Božićno i blagdansko doba je, kao što se dobro zna, period legaliziranog i sa svih strana ohrabrivanog kiča kao i razdoblje pojačane i inducirane potrošnje. Recesija je, istina, ponešto oslabila taj potrošački impuls, ali daleko od toga da mu je zadala ozbiljan udarac.

Stoga je zanimljivo bilo naići na prigodnu akciju francuskoga feminističkog kolektiva efFronté-e-s koji je proteklog vikenda izveo simboličku šetnju po dućanima trgovačkog centra u pariškom predgrađu potrazi za dječjim poklonima..

Članice kolektiva potvrdile su u svom simboličkom šopingu da su stereotipi i dalje sveprisutni i da se djeci kupuju igračke skoro isključivo po unaprijed zadanim rodnim modelima. Od kojih ni danas nema nikakvog opipljivog odmaka. Dapače, zaključile su da se, slijedom prosvjeda obiteljaškog pokreta Manif pour tous i prozivki zbog "rodne ideologije" u školama, situacija samo pogoršala.

Za djevojčice majčinstvo i higijena, za dječake svemir i građevina

"Posljednjih petnaestak godina dječje igračke sve su više podložne rodnim podjelama", tvrdi sociologinja Christine Guionnet. "Pogledajte primerice Playmobil i Lego. Prije su njihovi proizvodi bili namijenjeni svoj djeci. Danas, Lego radi igračke za djevojčice na temu majčinstva i higijene, a za dječake na temu svemira i građevine. Ista stvar vrijedi i za PlayMobil", primjećuje.

Zanimljivo, u 19. stoljeću, upozoravaju sociolozi, nije vladala tolika rodna podjela među dječjim igračkama. Počela se dešavati s pojavom masovne proizvodnje. Bitan faktor u toj rodnoj klasifikaciji igra želja za profitom.

Jedini pomak od željeznog stereotipa "ružičasto je za djevojčice, plava je za dječake" vidljiv je u domeni gastronomije

Naime, iako već sama imena upućuju kome bi igračke bile namijenjene (Star Wars, Batman, Spiderman za dječake, Hello Kitty za djevojčice), danas proizvođači razvijaju posebne linije proizvoda za dječake i djevojčice prije svega da bi roditelji bili prinuđeni kupovati što više proizvoda.

Stereotipi smiruju roditelje

Iako postoje roditelji (uglavnom više platežne moći) koji nastoje doskočiti tim marketinškim smicalicama tako što kupuju, primjerice, uniseks igračke od drva, doseg tih namjera je ograničen. "Roditelji mogu uzaludno pokušavati privoljeti svog sina da zavoli ružičastu boju, no uvijek postoje škola i televizija koje će podsjetiti djecu na realan poredak stvari", tvrdi sociologinja Mona Zegai.

"Studije pokazuju da neke roditelje smiruje kada dječaci loše postupaju s lutkama. Boje se da im sin ne postane homoseksualac. Reprodukcija stereotipa smiruje roditelje", poručuje Zegai.

Slijedom prosvjeda obiteljaškog pokreta Manif pour tous i prozivki zbog "rodne ideologije" u školama, situacija se pogoršala

U proteklom desetljeću pojavilo se ipak nekoliko dobrih inicijativa, pa su se tako u katalozima lanaca kao što su Hyper i Super U pojavile fotografije dječaka i djevojčica koji se igraju istim igračkama. No s pojavom Manif pour tous i žestokih prozivki o navodnom uvođenju "rodne ideologije" u školama, slike su nestale iz kataloga. Sociolozi to objašnjavaju strahom od slabije prodaje.

Jedini pomak od željeznog stereotipa "ružičasto je za djevojčice, plava je za dječake" vide u domeni gastronomije. Naime, slijedom poplave televizijskih kulinarskih emisija u kojima su muškarci često iza štednjaka, pojavile su se, stidljivo, žute, narančaste i ljubičaste igračke za dječake koji bi možda nešto i skuhali.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.