sebe tako da se riješi svih identifikacijskih okvira i da ne pripada ničemu.

Netko će reći, cijela ova litanija je nepotrebna. Jednostavno si biseksualan i gotovo. Možda. Ne bih rekao da jesam niti se identificiram kao biseksualan. Žene same po sebi, objektivizirane, ne uzbuđuju me seksualno. Muškarci da. U redu, možda nisam biseksualan. Možda sam panseksualan. Možda sam poliseksualan. Možda. Nikad nisam bio preveliki obožavatelj rigidnih definiranja, rigidnog identificiranja, trpanja u ladice i zadanosti općenito.

Lažem. Ne podnosim rigidno definiranje, rigidno identificiranje, trpanje u ladice i zadanosti općenito!

Kad se govori o odnosu seksualnosti i ljubavi, obično se govori na način da je seksualnost osnova koja određuje među kojom ćemo skupinom ljudi tražiti i nalaziti seksualne partnere te partnere za romantičnu ljubav. I to na način da je ta veza jednosmjerna. Da je seksualnost preduvjet za romantičnu ljubav. Seksualna orijentacija danas se najčešće objašnjava kroz razne skale koje govore o "omjerima" raznih orijentacija kod svakog od nas.

Netko će reći, cijela ova litanija je nepotrebna. Jednostavno si biseksualan i gotovo. Možda. Ne bih rekao da jesam niti se identificiram kao biseksualan

Sve su češća razmišljanja o seksualnosti kao nečemu što nije statično i što se mijenja u određenoj mjeri kroz život. Zašto ne bi bilo zamislivo da je seksualna orijentacija nešto što nas u načelu usmjerava prema određenim romantičnim partnerima. Ali da isto tako, kroz neke scenarije, baš ta romantična ljubav može imati i povratan utjecaj na seksualnu orijentaciju. Je li zamislivo da je upravo romantična ljubav prema nekomu jedan od faktora koji nas barem malo može pomaknuti na skali seksualnosti?

Ili sam ja "pomaknut" u glavi. I to je sasvim u redu. Bez te pomaknutosti ne bi bilo niti ova četiri čina. Tko zna kakav će biti sljedeći.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam