Žene u sportu još uvijek su u nezahvalnoj poziciji što dokazuju i primjeri iz Hrvatske, gdje usprkos novim regulacijama sportašice treniraju u neadekvatnim uvjetima, što utječe i na ostvarivanje sportskih rezultata, a veliki problem je i nedostatak financija, kao i medijska (ne)vidljivost.

Iako je prema dokumentu koji je Hrvatska potpisala s EU do 2015. godine sportašicama trebala biti osigurana jednaka dostupnost sportske infrastrukture, no to je i dalje "mrtvo slovo na papiru", a VoxFeminae je istražio u kakvim zapravo uvjetima treniraju i igraju sportašice koje se bave timskim sportovima i prepuštene su hrvatskim sportskim savezima.

I dok su mediji preplavljeni informacijama o hrvatskim nogometašima, posebice reprezentativcima, o domaćem ženskom nogometu javnost ne zna gotovo ništa. Tako su potpuno nezamijećeni i uspjesi jednog od najpoželjnijih nogometnih klubova za mlade nogometašice, ŽNK Agram, koji je ove godine treći put zaredom izborio prvo mjesto u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene.

Golišavim kalendarom hokejašice financirale odlazak na Svjetsko prvenstvo

Međutim, klub koji broji stotinjak članica još uvijek nema ni pristojne uvjete za treniranje, svoju dvoranu niti teren, a ako žele odigrati turnir, moraju platiti najam dvorane, za što im je Grad Zagreb ove godine dao tek četiri tisuće kuna.

Nije drugačije ni u drugim ženskim timskim sportovima. Zbog nedovoljnog broja odigranih utakmica, Savez hokeja na ledu ove godine nije prijavio hrvatske reprezentativke u hokeju na ledu na Svjetsko prvenstvo 2017. Osim toga, članice Kluba hokeja na ledu Grič već godinama treniraju u 23 sata što je za njih jedini slobodni termin.

Jedna od reprezentativki, Ela Filipec, kaže kako od Saveza ne dobivaju gotovo nikakvu financijsku potporu, pa same prikupljaju donacije, organiziraju treninge, te plaćaju čitav niz dodatnih troškova za putovanja i stručno osoblje.

Tako su prikupljajući novce za Svjetsko prvenstvo u hokeju 2014. godine prihvatile ponudu jedne tvrtke za snimanje kalendara, gdje nisu bile prezentirane kao igračice hokeja na ledu, već su oskudno odjevene u korzetima pozirale uz automobile, tek usput držeći palice za hokej. Filipec ističe kako su usprkos nelagodi stisnule zube jer to je bio jedini način da sakupe potreban novac za odlazak na Svjetsko prvenstvo na Islandu gdje su i osvojile prvo mjesto. Doista porazno zvuči podatak kako je ta svjetska prvakinja nakon 19 godina treniranja hokeja prvi put dobila trenirku od Saveza hokeja na ledu.

Za bolji status potrebno više žena na upravljačkim pozicijama i jača medijska promocija

Ništa drugačije nije ni sa ženskom košarkom. Kornelija Kvesić, bivša Olimpijka i jedna od rijetkih trenerica košarke u Hrvatskoj koja je plaćena i zaposlena u svom klubu smatra kako je nužna veća vidljivost ženskog sporta u medijima:

"Ženska košarka u Hrvatskoj trenutno ne ostvaruje zapažene rezultate jer je sustavno i financijski zanemarena unatoč dobrim rezultatima seniorske reprezentacije. Sport se, pa i ženska košarka, moraju medijski više promovirati. Sport se mora nametnuti u ovom društvu kao pozitivna aktivnost za djecu i mlade pa tek kasnije kao vrhunski sport. Moramo biti svjesni da će žene zbog podređenog položaja uvijek morati napraviti rezultatski nešto veliko kako bi dobile podršku u svim oblicima".

Vjerojatno bi situaciju u sportu mogle popraviti žene na upravljačkim pozicijama klubova, udruga i organizacija, ali tamo ih uglavnom nema. Žene su većinom na pozicijama tajnica, obavljaju administrativne poslove. S obzirom da je žena u hrvatskom sportu samo 32 posto ali od ukupnog broja vrhunskih sportskih ostvarenja 36 posto pripada upravo njima, očekujemo da se kod nas prepozna potencijal ženskog sporta i da se u njega konačno počne sustavno i kvalitetno ulagati.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.