Dvije godine nakon izuzetno hvaljenog redateljskog debija s filmom "Get Out" koji mu je čak donio Oscara za najbolji scenarij, američki komičar i režiser Jordan Peele vraća se s "Us", još strašnijim "pametnim" hororom koji preispituje američku društvenu stratifikaciju.

Do ulaska u redateljske vode, Peele je publici najpoznatiji bio kao polovica komičarskog dua "Key & Peele" zajedno s Keegan-Michaelom Keyjem. Njihovi skečevi, mahom hvaljeni od kritičara, uvijek su pogađali u srž društvenih anomalija i stereotipa iako nisu uvijek bili klasično smiješni.

Sličan pristup karakterizirao je i njegov prvijenac "Get Out". Dosljedno dotadašnjoj karijeri, Peele se okušao u žanrovskim vodama, u formatu horora, no u uobičajeni suspens i vrištanje utkao je kritiku rasne politike u SAD-u. Film prati mladi par, crnca Chrisa (Daniel Kaluuya) i bjelkinju Rose (Allison Williams), koji odlaze na vikend njezinoj obitelji, za koju se ispostavlja da hipnotizira crnce i u njihova agilna tijela usađuje svijest svojih starijih i slabijih pripadnika.

Slika podijeljene Amerike

Iako se nedvojbeno radi o kvalitetnom ostvarenju koje unosi dobrodošlu refleksivnost u inače ne pretjerano dubok žanr i iako su glumački nastupi inspirirani, prikazi rasizma u filmu temelje se na udžbeničkim primjerima stereotipiziranja koji nisu dobro integrirani u narativ, već je očigledno da im je isključiva funkcija opravdanje šokantnog obrata.

Drugim riječima, Peele cjelokupni narativ podjarmljivanja crnaca i prodaju njihovih tijela kao kapsula za bjelačku svijest ne motivira nikakvom dinamikom moći i osjećajem superiornosti, samo sporadičnim nespretnostima poput obraćanja crncima s "My man" ili pitanja o stereotipno fantastičnom seksu.

Od slične boljke pati i njegov ovogodišnji još uspješniji film "Us", ovog puta s oskarovkom Lupitom Nyong'o u ulozi Adelaide, žene progonjene traumom iz djetinjstva kad je u kući strave vidjela vlastitu dvojnicu.

Sad se njezina doppelgängerica Red vraća zajedno s dvojnicima čitavog američkog stanovništva kako bi izvojevala klasnu pravdu. Naime, "Us" predstavlja sliku Amerike podijeljene na dvije razine – površinsku Ameriku koja se sastoji od sretnih, dobrostojećih građana, te Ameriku ispod površine koju čine njihovi siromašni, okovani dvojnici.

Boljka zvana simplificiranje stvarnosti

Film je nemilosrdno napet u scenama individualnih borbi članova obitelji s vlastitim dvojnicima uz osobit osjećaj za detalje, poput mutiliranog lica dječaka Pluta ili scene u kojoj si dvojnica prijateljice protagonistice Kitty Tyler (igra je Elisabeth Moss) nanosi ruž za usne, a potom si škarama reže lice, kao simbol vječne zarobljenosti između dviju sfera te istodobne privlačnosti, ali i odbojnosti konzumerističkog života.

Općenito, "Us" je daleko slojevitiji i nabijeniji simbolizmom negoli "Get Out" – od samih imena likova, preko simbola zečeva kao metafore za propali pokus koji ovi dvojnici jesu, do pjesmice o pauku iz Adelaidena djetinjstva povezane s njezinim kasnijim strahom od paukova.

Ipak, iako "Us" jest daleko zreliji film negoli "Get Out", može se reći da pati od iste boljke zvane simplificiranje stvarnosti. Dok je u "Get Out" rasizam predstavljen tek kao niz napornih razgovora s neinformiranim bijelcima, tako je i u "Us" kapitalizam predstavljen u okvirima koje je njegova perfidnost odavno nadišla.

U novim društvima kontrole izlazak je iz institucija nemoguć

Naime, kapitalizam odavno ne funkcionira na demarkaciji između nas i njih, razgraničenim hijerarhijama te jasnim ograničenjima za ono što koja kasta postiže. Suvremena su društva, kako to kaže Gilles Deleuze, prestala biti disciplinarna društva u kojima su institucije prostorne kategorije i moguće je prijeći iz jedne u drugu, odnosno napustiti ih.

Naprotiv, u novim društvima kontrole izlazak je iz institucija nemoguć – čak i kad je radno vrijeme gotovo, posao se nosi kući, čak i kad je škola gotova, potrebno je cjeloživotno obrazovanje. Neoliberalizam ne dijeli ljude u zatvorene sfere, on na licu nosi smiješak prijateljskog konsenzusa i otvorenih mogućnosti za sve, pri čemu je društveni uspon imperativ, a nemogućnost njegova postizanja prikazana kao karakterni nedostatak, lijenost i razmaženost, a ne rezultat sustavnih nejednakih šansi.

Čini se kako je, u tom smislu, redateljski debi Bootsa Rileyja "Sorry to Bother You" daleko bolje uhvatio duh vremena neoliberalnog poretka u kojem se iza motivirajućih team leadera skriva mikromenadžment, a ispod uspjeha ropstvo.

Stoga, iako nijedan film ne nudi konkretniji lijek za nepravde neoliberalizma iznad osobne osvete, čini se kako "Sorry to Bother You" ipak puno bolje secira društveno stanje i usmjerava svoju ljutnju. Ipak, "Us" dokazuje da je Peele izvrsno ovladao žanrovskim zakonitostima pa nije nerealno u narednim filmovima očekivati i sve nijansiranije društvene kritike.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.