Nedavno objavljeni rezultati n istraživanje Eurostata pokazuju da je tek 36,6% Hrvata sudjelovalo u bilo kakvim kulturnim aktivnostima. Jedini se iza Hrvata nalaze Srbi, Bugari, Rumunji i Makedonci.

Istraživanje je obuhvatilo kategorije čitateljskih navika, uključujući novine i knjige, odlaske u kino, posjećivanje živih nastupa poput koncerata i kazališnih predstava te posjete povijesnim lokalitetima i kulturnim ustanovama, dakle spomenicima, muzejima, galerijama, arheološkim nalazištima.

Od rezultata vrijedi izdvojiti kako se spominje fantastičnih 52% ljudi koji su u 2007. godini pročitali barem jednu knjigu, i to ne zasluženu laureatkinju Kiklopa "Golu istinu" Nives Celzijus koja će biti izdana tek dvije godine nakon, dok za 2011. podaci (na sreću) nisu bili dostupni. Podataka nema ni u mnogim drugim kategorijama, vjerojatno zato što Eurostat nije vičan baratanju infinitezimalnim ciframa.

Kakav bi to protodalmatinac vodio sa sobom ženu na odmor?

Podaci šokiraju jer bi, sudeći po burnim reakcijama koje, na primjer, kazališna scena kod Hrvata izaziva, lako bilo pomisliti da se baršun u teatrima izlizao od hodočašćenja publike na predstave. Čini se da se, ipak, zanimanje hrvatskog građanina iscrpljuje u analizama kazališnih plakata koji im toliko zaokupe pozornost da zaborave da bi za komentiranje predstava trebalo preći preko praga kazališne zgrade.

U kulturi, tako, participiramo najviše s ulaza. S recepcije, s blagajne, s ulaznih vrata gdje poberemo plodove tuđe kulturne znatiželje i dičimo se mjestima čiju manufakturiranu povijest prodajemo kao robu.

Europska komisija ističe kako je sudjelovanje u kulturnim aktivnostima osnovna dimenzija europskog okvira za kulturne statistike jer bez njega kulturni sektor nije opstojan

Učinilo se, primjerice, Splićanima zgodnim naplatiti turistima fotografiranje s rimskom pretorijanskom gardom koja, prema povijesnim podacima sudeći, uopće nije postojala – Dioklecijan ju je ukinuo iz straha od moguće pobune.

K tome, u remakeu popularnog filma, u ovom izdanju nazvanog "Priska hoće ići na more", prodaje se slika Dioklecijana kako se gradom šepuri s Priskom, svojom suprugom, koja, ponovno sudeći prema izvorima, u ljetnikovac nikada nije ni stupila. Doista, kakav bi to protodalmatinac vodio sa sobom ženu na odmor?

Je li uistinu potrebno paničariti zbog ovakvih rezultata?

Europska komisija ističe kako je sudjelovanje u kulturnim aktivnostima osnovna dimenzija europskog okvira za kulturne statistike jer bez njega kulturni sektor nije opstojan. Vjeruju kako sudjelovanje u kulturnim aktivnostima doprinosi osobnom blagostanju i integraciji pojedinaca u društvo.

Ipak, valja se zapitati je li uistinu potrebno paničariti zbog ovakvih poraznih rezultata.

Poprilično je sigurno da razlog slabom sudjelovanju Hrvata u kulturnim aktivnostima nije njihova visoka postmodernistička autorefleksivnost i sumnja u kulturu kao takvu, no iz te se prizme zaista može zapitati kolika je šteta što mali broj ljudi posjećuje tvornice zbilje, zbirke predmeta ubijenih modernošću, a potom oživljenih u svrhu proizvođenja lažne povijesti, lažne stvarnosti, lažnog osjećaja kulturnog uzdizanja koje umjesto bilo kakve prave vrijednosti postaju samo još jedan performans u sveopćoj simulakri?

Podaci šokiraju jer bi, sudeći po burnim reakcijama koje, na primjer, kazališna scena kod Hrvata izaziva, lako bilo pomisliti da se baršun u teatrima izlizao od hodočašćenja publike na predstave

Prava bi kulturna revolucija bila strgnuti sve fabricirane narative kojima su artefakti zaogrnuti i naučiti cijeniti njihovu draž, time prestajući lubricirati mokre snove o visokoj kulturi površne, senzacionalizmom zadojene civilizacije.