Za LGBTIQ zajednicu simboličan je izlazak iz ormara, no rijetki su trenuci kad možemo svjedočiti transrodnom nebinarnom autanju, kao u slučaju Elliota Pagea koji je to nedavno učinio emotivnom objavom na društvenim mrežama.

Dodao je kako je sretan što to može napisati i što je dospio do ovog trenutka u svom životu.

I svijet je dospio do sretnog trenutka kad "veliki igrači" poput Googlea, Netflixa, IMDb-a i Wikipedije u bazama podataka odmah mijenjaju ime trans osobe.

Elliotu Pageu je ovo zapravo drugo autanje. Još 2014. godine na konferenciji organizacije Human Rights Campaign obznanio je da je lezbijka.

"Imate krv na rukama"

Nažalost, uz pojam "transrodnost" globalno se vežu i crne brojke. Prema Trans Murder Monitoringu, između 1. listopada.2019. i 30. rujna 2020. u svijetu je zabilježeno najmanje 350 ubojstava trans i rodno varijantnih osoba, što je šest posto više nego u prethodnom razdoblju.

Čak 98 % ubijenih bile su transrodne žene. U Srednjoj i Južnoj Americi počinjeno je 82 % ubojstava. Najmlađa žrtva imala je svega 15 godina. Porastom rasizma i policijskog nasilja te uslijed trenutne globalne zdravstvene situacije, životi trans osoba u još su većoj opasnosti.

Kad kažemo kojeg smo identiteta, ne samo da nam ne vjeruju, nego nam za to prvo trebaju tri-četiri različita mišljenja i izvješća

Elliot se, stoga, obratio i političkim vođama i sustavima koji kriminaliziraju zdravstvenu skrb trans osoba i negiraju njihovo postojanje, poručivši im: "Imate krv na rukama."

Kad govorimo o poznatim imenima, u Hrvatskoj i na Balkanu ih gotovo i nema. Ipak, kako se društvo mijenja, tako i kod nas trans osobe hrabrije javno progovaraju o sebi.

To su Espi Tomičić, dramaturg i dobitnik nagrade "Marin Držić", zatim Sonja Hranjec, umjetnica, pankerica i aktivistkinja, dizajnerica Romana Taylor, Sonja Sajzor, beogradska trans feministkinja, multidisciplinarna vizualna umjetnica, DJ-ica i darkwave pjevačica te Helena Vuković koja je dobila sudski spor protiv Vojske Srbije zbog diskriminacije, a kasnije je postala i svojevrstan simbol borbe za prava transrodnih osoba.

Teško zapošljavanje, otkazi, nemogućnost pristupa obrazovanju...

Naposljetku, autanje poznatih osoba utječe na trans zajednicu, kao i na svijet i na mišljenje javnosti.

S kakvim se konkretnim problemima transrodne osobe u Hrvatskoj danas susreću odlučili smo saznati u Trans Aidu, udruzi za promicanje i zaštitu prava trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba, s obzirom na to da je upravo ta manjina jedna od najmarginaliziranijih skupina u našem društvu.

Teško zapošljavanje, otkazi, nemogućnost pristupa obrazovanju i odustajanje od istog, izloženost nasilju, nedostatak dostatne, adekvatne i pristupačne zdravstvene skrbi, kao i diskriminatorni, dugi i patologizirajući procesi javnog priznanja roda nerijetko su realnost njihovih života.

Između 1. listopada.2019. i 30. rujna 2020. u svijetu je zabilježeno najmanje 350 ubojstava trans i rodno varijantnih osoba, što je šest posto više nego u prethodnom razdoblju

"Kad kažemo kojeg smo identiteta, ne samo da nam ne vjeruju, nego nam za to prvo trebaju tri-četiri različita mišljenja i izvješća, a onda ona idu na još jedan nivo provjere preko Nacionalnog zdravstvenog vijeća koje je imenovao Sabor radi proučavanja zdravstvenih problema, davanja i predlaganja stručnih mišljenja iz područja planiranja, programiranja, razvoja i drugih bitnih pitanja iz zdravstva koja su od važnosti za Hrvatsku," rekla nam je Asmira Topal iz Trans Aida.

Javlja im se više stotina osoba godišnje

Dakako, pandemija koronavirusa otežala je već ionako tešku društvenu i pravnu situaciju: "Nacionalno zdravstveno vijeće ne održava sjednice na kojima se razmatraju zahtjevi trans osoba niti su voljni/e raditi na drugačijim načinima izdavanja mišljenja", kaže Topal.

U praksi to znači da u Hrvatskoj ne postoji pravno priznanje roda, a razlog je isključivo taj što je procedura na besmislen i diskriminirajući način povezana sa zdravstvenim sustavom.

Teško zapošljavanje, otkazi, nemogućnost pristupa obrazovanju i odustajanje od istog, izloženost nasilju, nedostatak dostatne, adekvatne i pristupačne zdravstvene skrbi, kao i diskriminatorni, dugi i patologizirajući procesi javnog priznanja roda nerijetko su realnost njihovih života

Topal kaže i kako se u Trans Aidu prosjeku javi 250-300 osoba godišnje, što nikako ne može biti zanemariv broj. Od 2016. zahtjev za promjenu oznake spola u dokumentima zatražilo je više od stotinu osoba.

Stvarni broj trans osoba u Hrvatskoj teško je procijeniti, ali Asmira Topal na kraju nam kaže kako se posljednjih nekoliko godina Trans Aidu javlja sve više mladih i maloljetnih osoba koje su se ili tek autale ili trebaju podršku kako bi poduzele taj korak.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.