Nedavno je u Novostima objavljen intervju s Marijem Kovačem. Najviše mi je pažnje privukao dio u kojem Mario spominje Jiřía Menzela. Slavni češki redatelj izjavio je da se "Hrvati od drugih naroda razlikuju po tome što ih od npr. pitanja erotike više uzbuđuje politika". Time su Hrvati definirani kao "neerotičan, neduhovit i izrazito politiziran narod". Budući da sam u zadnje vrijeme intenzivno zaokupljen proučavanjem i nepodnošljivom lakoćom nepodnošenja Hrvata, nije niti čudno da mi se takva definicija izrazito svidjela.

Nažalost, ne znam što je Jiří Menzel točno mislio kad je to izjavio. Zato mogu reći što sam ja točno mislio kada sam pročitao da je to izjavio. Prvo sam pomislio da je poptuno u pravu.

Zatim me podsjetio da već dugo vremena živim u kognitivnoj disonanci. Vjerojatno zbog fizičke disonance koju utjelovljuju hrvatski muškarci. A ta disonanca uzrokovana je nevjerojatno velikom količinom lijepih, zgodnih i atraktivnih muškaraca i gotovo jednako velikom količinom potpuno neprivlačnih, istih tih, muškaraca.

Držim se jednostavne definicije s Wikipedije, koja kaže da je erotika "težnja za postizanjem spolnog uzbuđenja bez otvorenog prikazivanja spolnog odnosa i spolnih organa".

Hrvatska fokusiranost na bavljenje svačijim životom, samo ne svojim

Nešto subjektivnije bih erotičnost definirao na dvije, istodobno postojeće, razine. Prva razina je seksualna, divljački seksualna, privlačnost koja se možda može opisati željom da se nekoga dobro poševi i baci u jarak. I nije nužno vezana uz posjedovanje nekih ili svih fizičkih obilježja koje bi nekoga učinile nama lijepim i zgodnim. Ljepota i jebozovnost dvije su različite stvari.

Druga razina erotičnosti je privlačnost potpuno lišena svake seksualnosti. Privlačnost koja ne dopušta da s njega skineš pogled. Privlačnost zbog koje bi satima mogao gledati njegovu gestikulaciju, slušati njegov glas, diviti se osmijehu, proučavati njegov hod i biti očaran njegovim mislima. I, neizostavno, postati obuzet njegovim očima. Očima iza kojh se prostire nekakav začudni svijet koji zove da ga se upozna.

Ako erotičnost nastaje kao suludo dobra kombinacija fizičkog i mentalnog, mnogo toga postaje jasnije. Konkretno, postaje jasnije kako je moguće da je na toliko velik broj lijepih muškaraca toliko malo privlačnih muškaraca. Nedostaje onaj začudni unutarnji svijet, jezero u koje želiš zaroniti.

Hrvati su, nažalost, prvaci svijeta u mazohističkoj proizvodnji frustracije samo frustracije radi. Frustracija sama za sebe rijetko kome može biti privlačna. Ako je većina Hrvata takva, logično je da je i većina hrvatskih muškaraca. Ako je većina hrvatskih muškaraca takva, logično da je takva i većina hrvatskih pedera

Nažalost, većini ljudi koje susrećem u očima se ne vidi nikakvo jezero. Samo zarasla močvara, nekakva baruština iz koje nestaje i to malo preostalog života. Močvara u kojoj čak niti Dr. John, the Night Tripper ne bi našao ništa inspirativno. Kao jedan od najvećih mrzitelja svega hrvatskog (ili barem onoga što se u kolektivno-shizofrenom imaginariju smatra hrvatskim i vrijednim poštovanja), vjerujem da sam pisao o tome kakvim smatram hrvatsko društvo.

I, naravno, Hrvate koji ga dominantno čine. Jedna od stvari koju najviše prezirem upravo je ta suluda hrvatska fokusiranost na bavljenje svačijim životom, samo ne svojim. I opsjednutost stvarima na koje nemamo direktan, ako ikakav, utjecaj. Kako bi rekao gospodin Menzel, opsjednutost politikom. I ta alibi-fokusiranost kojom valjda i sebe i druge uspijevamo uvjeriti da se nečime bavimo, da nešto pokušavamo promijeniti.

Jedino što uspijevamo promijeniti je razina vlastite frustriranosti, ispraznosti i besmislenosti. A frustriranost zbog frustriranosti što nas frustriraju stvari na koje nemamo utjecaj može se nazvati jednom riječju. Idiotizam. Hrvati su idioti, u slučajevima kad se povazdan namaču u toj frustraciji.

Ima li išta manje erotično od nimalo erotične osobe koja misli da je erotična?

Frustracija je inače fantastična stvar, može biti nevjerojatan pokretač. I na individualnoj i na kolektivnoj razini. Mnogi muškarci su nevjerojatno erotični i privlačni zbog svoje frustracije. Zbog frustracije samim sobom, svijetom u kojem žive, ljudskom glupošću, zlobom, nepravdom. Naravno, pod uvjetom da ne staje na tome. Pod uvjetom da se frustracija na tome počinje kanalizirati u nešto pozitivno, stvaranje nečega i izgradnju sebe.

Pokazivanje srednjeg prsta svijetu i dokazivanje prvenstveno sebi da može i drugačije. Hrvati su, nažalost, prvaci svijeta u mazohističkoj proizvodnji frustracije samo frustracije radi. Frustracija sama za sebe rijetko kome može biti privlačna. Ako je većina Hrvata takva, logično je da je i većina hrvatskih muškaraca. Ako je većina hrvatskih muškaraca takva, logično da je takva i većina hrvatskih pedera.

Ako erotičnost nastaje kao suludo dobra kombinacija fizičkog i mentalnog, mnogo toga postaje jasnije. Konkretno, postaje jasnije kako je moguće da je na toliko velik broj lijepih muškaraca toliko malo privlačnih muškaraca

Naravno, erotičnost je potpuno subjektivna stvar. Međutim, da ovo nije samo moj dojam, potvrđuje i ogroman broj komentara unutar pederske populacije. Komentara koji svjedoče o tome koliko su svi drugi isprazni, jednodimenzionalni, površni, apsolutno neprivlačni i lišeni bilo kakvog erosa. Životnosti, takoreći. Najveća ironija svega je što će većina za sebe misliti da su iznimka.

I to se uklapa u sveopću hrvatsku deluziju. Vjerovanje da smo sve ono što nikako nismo. Unatoč tome što apsolutno sve ukazuje da to doista i nismo. Površnost koja se zadovoljava samo stvaranjem dojma promjene, ne i stvarnom promjenom. Narcisoidna fokusiranost na sebe koja biva pogrešno izjednačena sa cijenjenjem sebe. I frustriranost koja biva pogrešno izjednačena sa samouvjerenošću.

Ima li išta manje erotično od nimalo erotične osobe koja misli da je erotična? Ima li išta manje erotično od svjesnog pokušaja stvaranja dojma erotičnosti? Ima li išta manje erotično od narcisoidne fokusiranosti na sebe? Ima li išta manje erotično od frustracije? I nije li upravo fenomenalno duhovito to što erotičnost nestaje čim se osvijesti? Naravno, neduhovit narod poput Hrvata teško da će to ikad shvatiti.

Vratimo se mi ozbiljnim temama poput politike. Politika ne trpi erotičnost i ne trpi humor. Baš kao ni Hrvati.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.