"Izazivati sablazan je pravo, biti sablažnjen je zadovoljstvo", govorio je Pier Paolo Pasolini (1922. – 1975.) talijanski redatelj i pisac.

Lik talijanskog umjetnika, čiji se kultni filmovi Teorema (1968.), Dekameron (1971.), Salo ili 120 dana Sodome (1975.) mogu tek povremeno vidjeti u kinotekama, a čije književno djelo (Besprizorni, Žestok život), unatoč svoj priznatoj važnosti, baš ne ostvaruje put do šire publike, ove je godine u fokus vratio film Abela Ferrare, Pasolini, premijerno predstavljen na Filmskom festivalu u Veneciji.

Film, u kojem glavnu ulogu tumači Willem Dafoe (i čiju je izvedbu toplo pozdravila kritika), nije klasično biografsko ostvarenje, već se bavi zadnjim satima Pasolinijeva života, prije no što je stradao u automobilskoj nesreći u još do danas nerazjašnjenim okolnostima. U filmu važnu ulogu imaju i autorova razmišljanja o njegovu zadnjem filmu Salo ili 120 dana Sodome, slobodnoj adaptaciji djela Markiza de Sadea.

Tijelo kao roba u službi moći i vlasti

Film je izašao posthumno, a uprizoruje orgije koje su priređivali visoki talijanski dužnosnici za vrijeme Mussolinijeve vlasti u zabačenom dvorcu na sjeveru Italije. Sâm Pasolini govorio je o filmu, redovito zabranjivanom zbog nasilnih scena, kao o alegoriji, u kojoj je tijelo postalo tek roba u službi moći i vlasti, a redatelj Abel Ferrara govori o vizionarskom ostvarenju koje je i danas iznimno aktualno.

U Pasolinijevu se djelu prelamaju različite tematike i preokupacije – marksizam, kršćanstvo, nostalgija za pretkapitalističkim svijetom te snažna kritika talijanskoga građanskog sloja i buržoazije.

Nerazjašnjene okolnosti nasilne smrti

U filmu se pojavljuje i talijanski glumac Ninetto Davoli, Pasolinijev ljubavnik i omiljeni glumac. I on je poručio da je Pasolini svoju kritiku usmjeravao prema potrošačkom društvu i društvu kapitalizma. Danas institucije svode naš život na dvije radnje, "posjedovati" i "uništiti", ustvrdio je Davoli nakon premijere filma.

Iako je sa scenaristom Maurizijom Brauccijem redatelj pomno radio na rekonstrukciji zadnjih sati Pasolinijeva života, film ne donosi novu verziju smrti. Naime, za ubojstvo Pasolinija osuđen je sedamnaestogodišnji Pino Pelosi na devet godina zatvora. U vrijeme uhićenja tvrdio je da se branio od pokušaja silovanja 53-godišnjeg redatelja.

No u prosincu ove godine je pred tužiteljem iznio novo svjedočanstvo. Navodno je u napadu na redatelja sudjelovalo čak šest osoba, tvrdi Pelosi, a kako su izvijestili talijanski mediji, na mjestu pogibije pronađeni na odjeći redatelja su DNK tragovi još triju osoba.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.