Prošlog ljeta mi je u posjetu jednoj knjižari pažnju privuklo nekoliko njihovih feminističkih izdanja. Naramak knjiga što sam ih tada nakupovao bio je namijenjen za poklon. Ne bi to bio pravi poklon kada barem jedan od naslova ne bi, barem privremeno, završio i kod mene. Nema boljeg od uživanja u vlastitom poklonu namijenjenom drugima. U ovom slučaju, radi se o knjizi "Zamke pristojnosti", zbirci eseja Maše Grdešić.

Prošlogodišnji debi redateljice Emerald Fennell dio je kritike proglasio uspjelim prokazivanjem patrijarhalnih rodnih uloga, dok je dijelu zasmetao izostanak djelatne moći protagonistice i način na koji se nosi sa smrću svoje prijateljice.

Kostimirana drama o ljubavi dviju žena u pustoši devetnaestostoljetne Amerike daje podosta pesimističan i sputan prikaz lezbijske ljubavi.

Licemjerju onih koji vjeruju u boga i vraga nikad kraja. Koliko smo već puta čuli da će pederi završiti u paklu, već su i papige počele kreštati tu sakralnu krilaticu. A onda, kad pederi umjetnički prezentiraju kako bi nam u tom paklu moglo biti, ti se isti vjernici križaju i više ne znaju kamo dalje da nas pošalju.