Zanimljive stvari se mogu iščitati iz reakcija povodom subotnjeg napada na LGBT party u klubu Super Super. Primjerice, da je, istina, došlo do napada, ali nema govora o LGBT partyu. I zbog toga se ne radi o napadu na LGBT zajednicu, a samim time cviljenje o zločinu iz mržnje pada u vodu. Što, slavodobitno, dovodi do raskrinkavanja "homoliberalne zavjere". Naravno, ako je do napada uopće došlo, u što isto mnogi sumnjaju.

Krenimo od početka. Da, istina je da se u opisu događaja "Trenerka Party" ne spominje izričito LGBT zajednica. Međutim, svaki malo zainteresiraniji gordi borac za istinu vrlo lako može vidjeti da su domaćini tog događaja, uz Super Super, bili Junkyard i Das Kvlt.

Još malo zainteresiraniji ljubitelj istine pomoću nekoliko klikova može saznati pregršt informacija koji svakom pravom istinoljupcu jamačno pružaju orgazmičko iskustvo. Primjerice, lako se može vidjeti da ekipa iz Junkyarda sebe službeno opisuje kao "90's flashback trash queer party".

Queer, ta čudna riječ

Uz još pokoji klik, istinoljubac bi mogao doživjeti dvostruko orgazmičko iskustvo. Recimo, klikom na stranicu Das Kvlta. Sami sebe opisuju na sljedeći način: It's a resurrection of the club kid movement. Das Kvlt is a group with socially deviant beliefs and practices. Art project of amazing queer parties. Das Kvlt project was created 2015. in Zagreb. Resurrection of the club kid era has just begun. Join the movement! Opet ta čudna riječ, queer.

Znam da veliki borci za istinu s podozrenjem gledaju na Wikipediju, kao neznanstven i nedovoljno vjerodostojan izvor informacija. Naravno, za razliku od njihovih izvora.

O, slatka istino, želim pasti na tvoju bijelu grud, tvojih sokova se naužiti i kano izmoreni tić u tvoje gnijezdo sletjeti! Svejedno, citirat ću jednu rečenicu s Wikipedije, hrvatske čak: "Queer izraz se koristi kao naziv za cjelokupnu homoseksualnu, biseksualnu, transrodnu i interseksualnu zajednicu kao i heteroseksualne osobe koje sebe vide ili žive svoj život van hetero-patrijarhalnih normi." Ili, kako bi rekli iz Junkyarda: "Queer znači da svatko ima pravo izraziti svoj rodni i spolni identitet te seksualnu orijentaciju i biti jednako prihvaćen zbog toga".

Eto ti, vraže, nije riječ o LGBT zajednici, a jest. Kad jest, nije, kad nije, jest.

Jasno je da se u pravilu radi o odvratnom cinizmu koji se skriva iza naglo probuđene istinoljubivosti i strasti prema pravilima, procedurama i zakonima

Drugi argument u raskrinkavanju "homoliberalne zavjere" jest taj da počinitelj još nije pronađen te da nema informacija o motivima napada. Što je, naravno, iskorišteno da bi pederi sebe stavili u prvi plan i opet glumili žrtve. Gotovo redovito se nakon toga postavlja pitanje što ako se ispostavi da doista nije bila riječ o zločinu iz mržnje. Što ako se ispostavi da je to sukob između konkurentskih klubova?

Hoće li se pederske udruge ispričati zbog lažnih optužbi i dizanja panike?

Možda osveta dovođenjem u prvi plan navodnu ilegalnost poslovanja kluba i nepostojanje tehničkih uvjeta. Ili je to možda napravila neka pijana i urokana budaletina, koja nije znala ni za sebe, kamoli kakav party se odvija pa da bi počinila zločin iz mržnje.

Ili je, kako mnogi neduhovito sugeriraju, riječ o ljubomornom pederu koji je svojeg bivšeg vidio s mlađim i ljepšim tipom. Što u tom slučaju? Hoće li se pederske udruge ispričati zbog lažnih optužbi i dizanja panike? Na sto su muka gordi ljubitelji istine i borci za poštivanje zakona, propisa i procedura. I slažem se s njima, bez imalo sarkazma.

Eto ti, vraže, nije riječ o LGBT zajednici, a jest. Kad jest, nije, kad nije, jest

Slažem se, dokaza da je riječ o zločinu iz mržnje doista nema. Počinitelj nije priveden. Osobno bih i volio da se ispostavi da je riječ o potpunoj slučajnosti i da nema nikakve veze s netrpeljivošću prema LGBT populaciji. Volio bih da je to doista djelo nekog poremećenog ljubomornog pedera urokanog votkom.

Volio bih da je tako, jer bi to značilo da situacija u društvu ipak nije tako strašna kako smo mislili. Ili kako smo se prepali. Ali, isto tako se može postaviti i pitanje što ako se ispostavi da je doista riječ o zločinu iz mržnje. Citiram iz Kaznenog zakona: "Zločin iz mržnje je kazneno djelo počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe".

Drugi argument u raskrinkavanju "homoliberalne zavjere" je taj da počinitelj još nije pronađen te da nema informacija o motivima napada. Što je, naravno, iskorišteno da bi pederi sebe stavili u prvi plan i opet glumili žrtve

Što ako se ispostavi da suzavac nije bačen iz tko zna kojih motiva, pa se ispostavilo da je slučajno riječ o LGBT partyju? Što ako se ispostavi da je suzavac bačen zbog toga što je bila riječ o LGBT partyju? Što ako se to ispostavi kao jedini ili glavni motiv? Nečije spolno opredjeljenje ili rodni identitet, kako navodi Kazneni zakon.

Čemu frka? Bacanje suzavaca u drugim klubovima gotovo je normalna stvar.

Što će biti u tom slučaju? Hoće li se gordi ljubitelji istine i borci za poštivanje zakona redom ispričati svim LGBT građanima i svim LGBT udrugama? Hoće li se u tom slučaju pridružiti na prvom sljedećem Prajdu i podebljati posjećenost za još nekoliko tisuća? Kako bi pokazali dvije svoje najveće strasti, a to su istinoljubivost i poštivanje zakona.

Hoće li time izraziti svoju ogorčenost i preneraženost zbog zločina iz mržnje kojeg su doživjeli njihovi sugrađani i sugrađanke? Hoće li možda organizirati skup naziva "Kaznimo zločine iz mržnje", u kojem će tražiti rigorozne kazne za počinitelje ovog napada? Kao poruku i upozorenje za sve buduće napade. Kao poruku da hrvatsko društvo ne trpi netrpeljivost, te strastveno ljubi jednakost, istinu i poštivanje zakona.

Volio bih da je to doista djelo nekog poremećenog ljubomornog pedera urokanog votkom. Volio bih da je tako, jer bi to značilo da situacija u društvu ipak nije tako strašna kako smo mislili

Vrlo je lako pretpostaviti koji je odgovor na ova pitanja. Jasno je da se u pravilu radi o odvratnom cinizmu koji se skriva iza naglo probuđene istinoljubivosti i strasti prema pravilima, procedurama i zakonima. Da nije tako, onda bi gordi nosači fenjera i usamljeni tragači za istinom vrlo lako shvatili kako je nagađanje o tome da se ne radi o zločinu iz mržnje potpuno jednako kao i nagađanje da se radi o zločinu iz mržnje.

Vjerojatnost je uvijek 50:50. Ili je riječ o zločinu iz mržnje ili nije. Dokazi su trenutačno jednaki. Odnosno, dokaza nema. Kako je njihov zaključak na temelju nepostojećih dokaz validniji od nečijeg suprotnog zaključka na temelju jednako nepostojećih dokaza, to mi doista nije jasno.

Međutim, čak i ako se ispostavi da doista nije riječ o zločinu iz mržnje, LGBT zajednica i hrvatsko društvo općenito imaju razloga za duboku zabrinutost. Razlozi za zabrinutost su stravični pokušaji relativizacije ovog napada. Govori se o tome da je samo riječ o najobičnijem suzavcu. Govori se o tome da je bacanje suzavaca u drugim klubovima gotovo normalna stvar, pa se o tomu ne piše.

Reakcije društva na ovaj napad pokazuju da za prosvjede naziva "Ljubav jest i ostaje jača od mržnje" nije niti potreban povod. Duboko bolesnom društvu to je potrebno svakodnevno

Suzavci se bacaju po stadionima, pa nikomu ništa. Tučnjave, napadi i potezanje noževa vikendom potpuno su normalna stvar, pa se oko njih ne dižu prašina i dim. Do toga da je trebalo pobiti sve u klubu. Ili, da se vratim na početak, negiranje da je uopće riječ o napadu na LGBT zajednicu. Jer LGBT zabave nije niti bilo. I, na kraju, negiranje toga da je do napada uopće došlo.

Hoćemo li pričekati da nam homofobi oproste što su nas tukli?

Društvo u kojem je suzavac vikendom u klubu normalna stvar, duboko je bolesno društvo. Društvo u kojem su napadi i ranjavanje vikendom u klubu normalna stvar, duboko je bolesno društvo. Društvo u kojem je iskakanje kroz prozor vikendom normalna stvar, duboko je bolesno društvo. Društvo koje poziva na ubojstvo, duboko je bolesno društvo.

Društvo koje provođenje zakona želi izbjeći na način da, unatoč napadu, želi dokazati da se napad nikad nije niti dogodio, duboko je bolesno društvo. Društvo koje je toliko ogrezlo u homofobiju da je uvjereno kako negiranjem postojanja LGBT zajednice (i njihove zabave) dokazuje svoju nehomofobnost, duboko je bolesno društvo.

Čak i ako se ispostavi da doista nije riječ o zločinu iz mržnje, LGBT zajednica i hrvatsko društvo općenito imaju razloga za duboku zabrinutost. Razlozi za zabrinutost su stravični pokušaji relativizacije ovog napada

Krasnijeg i školskijeg primjera što homofobija jest teško da se itko može domisliti. Da parafraziram stari politički nekorektni vic: "Da nema pedera, ne bi bilo niti homofobije."

Reakcije društva na ovaj napad pokazuju da za prosvjede naziva "Ljubav jest i ostaje jača od mržnje" nije niti potreban povod. Duboko bolesnom društvu to je potrebno svakodnevno.

Pitanje je samo, kakva je to bolest. Društvo sebe ne može da vidi sa strane. A nije lepo da budemo ludi, a da to ne znamo. Ipak, nismo ludi, mi smo savršeno normalni! Ali, ako nismo ludi, onda je to strašno. Šta je strašno? Da nismo ludi, a da se tako ponašamo.

Ima li većeg pokazatelja duboko bolesnog društva od toga da ga se još uvijek savršeno precizno može opisati citatima iz "Balkanskog špijuna"?

Ili ćemo ipak pričekati da nam homofobi oproste što su nas tukli?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.