×

Message

Failed loading XML... attributes construct error Couldn't find end of Start Tag rss line 1 Extra content at the end of the document

Imam zanimljiv život, ne mogu reći da nije. Nije nužno da bih ga svakome preporučio, to je isto sigurno. Zanimljivost života dovela me i do toga da dvije godine budem u vezi s dečkom koji je, na kraju se ispostavilo, bio cura. Cinik sa smislom za humor devetogodišnjaka rekao bi da sam toliko loš peder da sam i vlastitog dečka uspio izliječiti od pederluka. Crtice o tome objavljene su prije skoro dvije godine na istim ovim stranicama.

Ono što sam tada pisao, još uvijek mi se čini razumno i, meni barem, normalno. Biti s nekim u vezi, voljeti tu osobu i doživjeti da ta osoba shvati svoju transrodnost, samo po sebi ne može dovesti do instantnog gašenja osjećaja prema nekome. Osjećaji nisu na prekidač, pogotovo ako nije riječ o zaljubljenosti u nečiji spolni organ nego u osobu.

S "bivšosti" na "njenost"

No je li moguće da se peder zaljubi u (transrodnu) ženu? Potpuno svjestan transrodnosti, a ne "greškom" kao prvi put? I to u osobu prema kojoj se u procesu prebolijevanja amputira bilo koji osjećaj, što prebolijevanje i jest. Postizanje indiferentnosti prema nekome s ciljem da prošlost ostane tamo gdje joj je i mjesto. Je li moguće zaljubiti se u nju opet, nakon svega i dvije godine nakon prekida? Dvije godine koje su uključivale prebolijevanje prekida. I berlinsku romansu koja se pretvorila u dresdensku vezu i želju za holivudskim scenarijem, a završilo kao grupna jebačina na koju si pristao samo zato što si mislio da je bukkake nešto kao sudoku, ali s više ljudi.

To je samo metafora, ali ostavila je, tako barem zamišljam, podjednako gorak okus u ustima. Jesti više ananasa, manje sira s plavom plemenitom plijesni.

Dolaženje do svih odgovora počelo je vrlo nevino. Nakon godinu dana nekomuniciranja i neviđanja, u posljednjih godinu dana smo se ipak vidjeli nekoliko puta i družili na kavi. Vjerojatno je i to puno za bivše. Želja da s osobom s kojom provedeš dvije godine i koja toliko obilježi tvoj život ipak izgradiš neki (polu)prijateljski odnos, očito je postojala s obje strane. Ovog proljeća se nešto, očito, prelomilo. Nakon mjeseci neviđanja i nekomuniciranja, kave i druženja su postajala sve češća. Javna druženja su postajala kućna druženja. Kućna druženja s vremenom su postajala sve razgolićenija druženja.

Seksualna je privlačnost još uvijek postojala. Ili, puno točnije rečeno, opet je počela postojati. Čudan je osjećaj shvatiti da ti se diže na bivšu. Još je čudnije kad naglasak čudnosti prelazi s "bivšosti" na "njenost".

Seksualna privlačnost kao neobjašnjiva činjenica

Prve situacije u kojima su vlastiti identitet i um suprotstavljeni fizičkoj privlačnosti. Bez obzira što mi se očito diže na nju, um i moj identitet stalno me podsjećaju da sam ja peder i da ona nije on. I da, u teoriji, ne može postojati fizička privlačnost. Riječ je, očito, o nekoj pogreški. Situacija je, moguće, poznata svim onim pederima koji još uvijek sami sebi ne mogu priznati da su pederi. Um i identitet govore jedno (želje?), dignuti penis nešto sasvim drugo (stvarnost?).

Racionalizirao sam i priklanjao se svom umu i identitetu. Ruku na srce, Lukine fizičke promjene nisu (tada bile) drastične u odnosu na prije, to sam uzimao kao razlog zašto mi može opet biti seksualno privlačna. S druge strane, samo shvaćanje da se Luka doživljava ženom i da je ja tako doživljavam te doživljavanje sebe kao pedera, bilo je dovoljno da postojeću fizičku privlačnost drastično suzbije. Istina, pitao sam se kojeg vraga radim da se guram tamo gdje mi nije mjesto. Tamo gdje ono što ja jesam i ono što je Luka jednostavno ne može funkcionirati.

Kad mi se autala kao transrodna osoba, još dok smo prvi put bili zajedno, bilo mi je nepojmljivo da je samo zbog toga moguće prestati voljeti nekoga koga si volio, evo, još do sinoć

S vremenom sam seksualnu privlačnost prihvatio kao neobjašnjivu činjenicu i prepustio se sladostrasti bez razmišljanja. Vjerojatno i zato što sam bio siguran da me ta neusklađnost vlastitog identiteta i njegovog manifestiranja prirodno priječi u tome da ikada više Luka i ja budemo zajedno. A time mene ne dovodi u situaciju da moram detaljno preispitati sebe. Osim toga, svatko od nas zasebno je imao određene razloge, životne situacije i razmišljanja koja su garantirala da nećemo nikada više biti u vezi.

Ali, ovo je bilo lijepo, imati kvalitetnog fuck-frenda. Frendicu, u mojem slučaju. Uz dobar seks, razina međusobnog razumijevanja, kompatibilnosti i komuniciranja su isto na visini zadatka.

Možeš li prihvatiti rizik?

Spektakularni dramaturški obrat pokazao je, kako on to i voli raditi, da smo naivčine koje padaju na jeftine trikove i obmane. Toliko jeftine da bi ih se vjerojatno posramio i Jakov Sedlar. Dramaturški obrat donio je osjećaje koji su nas natjerali da preispitamo sve razloge zbog kojih ne bismo mogli biti u vezi. Jedna od glavnih stvari koju sam ja morao preispitati više se nije doticala toga što je Luka. Nije više bila stvar njezinog identiteta.

Bila je riječ o mojem identitetu i preispitivanju onoga što sam ja. Postojale su dvije mogućnosti. Ili sam se točno samoidentificirao kao peder, ali se ta samoidentifikacija iz potpuno krivih razloga manifestira na potpuno pogrešan način. Ili se ona savršeno ispravno manifestira, ali sam se pogrešno samoidentificirao kao peder.

U korijenu prve mogućnosti nalazi se strah. Strah da bi mogao povrijediti drugu osobu. Bojiš se da Luku još uvijek ne doživljavaš kao ženu i da zato može postojati fizička privlačnost. Fizičke promjene još uvijek nisu drastične, možda samo zato i možda samo sada postoji mogućnost i za fizičku privlačnost. Što kad Luka odmakne još dalje s tranzicijom? Hoće li ti i tada biti privlačna?

Je li moguće da se peder zaljubi u (transrodnu) ženu? Potpuno svjestan transrodnosti, a ne "greškom" kao prvi put?

Jesi li siguran da ćeš i tada reći da možeš biti s curom, unatoč tome što si peder? Možeš li osobi koju voliš obećati sebe i zatim je povrijediti shvaćanjem da ti se, vrlo doslovno, ipak ne diže na nju? Imaš li muda riskirati mogućnost da će ona, što je bliža onome što doista jest, istovremeno biti sve dalja od onoga što ja jesam. Možeš li prihvatiti rizik da ćeš osobi koju voliš odmoći u borbi protiv disforije? Odmoći ćeš joj u prihvaćanju onog što doista jest, a sve samo zato što si ignorirao ono što ti doista jesi. Peder kojem se ne diže na žene.

Odmoći samom sebi u življenju onoga što doista jesi

U korijenu druge mogućnosti također se nalazi strah. Ovaj put, strah da bi mogao povrijediti sebe. Vlastiti ego, jer se opet moraš redifinirati. Preispitati svoju seksualnost. Shvatiti da je sve ono kako si se predstavljao, sebi i drugima, laž. Ili, ako ništa, samo je djelomično istinito. Puno životnih situacija, koliko god banalne bile, zahtijeva promjenu. Zašto bih se time bavio? Jednostavnije bi bilo da sam ostao sâm, bilo mi je fantastično i tako. Ili, kad sam već u vezi, onda da sam s nekim koga mogu nazivati dečkom.

Siguran sam da bi čak i ta opcija bila linija manjeg otpora. Mogu li prihvatiti rizik da nakon toliko godina i iskustva, naučenih stvari o sebi i neponavljanja određenih grešaka, sad opet radim nešto što će biti čisti gubitak vremena? Nešto što je, vrlo jasno, već u startu bilo osuđeno na propast. Odmoći ćeš samom sebi u življenju onoga što doista jesi, opet samo zato što si ignorirao ono što doista jesi. Peder kojem se ne diže na žene.

Čudan je osjećaj shvatiti da ti se diže na bivšu. Još je čudnije kad naglasak čudnosti prelazi s "bivšosti" na "njenost"

Oba straha nadvladana su shvaćanjem da odavno fizička privlačnost nije presudna i nije jedino što me kod nekoga može privući. Skupivši kroz život sasvim solidan broj jednokratnih seksualnih užitaka, svjestan sam koliko mi malo istinskog užitka tako nešto pruža. Uključujući i seksualni užitak, jer odavno fizička privlačnost nije dovoljno da me se odvuče u krevet. Kroz život sam skupio i solidan broj onih "skoro smo završili u vezi" odnosa.

I u takvim situacijama sam vidio koliko brzo netko fizički privlačan može postajati fizički neprivlačan sa svakom sekundom poznavanja. Skupio sam i dobar broj veza i prekida, koje su mi pokazale kako netko ubrzano može postati neprivlačan na seksualnoj i bilo kojoj drugoj razini, ovisno o tome kako se odnosi prema meni. Cinik bi rekao da volim sve ljude dok ih ne upoznam. U tome ima istine. Uvijek sam ljudima bio privučen zbog početne fascinacije.

Rezultat je uvijek bio isti. Što sam nekoga dulje poznavao, to sam bio manje fasciniran njime. Jedino sam Lukom svakim danom poznanstva bio sve fasciniraniji.

U svemu je pomogla i činjenica da se znamo otprije i da smo bili u vezi

Presudna stvar u nadilaženju bilo kakve neusklađenosti između mojeg i njezinog identiteta, bilo kakvih sumnji oko toga. Dapače, ta napaljenost nekime kao osobom utječe i na fizičku napaljenost. Za doživljenu erekciju samo zbog činjenice da razgovaraš s nekim i onoga što ta osoba izgovora, a nema nikakve veze sa seksom, nema drugog objašnjenja. S druge strane, ako je moguće da toliko lijepih ljudi postane potpuno i vrlo doslovno neprivlačno nakon upoznavanja njihove osobnosti, zašto ne bi bilo moguće i obrnuto? Da netko postane potpuno i vrlo doslovno privlačan nakon upoznavanja osobnosti. Odnosno, da te uspije natjerati da zanemariš teoretsku nemogućnost da peder bude u vezi s transrodnom ženom.

Ne bježim od toga da je u svemu pomogla i činjenica da se znamo otprije i da smo bili u vezi. Možda je to dobro poznavanje od prije pomoglo da u ovoj situaciji ne zapnemo na početnoj eliminaciji na fizičkoj razini. Paul Simon u pjesmi pita: "Stranger to stranger, if we met for the first time this time, could you imagine us falling in love again". Gotovo sam siguran da je moj odgovor negativan. U većini slučajeva ljudi se ne zaljube opet u istu osobu upravo zbog stvari koje su proživjeli zajedno. Izgleda da smo se mi upravo zbog toga uspjeli opet zaljubiti jedno u drugo.

Racionalizirao sam i priklanjao se svom umu i identitetu. Ruku na srce, Lukine fizičke promjene nisu (tada bile) drastične u odnosu na prije, to sam uzimao kao razlog zašto mi može opet biti seksualno privlačna

Kad mi se autala kao transrodna osoba, još dok smo prvi put bili zajedno, bilo mi je nepojmljivo da je samo zbog toga moguće prestati voljeti nekoga koga si volio, evo, još do sinoć. Izgleda da je, u posebnim situacijama, moguće nadvladati i ograničenja vlastite seksualnosti koja si sami namećemo. Nevjerojatna je snaga koju dodjeljivanje etiketa i samodefiniranje ima. Naravno, same etikete i definicije nemaju nikakvu snagu, same po sebi. Mi im dajemo snagu, vjerovanjem u iluziju da dodjeljivanjem jednostavnih definicija doista možemo obuhvatiti sve nijanse i svu složenost ljudske seksualnosti i ljudskog ponašanja općenito.

Budući da sam u vezi sa ženom, izgleda da ću morati promijeniti naslov kolumne. Ili možda neću. Pogotovo ako malo doradim terminologiju kojom se opisujem i ne ostanem na tome da se predstavljam kao peder. Puno je preciznije reći da sam peder kojeg ne zanimaju muškarci. Istina, s koje god strane se promatra.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam