Zadnjih dana javnost potresa još jedna od stravičnih priča iz hrvatskih rodilišta. Žena je progovorila o bolnom iskustvu gubitka bebe na porodu u vinkovačkoj bolnici za što krivi nestručnog liječnika, koji ju je, kako je navela, čitavo vrijeme i vrijeđao. 

Gotovo istovremeno, Ministarstvo zdravlja objavljuje vrlo šturi nalaz kako je završena inspekcija koje je pokrenuta prošle godine upravo zbog šokantnih svjedočanstava žena s poroda iz akcije udruge Roda #PrekinimoŠutnju. A ovih dana je ta udruga objavila i rezultate ankete u kojoj je sudjelovalo 4000 žena u sklopu akcije #SlobodaPorođaju, koji otkrivaju kakva su iskustva žena u hrvatskim rodilištima.

Nažalost, u velikom postotku iskustva su takva da će trebati ipak puno više od 1000 eura nagrade za novorođeno dijete ako Oreškovićeva vlada želi potaknuti natalitet. Rezultati najnovije Rodine ankete pokazuju kako je apsolutno potrebno da vlada sastavi akcijski plan za poboljšanje skrbi u rodilištima kako porodna trauma više ne bi bila razlog zbog kojeg tako velik broj žena nema više od jednog djeteta.

Udruga Roda-roditelji u akciji upravo je objavila rezultate ankete o iskustvima žena u hrvatskim rodilištima, a koja je provedena u ožujku 2015. u sklopu regionalne akcije #SlobodaPorođaju. U Hrvatskoj je anketirano nešto više od 4000 žena koje su rodile unutar zadnje dvije godine.

U Hrvatskoj se 99% poroda obavlja u nekom od trideset rodilišta, dok se zanemariv postotak obavlja u jednom privatnom rodilištu u Zagrebu. Ne postoje kuće za porode niti je zakonski uređena mogućnost poroda izvan bolnica i sva državna rodilišta, osim jednoga, imaju titulu "Rodilište - prijatelj djece". Hrvatska ima relativno nisku stopu perinatalnog mortaliteta; na 39.784 poroda u 2014. godini ta je stopa iznosila 3,9 promila, dok je stopa rane neonatalne smrtnosti (djeca koja su rođena živa, ali su umrla tijekom prvih sedam dana po porodu) iznosila 3,3%. Stopa carskih rezova stalno raste, i u 2014. je iznosila 19,9% svih poroda.

Nasilne metode kao rutinski postupci, pa i oni koji predstavljaju rizik za majku i dijete

Prisiljavanje rodilje da bude u ležećem položaju (76%), stalan CTG nadzor (81%), AROM - prokidanje vodenjaka (66%) i umjetni oksitocin, kolokvijalno poznat kao drip (70%), epiziotomija (56%), koriste se rutinski u većini slučajeva prema rezultatima Rodine ankete, unatoč činjenici da je njihova rutinska upotreba opovrgnuta u relevantnoj literaturi i smjernicama. Službeni podaci o bilo kojem od ovih pitanja nisu dostupni.

Iako je u Rodinoj anketi o rutinskim postupcima većina rodilišta izjavila da žene mogu odbiti klistir, na temelju velikog postotka žena koje rutinski dobivaju klistir (78%), očito je da se žene ne upoznaje sa činjenicom da se klistir može odbiti i da njegova upotreba nije utemeljena na znanstvenim dokazima.

Kao i u ostalim zemljama u regiji, ni u Hrvatskoj se ženama općenito ne dopušta da jedu ili piju za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, unatoč činjenici da za to ne postoji opravdanje kod žena s niskim rizikom za komplikacije. Tako je 67% žena izjavilo kako su bile žedne za vrijeme poroda, a njih 22% bilo je gladno.

Što se tiče korištenja Kristellerovog hvata, odnosno nalijeganja na trbuh (pritiskanja fundusa), Rodina anketa iz 2013. o rutinskim bolničkim postupcima pokazala je da od trideset rodilišta, devet njih ne evidentira korištenje Kristellerovog hvata u protokolu u kojem se vode bilješke o tijeku poroda i ne postoje službeni podaci o korištenju Kristellerovog hvata. Štoviše, ovaj postupak predstavlja rizik za majku i dijete te zabrinjava njegova rutinska upotreba u tako velikom broju slučajeva u Hrvatskoj. Prema rezultatima ove zadnje ankete 54% žena je izjavilo kako je bilo podvrgnuto tom zahvatu.

Kod odluka o postupcima za vrijeme poroda izravno se krši Zakon o pacijentima; o ženama govore kao da nisu prisutne

Netraženje pristanka za postupke koji se provode za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda u hrvatskim rodilištima je vrlo zastupljeno. To je u izravnom sukobu s hrvatskim Zakonom o pravima pacijenata, u kojem se izričito navodi da se za svaki postupak prethodno treba zatražiti pristanak i da se svaki postupak mora objasniti korisniku zdravstvene skrbi na način koji ona/on može razumjeti.

Na nedostatak privatnosti prilikom rađanja potužilo se 40 % anketiranih žena, a njih 51% je izjavilo da da ih prilikom primitka na odjel rodilišta nisu pitali kako žele roditi, a 75% žena izjavilo je da im se pružatelji zdravstvenih usluga nisu predstavili. Također izuzetno visok postotak žena, njih 68%, izjavilo je da im rizici i prednosti postupaka koji su nad njima primjenjivani nisu bili prethodno objašnjeni. Ujedno 61% žena nije sudjelovalo u donošenju odluka u vezi postupaka za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, a 62% nije unaprijed dobilo informacije o planiranim ili vršenim postupcima i koracima.

Poražavajući je podatak kako je 67 % anketiranih žena izjavilo je da su pružatelji zdravstvenih usluga govorili o njima u trećem licu - ona, ono, ovaj slučaj. Iz udruge Roda ističu kako to doprinosi nepoštivanju žena i njihovom isključivanju iz procesa donošenja odluka za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda. Ovo je, nadalje, u suprotnosti sa smjernicama Međunarodnog udruženja ginekologa i porodničara (FIGO) o ustanovama za rađanje prijateljskima prema majkama i djeci.

Ženama je onemogućeno slobodno kretanje, potrebno poboljšati pristup epiduralnoj analgeziji

70 % žena nije se moglo slobodno kretati niti zauzeti idealan položaj za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, pokazuje Rodina anketa, a iz udruge ističu kako nemogućnost kretanja za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda nije utemeljena na dokazima.

Tek nekoliko hrvatskih rodilišta nudi takozvane alternativne načine rađanja, uključujući korištenje bazena i stolčića za rađanje. Nažalost, u većini ovih slučajeva žene trebaju proći detaljne prenatalne pretrage kako bi se utvrdilo jesu li kandidatkinje za njihovo korištenje (naročito u slučaju korištenja vode za ublažavanje bolova i/ili porod) ili im se korištenje istih odbija ako njihova trudnoća i porod ne napreduju u skladu s određenim standardima.

Što se tiče korištenja Kristellerovog hvata, odnosno nalijeganja na trbuh (pritiskanja fundusa), Rodina anketa iz 2013. o rutinskim bolničkim postupcima pokazala je da od trideset rodilišta, devet njih ne evidentira korištenje Kristellerovog hvata u protokolu u kojem se vode bilješke o tijeku poroda i ne postoje službeni podaci o korištenju Kristellerovog hvata. Štoviše, ovaj postupak predstavlja rizik za majku i dijete te zabrinjava njegova rutinska upotreba u tako velikom broju slučajeva u Hrvatskoj.

Što se tiče olakšavanja boli, iz Roda navode kako epiduralna analgezija nije dostupna u svim rodilištima, a tamo gdje je dostupna, nije nužno dostupna 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. U mnogim bolnicama ženama se rutinski daju drugi lijekovi za ublažavanje bolova. Na temelju podataka koji pokazuju da je određeni broj žena tražio epiduralnu analgeziju, ali da ona nije bila dostupna (19%), iz udruge Roda zaključuju da se pristup epiduralnoj analgeziji treba poboljšati, ali i da se odmah trebaju uvesti i osigurati nefarmakološke metode ublažavanja boli, naročito sloboda kretanja.

Kao i u ostalim zemljama u regiji, ni u Hrvatskoj se ženama općenito ne dopušta da jedu ili piju za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, unatoč činjenici da za to ne postoji opravdanje kod žena s niskim rizikom za komplikacije. Tako je 67% žena izjavilo kako su bile žedne za vrijeme poroda, a njih 22% bilo je gladno.

Osjećaji žena pri porodu u rodilištima: bespomoćnost, nesigurnost, strah

Žene se prilikom poroda osjećaju bespomoćno, nesigurno i nezaštićeno (40%), njih 57% izjavljuje kako su osjećale da se medicinskom osoblju žurilo da one čim prije rode, a 47% žena se osjećalo uplašeno.

Mnoga hrvatska rodilišta imaju premalo osoblja, a opseg prakse primalja (još) ne uključuje mogućnost samostalnog rada u bolnicama. Ovi čimbenici, zajedno s kulturološkim normama povezanim s tretmanom žena za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, doprinose spomenutim utiscima koje žene imaju u rodilištima, navode iz Roda i preporučaju da bi zdravstveni djelatnici trebali proći obuku iz komunikacijskih vještina. To potkrepljuje i podatak kako je 64 % žena osjećalo da njihovi pružatelji zdravstvenih usluga nisu "imali živaca" nositi se s njima irijetko su bili u rađaoni.

Nužno olakšati prisustvo bliske osobe pri porodu - to traži 77 posto žena

U većini hrvatskih rodilišta osobe koje su u pratnji na porodu na neki su način ograničavane, jer je u velikom broju rodilišta dozvoljeno imati pratnju samo tijekom zadnje faze trudova, kada je sam porod već jako blizu. U nekim rodilištima u pratnji može biti samo partner, a u nekim drugim rodilištima osoba u pratnji mora platiti naknadu u iznosu 150 do 400 kuna.

Koliko je bitno olakšati prisustvo bliske osobe za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda pokazuje podatak kako 77% anketiranih žena ističe tu potrebu, dok je njih 50% imalo uz sebe osobu za podršku. Od žena koje su uz sebe imale blisku osobu njih 93% je osjećalo da im je to olakšalo trudove i porod, a 52% je osjećalo da se bolničko osoblje bolje odnosilo prema njima zbog pratnje na porodu.

Nema službenih podataka o postotku žena koje za vrijeme trajanja trudova ili tijekom poroda imaju uza se osobe za podršku niti postoje službeni podaci o trajanju prisustva osobe za podršku za vrijeme trajanja trudova, tijekom poroda ili nakon poroda. Cochrane sustavni pregled o stalnoj podršci ženama za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda jasno navodi da pratnja na porodu ima očite kliničke prednosti, bez ikakvih negativnih posljedica.

Zabilježeni slučajevi diskriminacije zbog ženske pratnje; doule nepoznat pojam za naša rodilišta

Osobe koje pružaju profesionalnu podršku tijekom poroda, doule, praktički su nepoznat pojam i "zabranjene" su u mnogim rodilištima, a ženama je ograničen izbor osoba u pratnji i ne mogu pored partnera uza se imati sestru, majku ili prijateljicu.

Bilo je i primjera kada su žene koje su u pratnji imale žensku osobu bile diskriminirane jer je bolničko osoblje pretpostavilo da su te žene istospolne partnerice. Postoje i rodilišta u koja žene s invaliditetom ne mogu uz sebe imati svoje osobne asistente tijekom poroda unatoč činjenici da rodilište ne pruža nikakve specijalne usluge ženama s invaliditetom.

28% žena izjavilo je da je njihovo iskustvo poroda imalo negativan učinak na njihovo općenito raspoloženje, 19% je reklo da je iskustvo poroda imalo negativan učinak na njihov seksualni život. 33% je izjavilo da ih je iskustvo poroda navelo da ozbiljno razmisle o tome žele li imati još djece ili da ih je navelo da odluče da neće imati više djece. Njih 58% je izjavilo da njihov porod nije bio onakav kakav su željele, a 57% je izjavilo da njihov porod nije bio ono što su očekivale da će biti.

Nažalost, hrvatski maternalni sustav je tek nedavno počeo prepoznavati ove prednosti te i dalje ograničava prisustvo pratnje za vrijeme trajanja trudova i tijekom poroda, unatoč jasnim indikacijama da žene žele nekoga uza se, ističu iz udruge Roda. Ne postoje službene nacionalne smjernice ili pravila vezana uz pratnju na porodu. Također, ograničenja i zahtjevi vezani uz naknadu za pratnju na porodu stavljaju žene koje žive izvan većih gradova i žene iz određenih socioekonomskih skupina u nepovoljan položaj.

Porodna trauma jedna od razloga zbog kojih se žene ne odlučuju na više djece - za bolju demografsku sliku nužan akcijski plan Vlade za poboljšanje skrbi u rodilištima

Rezultati po pitanju učinaka poroda na postpartalni period i želju žene da ima još djece slični su rezultatima koje je dr. Anđelko Akrap dobio u svojoj studiji Činitelji demografskih kretanja u Republici Hrvatskoj, gdje je trauma od prethodnih poroda bila na petom mjestu među razlozima zašto žene u Hrvatskoj nemaju više djece, navode Rode.

28% žena izjavilo je da je njihovo iskustvo poroda imalo negativan učinak na njihovo općenito raspoloženje, 19% je reklo da je iskustvo poroda imalo negativan učinak na njihov seksualni život. 33% je izjavilo da ih je iskustvo poroda navelo da ozbiljno razmisle o tome žele li imati još djece ili da ih je navelo da odluče da neće imati više djece. Njih 58% je izjavilo da njihov porod nije bio onakav kakav su željele, a 57% je izjavilo da njihov porod nije bio ono što su očekivale da će biti.

Uzevši u obzir činjenicu da se Hrvatska tijekom posljednjeg desetljeća pa i dulje nalazi u demografskoj krizi, apsolutno je potrebno da Vlada sastavi akcijski plan za poboljšanje skrbi u rodilištima kako porodna trauma više ne bi bila razlog zbog kojega toliko velik broj žena nema više od jednog djeteta, jasno poručuju iz udruge Roda.

Rezultati nedavno objavljenog izvješća Ministarstva zdravlja o provedenom inspekcijskom nadzoru hrvatskih rodilišta su vrlo šturi, ne navode se konkretni problemi, no iz naređenih mjera su više nego očiti - prostor, oprema i broj liječnika ne odgovara broju porođaja. Organizirat će se tečajevi za partnere, a osoblje će naučiti kako razgovarati s pacijentima. Sva medicinska dokumentacija vodit će se ujednačeno, od povijesti bolesti do svakog zahvata. Što se tiče slučaja iz vinkovačke bolnice, ministarstvo je smijenilo sanacijskog upravitelja, a inspekcija će istražiti što se dogodilo. 

Detaljne rezultate ankete udruge Roda o iskustvima žena iz hrvatskih rodilišta možete pročitati OVDJE.