Iako smo strepili da ćemo biti lišeni intelektualnih dvoboja čak jedanaest veličanstvenih, predizborno sučeljavanje ipak se održalo. I jako je dobro da jest, jer nam je prije izbora uistinu ulivena nada – da nećemo pogriješiti za koga god glasamo jer su razmjeri onog što nam NE nude zapravo kolosalni.

Bilo sučeljavanje režirano prema diktatu aktualne predsjednice, kakvim ga se požurio karakterizirati Miroslav Škoro, ili ne, nezamislivo je da se čak i u tako zbijenom formatu koji je dopustio jedva desetak minuta po kandidatu očito vidjelo da nitko od njih ne zna ni što zastupa, ni kome se obraća, ni koje su mu ovlasti i dužnosti. Čovjek bi pomislio da će se longplejka pripremljenih fraza vrtjeti barem pola sata, no ploča se pokvarila praktički na uvodnim rečenicama.

Na kandidate desnice jedva vrijedi trošiti riječi. Anto Đapić koji objektivno smatra da je homoseksualnost devijacija, da na granice treba postaviti vojsku i u Ustav ugraditi kršćanstvo sigurno je noćas otjerao barem dvoje mladih Hrvata, nositelja precioznog hrvatskog gena, na prvi autobus za Njemačku.

Iznenađujuće neupadljivi Škoro i opasna pozicija Mislava Kolakušića

Nedjeljko Babić, kandidat Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca (vrlo jugoslavenski koncept!), izgledao je kao supijani ulični prodavač sa svojim nebuloznim planom 4x400 i upornim ponavljanjem kako je baš on najbliskiji Franji Tuđmanu jer se vozio u Vlaku mira.

Miroslav Škoro bio je iznenađujuće neupadljiv – samo je, bez osobitog duha ili strasti, ponovio znane teze o svetosti hrvatskih granica, podrške Hodu za život i opet je izjavio kako bi pomilovao ratnog zločinca Merčepa iz pijeteta. Kolinda Grabar-Kitarović bila je također bezizražajna – oslanjala se na teze da je obišla cijelu Hrvatsku i osluhivala bilo naroda te izvukla Hrvatsku iz regiona, ali prema najrepresivnijim konzervativcima Europe, što je točno primijetio Zoran Milanović.

Dalija Orešković se gadno saplela kad je izjavila da je sudjelovala na Prajdovima, ali da bi sudjelovala i na Hodu za život kad bi ga organizirao netko drugi. Populizam koji je već oproban i neće joj donijeti glasove ni LGBT zajednice (koje je čak i mogla imati), a sigurno ni hodača za život kojima se neće dopasti upravo to što podržava pobačaj i ne želi vjeronauk u školama

Mislav Kolakušić inzistirao je na tome da se planira baviti samo ekonomijom i odbijao odgovarati na svjetonazorska pitanja jer predsjednik mora biti "ideološki neutralan". Takva je pozicija izuzetno opasna jer politika, kako ponovno zamjećuje Zoran Milanović, jest ideologija, pa je tako i ekonomija njome obojena i "informirani" birači koje Kolakušić priželjkuje moraju je znati.

Uz to, sjetimo se legendarne "heterogene platforme koja je iznad ideologije", kultnog Mosta, za koji se brzo ispostavilo da je izbojak Hrasta sa svećenicima kao ideolozima – drugim riječima, vrlo interesantno kako se najčešće ideološki neutralne opcije pokažu tiranoidnom desnicom.

Dalija Orešković i Katarina Peović najveća razočaranja večeri

Ivan Pernar ima potencijal da privuče određene neinformirane birače svojim vapajima za hrvatskom vojskom u Afganistanu, trgovinom Monsantovim glifosatom i isticanjem duga kao osnove suvremene ekonomije, no morali bismo uočiti da antiglobalističko inzistiranje na necijepljenju i izlasku iz NATO-a i EU-a zapravo krije predmoderne i autokratske tendencije.

HSLS-ov kandidat Dejan Kovač pokazao se pravim predstavnikom te stranke svojim ni vrit ni mimo nastupom i politikama; žalosno je što mu je najistaknutija replika bila ona u kojoj kandidate proziva što se u planiranju govora koriste bilježnicama. Dakle, od svega što im se može zamjeriti, on je odabrao ukazati na jednu stvar koju ne rade pogrešno jer u svakom retoričkom priručniku bilješke su dobrodošle, a ne zabranjene.

Anto Đapić koji "objektivno" smatra da je homoseksualnost devijacija, da na granice treba postaviti vojsku i u Ustav ugraditi kršćanstvo sigurno je noćas otjerao barem dvoje mladih Hrvata, nositelja precioznog hrvatskog gena, na prvi autobus za Njemačku

Zoran Milanović zapravo se sasvim dobro držao – izvrsno je odgovorio na pitanje o migrantskoj krizi, saplitao se na pitanje o pobačaju, popravio u završnoj riječi, no njegov egocentrizam i dalje je fascinantna pojava – Milanović je, zapravo, više vremena proveo nabrajajući na kojim je sjednicama EU-a prisustvovao i s kojim je velikim državnicima razgovarao negoli što je objasnio kako bi to iskustvo točno iskoristio.

Peović se obraća samo radnicima Đure Đakovića, Kraša i Uljanika, ne shvaćajući da je dvadesetprvostoljetni ekvivalent tim radnicima svaki vozač taksija, radnik u call-centru, profesor stranog jezika u privatnoj školi, novinar u nezavisnom mediju, prevoditelj i svaki freelancer

Uvjerljivo su najveća razočaranja večeri bile Dalija Orešković i Katarina Peović. Orešković je načelno korektno izlagala, najvećim se problemom čini što joj nedostaje karizme pa kad i dobro poentira, sve padne u vodu jer to ne čini s onim samopouzdanjem s kakvim zakucava Milanović.

Skoro pa znanstvenofantastična praznina sadržaja u dugih dva i po sata

Ipak, Orešković se gadno saplela kad je izjavila da je sudjelovala na Prajdovima, ali da bi sudjelovala i na Hodu za život kad bi ga organizirao netko drugi. Populizam koji je već oproban i neće joj donijeti glasove ni LGBT zajednice (koje je čak i mogla imati), a sigurno ni hodača za život kojima se neće dopasti upravo to što podržava pobačaj i ne želi vjeronauk u školama.

Najveće je razočaranje večeri bila kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović. Peović jedina nije napravila nikakav ideološki faux pas – dosljedno je branila ćirilicu, pobačaj, LGBT prava. No, na ekonomskom planu, Peović (na tragu svoju stranke) zastupa nevjerojatno zastarjelo poimanje radništva kao zaposlenika u sekundarnom sektoru i iako priča o socijalnoj demokraciji 21. stoljeća, ni riječju ne spominje probleme ovog doba poput 12- i višesatnog radnog dana, prekarnog rada, produljivanja radnog vijeka.

Mislav Kolakušić inzistirao je na tome da se planira baviti samo ekonomijom i odbijao odgovarati na svjetonazorska pitanja jer predsjednik mora biti "ideološki neutralan". Takva je pozicija izuzetno opasna jer politika, kako ponovno zamjećuje Zoran Milanović, jest ideologija, pa je tako i ekonomija njome obojena i "informirani" birači koje Kolakušić priželjkuje moraju je znati

Peović se obraća samo radnicima Đure Đakovića, Kraša i Uljanika, ne shvaćajući da je dvadesetprvostoljetni ekvivalent tim radnicima svaki vozač taksija, radnik u call-centru, profesor stranog jezika u privatnoj školi, novinar u nezavisnom mediju, prevoditelj i svaki freelancer. Uz to, umjesto da se fokusira na žuđeno 21. stoljeće, Peović konstantno izriče apologije za Jugoslaviju koja, koliko god, kako to kaže, bila "svemirski brod" za Hrvatsku danas, naprosto nije model koji se samo može preslikati na 2019.

Sve u svemu, najbolje je predstavljanje imao Dario Juričan/Milan Bandić, propovjednik korupcije koji bi u Bosni i Hercegovini uveo četvrti entitet – duty free zonu, u škole uveo korupciju kao religiju, a što god vam oni ponude, on će vam dati duplo više. Ionako je, s obzirom na skoro pa znanstvenofantastičnu prazninu sadržaja u dugih dva i po sata, svaki glas zapravo bačeni glas.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.