Otkad je vjeronauk uveden u škole, povlači se pitanje je li on uistinu izborni predmet, ili je u pitanju prisila. Naime, iako je izborni predmet, brojni roditelji izjavljuju kako im djeca pohađaju vjeronauk kako ne bi bila diskriminirana. Sam raspored sati u kojem je sat vjeronauka stavljen u sredinu umjesto na početak ili kraj nastave diskriminira djecu koja taj sat šeću hodnicima. Uvod je ovo u temu kojom ćemo se pomnije pozabaviti u narednim tjednima.

Velika većina roditelja djecu upisuje na vjeronauk kako ne bi bila diskriminirana, odnosno kako ne bi jedan ili dva nastavna sata bili izvan škole.

Brojne se polemike vode oko pitanja treba li uopće vjeronauk biti sastavni dio obrazovnog programa u osnovnim i srednjim školama, te je li to uistinu izborni predmet.

Upisuju djecu na vjeronauk da ne bi bila diskriminirana

Istraživanje koje je 2011. proveo Forum za slobodu odgoja o stavovima i iskustvima nereligioznih roditelja prema vjeronauku u školama pokazalo je kako su najveći problemi s kojima se djeca koja ne pohađaju vjeronauk susreću pritisak okoline, organizacijski problemi, odnosno pitanje "praznog" sata, nepostojanje drugog izbornog predmeta i slično.

Isto istraživanje pokazalo je da vjeronauk nije tek jedan od školskih predmeta, jer je izbor vjeronauka vrlo često i izbor identiteta te su zbog toga odluke o tome da dijete neće pohađati nastavu vjeronauka izrazito teške i za roditelje i za djecu. Dobar dio roditelja svoju djecu upisuje na vjeronauk upravo iz razloga da ne bi bila diskriminirana, izolirana ili izdvojena, pokazalo je istraživanje Foruma za slobodu odgoja.

Prema ovom istraživanju, diskriminacija se očituje je u samoj organizaciji vjeronauka u kontekstu škole. S obzirom na to da organizacija izbornih predmeta ovisi o resursima pojedinih škola, u nekim slučajevima nije postojala mogućnost da se umjesto vjeronauka izabere neki drugi predmet.

Jedan ispitanik iz ovog istraživanja navodi kako je postojala mogućnost da se uz vjeronauk može odabrati njemački jezik i informatika kao izborni predmet, ali za djecu koja ne pohađaju vjeronauk nije postojala mogućnost da odaberu i njemački jezik i informatiku.

"Blaga" diskriminacija

Drugi problem je sat vjeronauka u rasporedu sati. Pitanje određivanja vjeronauka u rasporedu škole isto ovisi o samoj školi. U nekim slučajevima, na inzistiranje roditelja čija djeca ne pohađaju vjeronauk, nastava vjeronauka održava se na početku ili na kraju nastavnog dana.

No, u nekim slučajevima, usprkos inzistiranju, vjeronauk se ne održava prvi ili zadnji sat. Zbog tog razloga, ukoliko ne postoji izborni predmet ili neka druga školska aktivnost za vrijeme održavanja nastave vjeronauka dolazi do problema boravka djece tijekom tog školskog sata. Djeca uglavnom za vrijeme nastave vjeronauka imaju mogućnost boraviti u knjižnici, zbornici, ispred učionice, na satu vjeronauka ili na nastavi kod drugog/e nastavnika/ice.

Jedan ispitanik iz ovog istraživanja navodi kako je postojala mogućnost da se uz vjeronauk može odabrati njemački jezik i informatika kao izborni predmet, ali za djecu koja ne pohađaju vjeronauk nije postojala mogućnost da odaberu i njemački jezik i informatiku

U filmu "Djeca iz rupe u rasporedu" govore roditelji koji su upisali svoju djecu na vjeronauk iako nisu vjernici. Autori filma, Sven Milekić i Antonija Jovanovski,i to objašnjavaju konformizmom jer roditelji ne žele da njihova djeca odskaču od većine pa ih upisuju na vjeronauk iz straha da im djeca ne budu diskriminirana.

Film ukazuje na prikrivenu diskriminaciju, jer iako je riječ o fakultativnom predmetu te samim tim kao ne postoji prisila, djeca koja ne idu na vjeronauk, tijekom sata vjeronauka tumaraju školskim hodnicima. Zbog toga se osjećaju izoliranima i usamljenima.

Istraživanje Foruma za slobodu odgoja pokazalo je da su nereligiozne osobe, kao pripadnici manjinske skupine u dominantno katoličkom društvu, u opasnosti da budu žrtve isključivanja, diskriminacije, pritiska ili jednostavno netolerancije ili nepostojanje prostora za njihove stavove, uvjerenja ili potrebe.

Najčešće je riječ o "blagoj" diskriminaciji, odnosno nije bilo primjera izravnih verbalnih ili fizičkih napada, već uglavnom isključivanja, nametanja stava većine kao normalnog, posramljivanja ili stvaranja osjećaja nevidljivosti kod nevjernika. Vrlo često ispitanici iskazuju snažnu svijest o tome da su "autsajderi", imaju snažan osjećaj drugosti.

Izbor vjeronauka vrlo je često i izbor identiteta

"Istraživanje koje smo proveli 2011.godine o stavovima i iskustvima nereligioznih roditelja prema vjeronauku u školama pokazalo je kako su najveći problemi s kojima se djeca koja ne pohađaju vjeronauk susreću pritisak okoline, organizacijski problemi (pitanje 'praznog' sata), nepostojanje drugog izbornog predmeta i slično. Vjeronauk nije samo jedan školski predmet jer je izbor vjeronauka vrlo često i izbor identiteta te su zbog toga odluke o tome da dijete neće pohađati nastavu vjeronauka izrazito teške i za roditelje i za djecu. Dobar dio roditelja svoju djecu upisuje na vjeronauk upravo iz razloga da ne bi bila diskriminirana, izolirana ili izdvojena", pojasnila je Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja.

Međutim, ne postoji vidljiva međusobna solidarnost ili raširena suradnja nevjernika. Čini se da nepostojanje institucionalizirane zajednice ili organizacije koju vjernici imaju, upravo utječe na nepovezanost i nepostojanje solidarnosti nevjernika, što ih svakako čini ranjivijima i izloženijima mogućnostima isključivanja i diskriminacije, ali i naglašava potrebu da se o nevjernicima promišlja kao o heterogenoj skupini i da se takav stav promiče.

Istraživanje Foruma za slobodu odgoja pokazalo je da su nereligiozne osobe, kao pripadnici manjinske skupine u dominantno katoličkom društvu, u opasnosti da budu žrtve isključivanja, diskriminacije, pritiska ili jednostavno netolerancije ili nepostojanje prostora za njihove stavove, uvjerenja ili potrebe

Postoje različiti primjeri negativnog odnosa (izoliranje, zahtjev za izjašnjavanjem, nametanje stava/praksi, te verbalna i fizička diskriminacija u društvenoj okolini.

Širina problema, zaključak je ovog istraživanja, vidljiva je i iz toga da je percepcija diskriminacije sudionika vrlo niska. Ispitanici svoja iskustva ne opisuju/označavaju pojmom diskriminacija. Naime, oni koji su izjavili da nema diskriminacije, neposredno nakon toga navodili su primjere nametanja stava dominantne većine, isključivanja ili šikaniranja.

Roditelji se boje s pričama izići u javnost

Prag tolerancije se čini tako visok (što može proizlaziti iz toga što se skupina nereligioznih doživljava nemoćnom, ali i zbog nedostatka razvijenosti demokracije i tolerancije u društvu) da diskriminacija mora biti poprilično snažna da bi bila registrirana.

Koliki je zapravo pritisak na roditelje, pokazuje i činjenica kako se roditelji boje sa svojim pričama izići u javnost. Pokazalo se nemogućim naći sugovornike na temu diskriminacije djece zbog nepohađanja vjeronauka. Većina roditelja s kojima sam razgovarala ne želi izići u javnost, boje se da im djeca budu stigmatizirana u školi, pa i brojni ateisti upisuju djecu na vjeronauk, jer ne žele da budu izolirana.

Vjeronauk nije samo jedan školski predmet jer je izbor vjeronauka vrlo često i izbor identiteta te su zbog toga odluke o tome da dijete neće pohađati nastavu vjeronauka izrazito teške i za roditelje i za djecu. Dobar dio roditelja svoju djecu upisuje na vjeronauk upravo iz razloga da ne bi bila diskriminirana, izolirana ili izdvojena

"S obzirom na to da nije vjerojatno kako će se položaj vjeronauka u školama promijeniti, treba vidjeti koje će se promjene u školama dogoditi s provođenjem cjelovite kurikularne reforme koja bi, prije svega u srednjim školama, trebala uvesti veću izbornost predmeta, dok je u osnovnim školama predviđeno međupredmetno uvođenje sadržaja građanskog odgoja i obrazovanja što za cilj ima poticanje kritičkog mišljenja kod učenika", smatra Pijaca Plavšić.

Izjave roditelja iz istraživanja:

"Neću ići glavom kroz zid i dat ću takvu neku izjavu i gotovo, i svima dobro, jer ja ne želim da moje dijete, ja ne želim kao roditelj, zato što imam stavove kakve imam, da meni dijete pati radi toga. (Darinka)

Postoje božićna slavlja, uskrsna slavlja na koja ja nisam pozvana... Nikad nisam bila pozvana na takva slavlja, jer ja sam ateistična pa kao šta sad to meni treba, eto tako u tom smislu. (Anita)

Ponekad da bi rekla otvoreno ili da bi po nekom mom komentaru ne’ko zaključio da nisam vjernik pa bi nakon toga nastala tišina, znate, ili onako neka možda lagana neugodna situacija, jer bi nekoga iznenadila. (Zlata)

Mi smo imali iskustvo, jednu familiju s kojom nam se činilo da ćemo si biti super, da se možemo družiti i onda i kad su vidjeli da mi ne idemo u crkvu, onda su nam se zahladili odnosi. (Darinka)

Onda je rekla učiteljica njena kao: "Ovo pitanje ‘ko će ić na vjeronauk ćemo riješiti na kraju kako budete odlazili. U stvari, ne, ajmo odmah sada.' I onda prozivka, i onda su moju kćer prozvali drugu po redu, i ja sam rekla ne. I onda 40 pari očiju kad vas izbode, jel... (Ines)

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

0 # Isus Krist 2016-02-11 01:06
Povećajte malo slova, jedva se može pročitat išta.
Odgovori | Report to administrator
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.