Svibanj nam je donio treće albume dviju pop superzvijezda i prvijenac jedne zvijezde u usponu.

Dua Lipa – Radical Optimism

Četiri godine nakon fantastičnog, pandemijskog klasika "Future Nostalgia" Dua Lipa vraća se s novim suradnicima i (relativno) novim zvukom. Oprobanu disco pop formulu još je jednom upotrijebila na "Dance the Night" iz filma "Barbie", no "Radical Optimism" najavila je kao psihodelični pop koji odaje počast britpopu i raveu 90-ih. Od potonjih na "Radical Optimism" ne nalazimo ništa, a s psihodelijom je povezuje produkcija Kevina Parkera poznatog iz projekta Tame Impala koja sentimentu i vokalnim manirizmima Due Lipe ne čini nikakvu uslugu. Naprotiv, album okuplja deset pjesama koje ulaze u uho tek nakon opetovanih slušanja (što se zbog društvenih mreža dogodi relativno brzo), očajnički im fali šarm i poletnost prethodnog izdanja i utopljene su u rudimentarnim sintesajzerima i nevoljkim beatovima

Kako ni u glazbi nema ničeg radikalnog, tako je stanje isto i s tekstovima koji pretendiraju na rast i životnu mudrost, no u suštini ne donose više od savjeta kako izbjeći razočaranje i ghostati romantične interese. Sve to podcrtava očiglednu činjenicu, a to je da je Dua Lipa beskrajno simpatična i prizemljena osoba kojoj ipak nedostaje trunka karizme koja bi omogućila radikalno preosmišljanje. Na eagletonovsku tragu, zato se i može zadovoljiti površnim optimizmom koji racionalizira ono loše u stvarnosti, a ne promišlja radikalniju nadu u drugačije i bolje svjetove.

Billie Eilish – Hit Me Hard and Soft

Treći album Billie Eilish zanimljiv je projekt i užitak za slušanje, no na svoj način ipak njezino najslabije izdanje do sada. Nakon nevjerojatno uspješnog debija "When We All Fall Asleep, Where Do We Go?" uslijedio je manje popularan, ali zreliji, razgranatiji "Happier Than Ever" s izvrsnim baladama poput "Your Power", groovy pop biserima poput "Oxytocin" i mračnijim trenucima poput "NDA".

Govoreći o snimanju "Hit Me Hard and Soft", Eilish je otkrila da se ovog puta više nego prije bavila produkcijom samih pjesama za koju je inače bio zadužen njezin suradnik i brat Finneas. Takav se dojam i stječe – glavnina je pjesama zanatski impresivno strukturirana, melodije i beatovi nepogrešivi su, ali upravo zbog toga i lišeni prave neposrednosti i emocije kakvu bi im malo manje cerebralnosti dalo. Jedina pjesma koja odskače od baladnog prosjeka jest viralna "Lunch" u kojoj Eilish po prvi put otvoreno progovara o svojoj žudnji prema ženama. Naveliko se priča o tome da će "Hit Me Hard and Soft" uskoro dobiti drugi dio, za koji se nadamo da će donijeti malo drskosti koja Eilish čini specifičnom.

Angelina Mango – poké melodrama

Angelina Mango, moj nedodirljivi favorit ovogodišnje Eurovizije, objavila je svoj prvijenac "poké melodrama". "Poké" je neodoljiva mješavina emocionalnosti talijanske kancone s latinoameričkim reggeaton beatovima i suvremenom trap produkcijom. To ujedno odgovara i na pitanje što Mango odvaja od ostatka umjetnika u trenutačno vrlo rasprostranjenim reggaeton i trap žanrovima – direktna, proživljena izvedba koja čak i naizgled vedrim pjesmama poput "La Noia" udiše duh melankolije koji ona pripisuje odrastanju u regiji Basilicata.

K tome, Mango otvoreno progovara o teškim životnim temama, traumama i osjećaju iskorijenjenosti s daškom mudrosti neočekivanim za njezinu dob kao na "Edmund e Lucy" i "Fila indiana" gdje se suočava s ranim gubitkom oca. S druge strane, nalazimo energične plesne hitove poput "Melodrama" ili "Che t'o dico a fa'". Premda ima slabijih momenata, debi nagoviješta jedan uzbudljiv i autentičan mladi glas koji je na pravom putu da nađe izričaj koji će biti sasvim njegov.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Podrži Crol donacijom :)

qrcode 9c3b0d27 127a 4867 a764 f80c95d6f267

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.