Samo pola godine nakon bezukusnog "Sweetener" omiljena pop zvijezda Ariana Grande izdala je novi album "Thank U, Next." Brzinu izdanja objašnjava niska traumatičnih događaja koji su se mladoj zvijezdi dogodili – njezin bivši dečko reper Mac Miller u rujnu 2018. predozirao se, za što su njegovi fanovi optužili nju, a u listopadu je, ne mireći se s Millerovom smrću, raskinula ishitrene zaruke s komičarom Peteom Davidsonom. Na "Thank U, Next" Grande se posvećuje sama sebi i unatoč tomu što njezine strategije emancipacije nisu bez svojih problema, uspijeva stvoriti daleko zreliji album od mnogih koji se postavljaju kao paradigma suvremenog feminizma.

"Thank U, Next" nipošto nije fantastičan, no Ariana Grande nekim je čudom uspjela pretvoriti sve kritike na svoj račun u prednosti, ostajući, pritom, sasvim vjerna sebi. Najveći glazbeni iskorak na novom albumu primjese su neizbježnog trapa, žanra čiji se simplistički zvuk može svesti na formulu spori, brujeći bas, frenetične činele, mračni sintesajzer i repanje u tripletima o kurvama, šampanjcu, drogi i oružju. Ipak, trap je zanimljiv jer ispod kokaina i kavijara neupitno izbija besmisao koji nijedan seksualni ili ekonomski kapital ne može popuniti, što je emocionalna podloga koja odgovara Grandeinom raspoloženju i stilu.

Trap zvuk ponegdje urodi plodom, ponegdje ne – pjesme poput "Bad idea" ili "In my head" potpuno su zaboravljive jer se na njima Arianin senzualni vokal pretvara u svojevrsni mumble pop bez ikakve posebnosti. Mnogo je uspješnija razmetljiva "7 rings", za koju je Grande optužena za plagijat 2Chainza, što je ridikulozna tvrdnja jer je u tom slučaju svaka nova trap pjesma plagijat one prethodne.

Uza sve to, pohvale treba uputiti i kratkoći albuma – pokraj monstruma poput Drakeova "Scorpiona" dugog skoro 90 minuta, Grandein je album, koji traje 41 minutu, dokaz da pumpanje minutaže radi boljih rezultata na Spotifyju nije neophodno.

Dokaz je upravo naslovna i najbolja pjesma "Thank U, Next" koja je oborila rekord u broju streamova u prva 24 sata na toj platformi.

Nakon što se većinu albuma Grande lomi između svoje, prema vlastitom priznanju, beznadno romantične naravi i želje za slobodom, između zrelog shvaćanja da je zbog osjećaja prema Macu Milleru bolje ne upuštati se u vezu i nezrelih rebounda, na ovom komadu Grande kao da nalazi način da se nosi s prošlim odnosima. Zahvaljuje svojim bivšim partnerima na svemu što su je naučili, ali poručuje im: hvala, sljedeći. Ako ništa, a ono je Grande barem u usporedbi s pretendenticom na titulu najveće pop zvijezde današnjice Taylor Swift koja sama perpetuira narativ o sebi kao opsesivnoj bivšoj curi koja je diplomirala zrelost.

Ipak, njezino superiorno postavljanje prema traumi nagrđuje činjenica da ne uspijeva umaknuti postmodernom liberalnofeminističkom pogledu na kupovinu kao vid osnaženja. Kad u "7 rings" Ariana kupuje sebi i svojim šesterim "kujama" zaručničko prstenje koje će nositi kao prstenje prijateljstva i kad ide na "retail therapy", ona nudi emocionalni bijeg samo za platežno sposobnu ženu. Kao i većina suvremenih glazbenica poput Cardi B ili Nicki Minaj koje se proklamiraju feminističkim ikonama, Grande nudi potpuno klasno neosviještenu strategiju emancipacije koja, u konačnici, to nije.

Ipak, s obzirom na kaos u privatnom životu i na činjenicu da njezine kolegice imaju i daleko problematičniji odnos prema seksualnosti, unatoč svojim manama "Thank U, Next" doima se kao podosta zrelo ostvarenje na kojem je Grande bez pola muke sve uvrede pretvorila u prednosti. Kad se zanemari nekoliko komada na kojima se prepusti lijenom pjevušenju preko generičke glazbene podloge, Grande je našla zvuk koji joj doista odgovara, a čini se kao da je i tekstualno pronašla svoj izraz. Vrijedi se nadati da je uistinu predana nezavisnosti iako je, i kakva je sad, mnogo više "real" od mnogih kolegica.