Objava tjednika Closer od prošlog tjedna u kojoj je javnosti otkriveno da se potpredsjednik francuske krajnje desne stranke Florian Philippot šeće sa svojim dečkom ulicama Beča pokrenula je čitavu raspravu.

Pitanje odnosa Nacionalne fronte prema LGBT manjini postavljeno je još ranije ovog mjeseca kada se stranci pridružio izvjesni Sébastien Chenu koji je osnovao LGBT udrugu GayLib, blisku centrističkim i konzervativnim pozicijama stranke UMP.

To je imenovanje u široj javnosti interpretirano uglavnom kao pokušaj Nacionalne fronte da se pokaže što liberalnijom i inkluzivnijom strankom (pridjevi koje se teško vezuju uz krajnje desne stranke), pa čak i pokušaj njezine liderice, Marine Le Pen, da svoj politički pokret, koji u doba krize, na temelju svog antieuropskog i antiimigrantskog stava doživljava velik uzlet, dovede u politički mainstream.

Zasad, javnost se baš nije dala uvjeriti da se radi o nekakvoj bitnoj promjeni stava, no imenovanja i medijske objave rezultirali su dubokim podjelama u stranci. Navodno se starije, tradicionalno članstvo uznemirilo zbog jačanja "gej lobija" u njihovoj stranci (sama činjenica da vjeruju u gej lobi dovoljno govori o njihovim društvenim stavovima). No njihovi strahovi idu i dalje jer je, kako piše The Independent, "Marine Le Pen postala je gej ikona za sve gejeve s desnice".

Nakon objave primio prijetnje smrću

Kako izvještavaju francuski mediji, tradicionalnije članstvo (što je upitna sintagma jer bi značila da postoji liberalno krilo) se bunilo protiv novih imenovanja, no krajnje desne stranke ionako nisu nikad bile poznate po pluralnosti te bitne odluke donosi isključivo Marine Le Pen, a sve oni koji iznesu kritike primjereno se sankcionira na izbornim listama. Zasad su sve kritike unutar stranke anonimne i nitko javno nije ustao protiv novih članova.

No da se ne radi tek o radi o političkom vrludanju, pokazuje i otvoreno pismo autanog dečka potpredsjednika stranke, Floriana Philippota. Iako mu je lice zamagljeno na fotografijama, tvrdi da je nakon objave dobio prijetnje smrću. Poručio je urednicima tjednika Closer da su ne samo povrijedili njegovu privatnost, već da su iznijeli štetne i netočne teze da dijeli političke stavove svog dečka, što nije istina.

Tjednik se, nakon objave, neuvjerljivo branio tezom da za njih nema razlike između homoseksualnosti i heteroseksualnosti te da javne osobe podliježu drugačijim pravilima, no dobar dio političke elite i medija njihov je postupak objasnio puno jednostavnije i efektnije, kao utrku za profitom u kojoj kolateralne žrtve nisu uzete u obzir.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.