Nigerijac Francis Ojo Ogunrinde 2007. godine stigao je u Kanadu i tražio od vlasti azil uz status izbjeglice. Francis je gej i povratkom u Nigeriju, zbog svoje seksualne orijentacije, bio bi javno pogubljen.

Tri godine kasnije, kanadski Imigracijski i izbjeglički odbor odbio je njegov zahtjev. Obrazloženje je bilo sljedeće: gospodin Ogunrinde nema dovoljno dokaza da je gej. Nigerijac je nastavio tražiti azil te se prijavio u organizaciju Citizenship and Immigration Canada kako bi mu pomogli da postigne svoj cilj jer će u suprotnom morati natrag u domovinu.

Osobe koje u Kanadi zatraže azil pod prijetnjom da će se u domovini suočiti s mučenjem, smrti ili ostalim oblicima progona, imaju legalnu mogućnost boravišta u Kanadi. U Nigeriji je homoseksualnost ilegalna i kažnjava se kamenovanjem.

Službenici pod utjecajem stereotipa
Problem je nastao u trenutku kad je Ogunrinde trebao dokazati svoju homoseksualnost. Bio je to težak zadatak. Odboru je dostavio pismo svojeg dugogodišnjeg partnera, uključujući i zajedničke fotografije. Tome je priložio i pismo organizacije Toronto Community Centre, gdje je sudjelovao u susretima za gej osobe Coming Out, Being Out.

Kako bi detaljnije dočarao situaciju u kojoj se nalazi, priložio je i pismo prijatelja iz Nigerije koji je napisao da Ogunrindea traži policija zbog njegovih "homoseksualnih aktivnosti".

Odboru očito ništa od navedenog nije bilo dovoljno da Nigerijcu daju azil –  ni partner, ni gej zajednica, ni pismo prijatelja. Pismo njegova partnera nije sadržavalo eksplicitne detalje iz privatnog života pa službenik u Odboru nije smatrao da se Ogunrinde "ponašao onako kako bi se homoseksualac trebao ponašati".

Ukratko, možda bi uz privatni kućni video Odbor povjerovao da je Nigerijac gej, kao i snimke iz kupovine, ludih zabava i uređivanja kuće dok sluša Cher.

Nada umire posljednja?
Kanada nije jedina zemlja koja ima rigorozne kriterije za sve gej tražitelje azila.

Nedavno je odbijenicu dobila Iranka Ghorbani Danesh, ali ovoga puta u Njemačkoj. Njemački sudac je svoju odluku obrazložio "savjetom" da se Danesh vrati u domovinu i "pretvara da je heteroseksualna, kako bi izbjegla opasnost". Iranka smije ostati u Njemačkoj do kraja ovog mjeseca, kad će je deportirati.

Priča Nigerijca možda čak i doživi sretan kraj. Prošlog je mjeseca James Russel, federalni sudac, odlučio ponovno pokrenuti njegov slučaj. "Neprikladno je da se službenici oslanjaju na stereotipe dok procjenjuju je li osoba u opasnosti ili nije", izjavio je Russel i dodao da su "ponašanja koja 'potvrđuju homoseksualnost' isključivo privatna stvar".

Potonje će i dalje ostati vrlo važna stavka pri određivanju statusa izbjeglice, posebno za osobe koje moraju dokazivati svoju homoseksualnost. Ali, kako to dokazati?

Čak i da Ogunrinde nikad ni nije imao dečka, činjenica da je sudjelovao na sastancima Coming Out, Being Out govori da je gej. Iako je slučaj ponovno pokrenut i postoji mogućnost da završi sretno, to i dalje ne mijenja činjenicu da je bilo potrebno pet godina da bi sudac rekao: "OK, možda i jesi gej i ne bismo trebali zahtijevati potankosti iz tvog seksualnog života".

Lezbijke potpuno nevidljive
Što bi se Nigerijcu dogodilo da se nije umiješao sudac Russel ? On je zasad siguran i, uz puno sreće, možda i ostvari cilj.

U priči o Iranki, njezina seksualnost je samo sredstvo raspolaganja podložno promjeni i skrivanju. Za njemačkoga suca, lezbijstvo nije relevantna seksualnost već nešto što se može "prikriti u dominantno heteroseksualnom načinu života".

U slučaju Nigerijca, muška homoseksualnost nešto je što je oblikovano stereotipima i seksom. Iz ovih primjera razumljivo je kako stereotipi o lezbijkama, koje "zapravo i ne moraju biti lezbijke", i gejevima, koji su dizajneri i porno-zvijezde, dolaze do ušiju osoba koje rade u imigracijskim centrima i na temelju tih klišeja donose odluke o nečijem životu.

Nizozemska oprezno otvara vrata LGBT izbjeglicama
Relativno pozitivna vijest stiže iz Nizozemske. "Relativno" jer se također navodi stavka "dokazivanja seksualne orijentacije". Tamo je, naime, vlada najavila da će jamčiti azil svim LGBT Iračanima i Iračankama procijenivši situaciju u njihovoj domovini preopasnom.

Imigracijski ministar Geert Leers prošlog je mjeseca  privremeno zaustavio deportaciju gej Iračana nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova upozorilo da je u Iraku nemoguće biti deklarirana gej osoba bez izlaganja riziku.

Kao i u prethodne dvije priče, tražitelji azila moraju dokazati svoju seksualnu orijentaciju prije nego što dobiju dozvolu nastanjenja u Nizozemsku.

Član nizozemske gej organizacije COC, Koen van Dijk, rekao je za Radio Netherlands Worldwide da nije siguran kako će netko moći dokazati svoju seksualnu orijentaciju te da će ovo uzrokovati brojne poteškoće.

"Ljudi će morati dokazati nešto što su morali skrivati cijeli život. Bit će to vrlo komplicirana situacija, a imigracijski službenici koji će vršiti intervjue trebat će najprije proći poseban trening", komentirao je van Dijk.

Pogledajte kratku priču o iranskome gej paru koja ima sretan svršetak