Roditelji su često šokirani kad shvate da je njihovo dijete homoseksualno. Bez obzira jeste li majka ili otac, bez obzira imate li kćer ili sina, bez obzira jeste li već dugo sumnjali ili ste potpuno iznenađeni, to saznanje vas zasigurno može uznemiriti.

Možete biti zbunjeni i u nemogućnosti razgovarati bez suza i bijesa. Kako god, svi roditelji u tim slučajevima imaju iste brige i pitanja. 

P: Zašto nam je morala/o reći?
O: Mnogi roditelji misle kako bi bilo bolje da nisu saznali. Ono što morate shvatiti jest sljedeće: da niste saznali, nikad ne biste stvarno upoznali svoje dijete jer bi ogroman dio njezina ili njegova života za vas ostao potpuna nepoznanica. činjenica da vam je dijete priznalo svoju homoseksualnost znači da vas voli i da treba vašu podršku i razumijevanje. Naposljetku, tko bi trebao znati ako ne vi? Nijedna druga manjina od roditelja ne mora kriti svoju "različitost"!

P: Zašto nam je to morala/o učiniti?
O: Brojni roditelji osjećaju gorak bijes zbog homoseksualnosti svoga djeteta. Taj se osjećaj bazira na pretpostavci da je homoseksualnost izbor te da je to bila svjesna odluka koju je vaše dijete donijelo možda čak i samo da vas povrijedi. No homoseksualne osobe ne biraju svoju orijentaciju, ona je dio njihove prirode.
Jedino što većina lezbijki i homoseksualaca može birati jest hoće li pokazati to što jesu ili će to skrivati. Potonje predstavlja ogroman teret i znači živjeti u laži, svakog dana, svakog sata. Koji bi roditelj želio da takav život za svoje dijete?

P: Gdje smo pogriješili?
O: Većina roditelja osjeća krivnju. Psiholozi i psihijatri su nas godinama uvjeravali kako su roditelji "krivi" za to kakvo će im dijete "ispasti". Prava je istina da nijedan roditelj nema toliku moć nad djetetom. Homoseksualne osobe dolaze iz svih vrsta obitelji i svih društvenih slojeva.
Nitko ne zna što "uzrokuje" bilo kakvu seksualnost, no danas je općenito prihvaćeno da se djetetova seksualnost formira u vrlo ranoj dobi, a možda čak i odmah po rođenju.

P: Hoće li moje dijete biti maltretirano, teško pronaći ili izgubiti posao? Hoće li ga netko fizički napasti?
O: Moramo reći da su takve stvari, nažalost, moguće. To ovisi i o tome gdje su ona ili on odlučili živjeti, kakav posao želi ili kako se odluči ponašati. Ali mora se naglasiti i da su se stavovi prema homoseksualnim osobama promijenili nabolje te da su općenito pozitivniji. Također postoje i savjetovališta te internetske stranice koji pomažu u razbijanju predrasuda i gdje možda i sami možete potražiti pomoć i podršku (gay-u-obitelji.com, obitelj-bez-predrasuda.info i Kontrino savjetovalište).

P: Hoće li moje dijete ostati samo u starosti ako neće imati vlastitu obitelj?
O: Možda, ali to vrijedi i za sve ostale ljude. Supružnici umiru, obitelji se raspadaju, djeca često odsele daleko od kuće, a brojni mladi parovi uopće nemaju djecu. Mnogi od nas se moraju naviknuti na samoću u starijoj dobi. Osim toga, velik broj lezbijki i homoseksualaca uspijeva održavati dugotrajne i stabilne veze, a gay zajednica ih podržava. Kako postaje lakše "izići iz ormara", odnosno priznati sebi i drugima da vole isti spol, mnoge lezbijke i homoseksualci mogu se u potpunosti integrirati u zajednicu. Oni u svoju obitelj ne ubrajaju samo osobe u krvnom srodstvu, već i partnerice/partnere. U Americi već postoji organizacija za starije homoseksualne osobe, SAGE.

P: Hoće li ona ili on imati problema sa zakonom?
O: Ne, jer u Hrvatskoj homoseksualnost nije kažnjiva, a od 1. siječnja 2009. je na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije.

P: Trebamo li odvesti dijete psihijatru na "liječenje"?
O: Psihijatri i psihijatrijske udruge ne smatraju da je homoseksualnost bolest i drže da je pokušaj promjene seksualne orijentacije neetički. S druge strane, mnoge homoseksualne osobe teško se nose s društvenim pritiscima i imaju poteškoća sa samoprihvaćanjem. U takvim slučajevima one mogu posjetiti psihologa ili psihijatra, ali samo s ciljem dobivanja pomoći u prihvaćanju vlastitog identiteta. Pritom se mora paziti da odabrani liječnik nema nikakvih predrasuda prema homoseksualnim osobama jer to može biti vrlo štetno.

P: Trebamo li reći obitelji?
O: Roditelji koji se još uvijek bore s prihvaćanjem često brinu o tome kako će na to reagirati drugi i kako odgovarati na pitanja poput: "Ima li XY dečka/curu?", "Kad će se udati/oženiti?". Naš je savjet da u takvim situacijama zadržite istinu za sebe, osim ako vaše dijete s tim nije suglasno. Na koncu, riječ je o njezinu ili njegovu životu i ima pravo odlučiti o tome tko treba znati, a tko ne.
Drugo, ne biste trebali reći nikome ako još niste pomireni s tim. Za prihvaćanje vašeg djeteta potrebno je vrijeme, a ako niste pozitivni, pokazat ćete drugima da ste nesretni ili nesigurni. Kad budete spremni, bit će vam daleko lakše razgovarati o tome s drugima.

P: Što će reći susjedi?
O: To je vrlo realna briga, naročito za obitelji koje žive u malim zajednicama gdje njihovi društveni životi ovise o dobroj volji ljudi oko njih. Odgovor na ovo pitanje uglavnom je isti gornjem odgovoru.
Kad budete sigurni u vlastite osjećaje i dovoljno informirani, onda možete s drugima razgovarati o homoseksualnosti vašeg djeteta i pomoći im da shvate kako predrasude prema lezbijkama i homoseksualcima proizlaze iz neznanja i straha.

P: Mi smo to prihvatili, no zašto oni moraju to gurati drugima pod nos?
O: često će se čak i roditelji koji su prihvatili homoseksualnost svog djeteta protiviti otvorenom ponašanju. Javna iskazivanja ljubavi istospolnih parova stvaraju im nelagodu i ljutnju. To je vjerojatno posljedica odgoja i svega što su vas učili o seksualnosti i homoseksualnosti općenito. Premda je to posve razumljivo, morate na to gledati kao na vlastiti problem, a ne problem homoseksualnih osoba.
Ako heteroseksualci mogu javno izmjenjivati nježnosti, nema nijednog logičnog razloga zašto ti ne bi mogle činiti lezbijke i homoseksualci. Mislite li da bi to trebala biti privatna stvar, onda bi to trebalo vrijediti za sve.

P: Kako se možemo naučiti nositi s time?
O: Najbolje je razgovarati s drugim roditeljima čija su djeca također homoseksualna i/ili potražiti informacije na gore navedenim internetskim stranicama. Vrlo je korisno pročitati i knjige "Više od prihvaćanja" i "Coming out (Razumjeti vs. / feat. Prihvatiti)".