Mnogi su sumnjali u nju kad je prije nekoliko godina objavila povratak. Mnogi su bili sigurni da je to put kojim će uništiti sve dobro učinjeno u godinama prije sportske mirovine.

No Martina Navratilova je imala svoj film i u narednim godinama oduševila je apsolutno sve, i one koji nikad nisu navijali za nju i one koji su je pratili na svakom turniru, na svakom egzibicijskom meču. 

Martina Navratilova, po rođenju čehinja, po državljanstvu Amerikanka, sigurno je jedna od najvećih tenisačica u povijesti tog sporta i danas, samo mjesec dana pred svoj 50. rođendan, po drugi put se oprašta od tenisa i navijača. Nažalost, to je ujedno i definitivno zbogom, definitivni kraj jedne nevjerojatno velike karijere u kojoj je Martina ostvarila mnoge važne pobjede na terenu, ali i izvan njega. No krenimo redom...

Rođena je 18. listopada 1956. u Pragu, u ondašnjoj čehoslovačkoj, sa šest godina je počela igrati tenis, a 1973. postaje profesionalna tenisačica. Samo dvije godine nakon ulaska u pro tour prebjegla je u SAD i to je kasnije postao najveći kiks čehoslovačke, koja je u to vrijeme živjela pod sovjetskim skutima. Naime, nakon 1978. i prvog osvojenog Wimbledona, uspjesi su se redali nevjerojatnom brzinom, pod njezinim reketom padale su najveće tenisačice svijeta, a slava mlade Martine postajala je sve veća. Bila bi to idealna propaganda za njezinu bivšu domovinu.

Dolaskom u Ameriku sve životne karte Martine Navratilove nisu se automatski položile. Nije imala trenera, bila je mlada i sama u posve novom svijetu, a pristup 'jesi li s nama ili protiv nas' dočekivao ju je gotovo na svakom koraku. Obitelj joj je ostala u domovini i godinama nije znala hoće li ikad više vidjeti roditelje, a stvari su postale još gore kad je 1980. priznala lezbijske sklonosti. Iz današnjeg kuta gledanja, lezbijstvo nije ništa neobično, no tada, prije 26 godina, čak i u SAD-u javno priznanje velike sportašice o homoseksualnim sklonostima nije bilo dočekano s oduševljenjem. Dobar dio sportske Amerike bio je u šoku.

Premda je živjela i ljubovala s mnogim znanim i neznanim djevojkama i ženama (jedna od njih je bila i poznata košarkašica Nancy Lieberman), Judy Nelson ipak je bila najveća Martinina ljubav, a njihov prekid 1991. godine završio je u sudnici. Nije više išlo, ljubav je nestala (tako je prekid prokomentirala slavna tenisačica) i žena koja je zbog Navratilove ostavila supruga i dvoje djece tražila je zadovoljštinu. Novčanu zadovoljštinu. I to je ljubav.

Ali život Martine Navratilove nije bio tako kompliciran kako se činilo: ljubavnice ujutro, tenis popodne, a u međuvremenu - problemi. Sve ono što ju nije zadovoljavalo, što ju je sputavalo, ostavljala je iza sebe onog trenutka kad bi izašla na teniski teren, bilo na trening, bilo na meč. Život s reketom u ruci bio je puno lakši i jednostavniji i zaista je nevjerojatno da unatoč svim problemima koji su nastajali zbog njezina načina života tenis nikad nije patio. Naslovi su se doslovce gomilali, pobjede stizale u nizovima, a rekordi postavljali takvom lakoćom kao da sa suprotne strane mreže nije ni bilo suparnica.

 Martina Navratilova u dresu hokejaša Montreal Canadiensa nakon pobjede na Rogers Cupu 2006. Gotovo da nije došla do riječi zbog ovacija prepunog gledališta

Recimo, 1982. godine dominacija Martine Navratilove bila je gotovo nepodnošljiva. Kombinirano, u singlu i paru ostvarila je omjer pobjeda i poraza 160:7, osvojila je 14 turnira u singlu i 15 u paru te postala prva sportašica koja je u jednoj sezoni zaradila milijun dolara. U narednim godinama rušila je sve moguće rekorde, od broja uzastopnih pobjeda do nevjerojatnih nizova osvojenih grand slam turnira. Godišnje je gubila po nekoliko mečeva, i to tek od dvije-tri tenisačice. U svim tim godinama Cris Evert postala joj je najveća suparnica (odigrale su ukupno 80 mečeva, Navratilova je pobijedila u 43), a samo su Steffi Graf (9:9) i Monika Seleš (7:10) imale pozitivan omjer s Martinom.

Današnja karijera Martine Navratilove u brojkama izgleda baš onako kakva joj je bila i cijela karijera: ostvarila je 1.440 pobjeda i samo 213 poraza u singlu tijekom više od 20 godina profesionalnog igranja tenisa, osvojivši fenomenalnih 167 turnira (ukupno 18 grand slam naslova – devet puta Wimbledon, četiri puta US Open, tri puta Australian Open, dva puta Roland Garros). Priča o igri parova još je ljepša. Osvojila je 174 turnira, najčešće igrajući s Pam Shriver, no svijet je pokorila i s Leanderom Pćsom u mješovitim parovima. Uza sve to, još je i osam puta osvajala Fed Cup, jednom kao državljanka čehoslovačke (1975), a sedam puta kao Amerikanka (državljanstvo je dobila 1981).

Kad se 1994. godine nakon poraza od također velike Gabrijele Sabatini (6:4, 6:2) oprostila od aktivnog igranja u pojedinačnoj konkurenciji, na krov Madison Square Gardena podignuto je njezino ime, čime je postala prva sportašica kojoj je ukazana ta čast, a da nije igrala u New York Kniksima ili New York Rangersima. Kad se početkom novog tisućljeća vratila tenisu i reaktivirala u parovima, mnogi nisu vjerovali da ponovno može kročiti putem uspjeha, ali Martina ih je sve razuvjerila. Nakon 1994. i osvojenog Houstona s Manon Bollegraf, Navratilova je od 2002. do 2006. osvojila 12 turnira u parovima te dva turnira u mješovitim parovima (Australian Open i Wimbledon 2003. s Pćsom), čime je dostigla brojku od 58 naslova na grand slam turnirima (samo je velika Margaret Court osvojila više - 62) i 20 u Wimbledonu (dostigavši rekord Billie Jean King).

Na kraju svog teniskog puta, s gotovo navršenih 50 godina, Martina Navratilova igra svoje posljednje mečeve. Ne sumnjamo da uživa u svakom udarcu i svakom pokretu na terenu jer nakon drugog umirovljenja povratka više definitivno nema. Priča o toj velikoj tenisačici mogla bi trajati nevjerojatno dugo jer je i njezina karijera bila puno veća od pukog tenisa. Po godinama je baka, no po tenisu koji igra još uvijek itekakav strah i trepet, svakako i uzor mladim tenisačicama. Zato danas, kad nakon završenog meča na bilo kojem turniru, dobivenog ili izgubljenog, Martina Navratilova krene prema izlazu, gledatelji ustanu i ovacijama pozdrave (vjerojatno) najveću tenisačicu svih vremena. I to su u pravilu iskrene i zaslužene ovacije. Ipak je ona velika Martina, jedna i jedina.