- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 8. studenog 2019.
U proteklih nekoliko dana HRT se počeo otvoreno voljeti s desnicom, čije se zvijezde na svakom drugom koraku sramote pa za predstavnike regrutira svakog tko imalo zvuči kao vjernik.
U utorak je nasred nacionalne televizije Branimir Bilić u svojoj emisiji "Hrvatska za 5" ugostio predstavnike inicijative 40 dana za život. Emisija je naslovljena "Život kao dar i promicanje kulture života", i okupila je najvažnije aktiviste spomenute organizacije.
Mnogo više na tragu Vigilareove inicijative "stop sekularizam" negoli ikakvog zdravorazumskog novinarstva, Bilić predstavnicima čestita što se bore za život i brane nas od onih "kojima je u interesu" promicati "kulturu smrti".
Šesnaesto stoljeće bilo je bolje jer su prognane trudnice rađale
Isplatilo se izdržati jedva gledljivu emisiju kako bismo mogli prenijeti najspiritualnije detalje.
Primjerice, Elma Rita Marjanović, članica inicijative iz Zaprešića, na pitanje o tome što kaže na protivnike inicijative koji smatraju da spada u 16., a ne 21. stoljeće odgovorila je da je 16. stoljeće zapravo bolje nego današnjica jer su trudnice koje je obitelj prognala zbog javne sramote ipak rađale svoju djecu i svi u svojoj prošlosti vjerojatno imamo jednu takvu pretkinju kojoj možemo zahvaliti današnju obiteljsku lozu.
Kasnije se zajedno s Bilićem obrušila na abortus kao "industriju", odnosno "biznis smrti", poručujući kako žene prisiljavaju na pobačaj kako bi zarađivali. Zanimljivo je, naprotiv, što se prije može reći da je upravo Crkva od vjere napravila industriju i biznis – sjetimo se kako je baš u 16. stoljeću papa Lav X. uveo praksu kupovanja oprosta koja je financirala izgradnju bazilike sv. Petra.
Koliko katolici očajnički trebaju bilo kakvu relevantnu javnu figuru za širenje svojih atavističkih stavova dokazuje i činjenica da bi za glasnogovornika prihvatili mentalno nestabilnu osobu koja svoje stavove zadržava maksimalno pola godine
Također je fantastično prekrajanje povijesti u kojem "bludnice" koje su odvraćane s crkvenih pragova, kamenovane i spaljivane sad postaju ikone protopro-life borbe. Ipak, najbolji je trenutak emisije bila tvrdnja Tina Krvavice, "vrsnog novinara" Bitno.net, kako mu tepa Bilić, o tome kako je besmislica da molitelji uznemiruju žene u bolnicama, ali sve i da jest tako, da te žene treba uznemiriti da razmisle o onom što rade.
Kanye West kao novi vjerski vođa
Dakle, jasno, svako preispitivanje katoličkih dogmi prikazuje se kao diskriminacija katolika, ali ono što sami katolici priznaju kao maltretiranje žena shvaća se kao svjedočanstvo istine i širenje svjetla Boga.
U vječnoj potrazi za novim širiteljima Riječi, Bitno.net nedavno se okrenuo novom vjerskom vođi – Kanyeu Westu. Poludjeli reper, naime, nedavno je izdao deveti studijski album imena "Jesus Is King" sastavljen isključivo od pjesama tobože vjerske tematike u kojima West ne spominje seks, piće, drogu niti psuje. Štoviše, sve je suradnike na albumu prisilio na apstinenciju od predbračnog seksa, a postao je i veliki protivnik pobačaja. Sve je to Bitno.net nagnalo da prigrli Westov preobražaj i proglasi ga novim svjetlom istine kršćanstva.
Umjesto križa preko čela, usta i srca, Krstičević je napravio pokret kao da s čela briše krv zgnječenog komarca/masonski trokut uz neizostavni "a-mi-djeco-čuč" na kraju
Koliko katolici očajnički trebaju bilo kakvu relevantnu javnu figuru za širenje svojih atavističkih stavova dokazuje i činjenica da bi za glasnogovornika prihvatili mentalno nestabilnu osobu koja svoje stavove zadržava maksimalno pola godine.
West je i otprije poznat po prevrtanjima ploče – na početku je karijere, kao i većina hip hop scene, bio homofoban, krajem 2000-ih ispričavao se i pozivao na ljubav prema LGBT osobama. Nakon toga je 2010. na fantastičnoj "Hell of a Life" sa svojeg najboljeg albuma "My Beautiful Dark Twisted Fantasy" poručio "No more drugs for me/Pussy and religion is all I need", no još je lani na kratkom albumu "Ye" repao o marihuani i svim curama koje je odveo na plastičnu operaciju grudi.
Opsesija identifikacijom s Isusom
Baš su u to doba stvari krenule izrazito nizbrdo nizom njegovih nesuvislih izjava – prvo je tvrdio da je ropstvo izbor i podržavao Donalda Trumpa posvuda noseći kapu MAGA, kasnije se preobratio tvrdeći da je instrumentaliziran. Nakon toga je u nizu tvitova na tragu Baudrillardove filozofije govorio o tome kako živimo u simulaciji i najavljivao knjigu "Break the Simulation".
Sad se, nakon postmodernističke filozofije, prebacio na kršćansku i zagovara vjeru i čistoću. No, uz vrlo malo misaone snage lako je zaključiti da ni ovaj, kao ni ijedan drugi njegov album, nisu ni o vjeri ni o Bogu nego o Kanyeu Westu, bipolarno poremećenom egomanijaku čiju je sliku mahnitog genija publika i kritika podražavala, a onda ga napustila zbog mlađih, daleko manje talentiranih trepera, što je standardna pojava u nevjerojatno ageistički raspoloženoj hip hop kulturi.
Elma Rita Marjanović, članica inicijative iz Zaprešića, na pitanje o tome što kaže na protivnike inicijative koji smatraju da spada u 16., a ne 21. stoljeće odgovorila je da je 16. stoljeće zapravo bolje nego današnjica jer su trudnice koje je obitelj prognala zbog javne sramote ipak rađale svoju djecu
Baš kao što Kanye ne može biti LGBT ikona, niti ikona poststrukturalističke filozofije, tako ne može biti ni propovjednik vjere jer čitav album praktički graniči s blasfemijom u Westovoj opsesiji da se identificira s Isusom – što u njegovoj vječitoj slavi, što, samoviktimizirajući se, u njegovoj vječitoj patnji. U krajnjoj liniji, što misli o katolicima jasno je rekao u pjesmi "Hands On":
What have you been hearin' from the Christians?
They'll be the first one to judge me
Make it feel like nobody love me
Make you feel alone in the dark and you'll never see the light.
Nije čudo što katolici tako vehementno traže nove ovce za svoje stado
Uzgred budi rečeno, čak i mimo groteskne tematike, "Jesus Is King" katastrofalan je album s jednom i pol suvislom skladbom koji, ako sljedeći ne bude radikalno drugačiji, promišljeniji, a po mogućnosti i duži, predstavlja početak kraja jedne sjajne karijere.
Za kraj, vrijedi reći da nije čudo što katolici tako vehementno traže nove ovce za svoje stado kad se jedna od njihovih prominentnijih ovaca redovno sramoti na svim katoličkim događajima.
Lako što smo se i mi ateisti/agnostici/nesvrstani jednom smijali Damiru Krstičeviću kad je nakon križanja izveo mali čučanj koji je prosječnom razumu vrlo teško procesirati. Problem je u tome što je Krstičević opet izveo cirkus kad se pokušao prekrižiti na misi za Domovinu.
Umjesto križa preko čela, usta i srca, Krstičević je napravio pokret kao da s čela briše krv zgnječenog komarca/masonski trokut uz neizostavni a-mi-djeco-čuč na kraju. Kad nam se jedan od vodećih katolika u zemlji ne zna ni prekrižiti, nije ni čudo što kršćani za vjeru izrabljuju i vidno poremećenu osobu kojoj treba pomoć.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.