- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 7. srpnja 2020.
Unatoč tomu što je nevjerojatno zastrašujuće da je hrvatska desnica ukupno na izborima osvojila čak 90 mandata, rezultatima ipak možemo biti i više nego zadovoljni iz barem tri razloga.
Izbori za deseti saziv hrvatskog parlamenta prošli su bez većih incidenata, ako izuzmemo nadregionalno jedinstvo iskazano preslikom mrzilačkog pokliča "Jebat ćemo srpske žene i djecu" koji se pojavio na pločniku pred jednom splitskom osnovnom školom. Rezultati su, ipak, bili prilično iznenađujući: HDZ je suvereno pomeo konkurenciju sa 66 osvojenih mandata naspram poraznog 41 mandata koji je osvojio SDP.
Premda je zastrašujuće da je hrvatska desnica, pridodamo li mandatima HDZ-a i 16 mandata Domovinskog pokreta te 8 Mosta, osvojila vrtoglavih 90 mandata, ovakav ishod ima barem tri pozitivne strane.
Koalicija Možemo! i Radničke fronte nije bila pogreška, nego jasno profiliranje kao jedina lijeva opcija
Prva je fantastična posljedica rezultata ta što je tašti Miroslav Škoro u potpunosti ispao iz planova za sastavljanje vlade. Premda se busao u prsa time kako će zahtijevati premijersko mjesto, pa onda tri ministarska, nitko ga na pregovore neće ni pozvati jer su HNS, Reformisti i dobar dio predstavnika nacionalnih manjina potvrdili da su pristali na koaliciju.
Dok otvorenim ostaje pitanje kako zastupnici poput Milorada Pupovca mogu tako bezuvjetno podržavati vladu koja se ne može jasno opredijeliti spram pozdrava Za dom spremni i HOS-ove ploče u Jasenovcu, toliko se u ovom trenutku uopće ne isplati prigovarati njihovoj spremnosti na trgovanje koje će, naprosto, zatvoriti vrata daleko opasnijim opcijama nego što je to u desni centar ugniježđen Plenkovićev HDZ.
U konačnici, na generalnoj razini, rezultati izbora pokazuju koliko je desnica ojačala s čak tri stranke u Saboru koje će se natjecati za titulu najvećeg i najčistijeg domoljuba, a sve, zasigurno, ponajviše preko leđa žena i manjina. Ipak, zakone neće krojiti iz vlade
Druga je fantastična stvar, naravno, spektakularni rezultat platforme okupljene oko stranke Možemo!. Sa sedam mandata Možemo!, Radnička fronta i drugi partneri zasigurno će biti žuđeni borbeni glasovi u učmaloj sabornici.
Osobito veseli što je među sedam članova platforme koji su ušli u Sabor i Katarina Peović, koju su kroz blato provukli svi, od desničara do neoliberala iz redova samog Možemo!, a kojima je uspjehom pokazala da koalicija s Radničkom frontom nije bila pogreška, nego jasno profiliranje kao jedina lijeva opcija, što je prepoznato mahom među mlađim stanovništvom.
Četiri Bernardićeva gafa u izbornoj noći
Koliko se Možemo! boje njegovi oponenti pokazuju uspaničene reakcije Nina Raspudića koji je na Otvorenom optužio Sandru Benčić da se Možemo! nabacuje silovanim ženama za svoj probitak, premda je sam među prvima iskoristio temu pobačaja da signalizira vlastito pozicioniranje, i da je totalitarna stranka, dok je Vice John Batarelo stranku nazvao "utjelovljenjem boljševičke prošlosti", "komunističkom zmijom", "tipovima sa strašnom agendom", za razliku od njegove, koja priliči kulturnom i civiliziranom društvu.
Treća je fantastična posljedica konačni odlazak Davora Bernardića s čela SDP-a. Koliki je Bernardić politički antitalent, zorno je pokazao čak više puta tijekom izborne noći. Prvi put kad je na obraćanje stigao s tinejdžerskim smiješkom na licu, kao da je on taj sa 66 mandata, a ne najgorim rezultatom SDP-a u posljednjih 17 godina.
Sa sedam mandata Možemo!, Radnička fronta i drugi partneri zasigurno će biti žuđeni borbeni glasovi u učmaloj sabornici
Drugi put kad je poručio da će sutradan s predsjedništvom stranke odlučiti treba li dati ostavku umjesto da preuzme odgovornost i ponudi je sâm. Treći put kad ga je Anka Mrak Taritaš morala opomenuti da ne zaboravi čestitati pobjednicima izbora. Četvrti put kad je nasrnuo na Biljanu Borzan koja je među rijetkima koji su adresirali bijelog slona u prostoriji i izrekli očito: Bernardić mora otići.
Desnica je ojačala, ali...
Ne veseli osobito što je za vršitelja dužnosti imenovao Zlatka Komadinu, jednako kao što se ne doima da SDP ima osobito profilirano lice koje bi pomoglo u njegovoj revitalizaciji, ali je zanimljivo da su u izbornoj noći razni analitičari zazivali ženu na čelu SDP-a, što bi svakako unijelo dašak svježine.
U konačnici, na generalnoj razini, rezultati izbora pokazuju koliko je desnica ojačala s čak tri stranke u Saboru koje će se natjecati za titulu najvećeg i najčistijeg domoljuba, a sve, zasigurno, ponajviše preko leđa žena i manjina.
Osobito veseli što je među sedam članova platforme koji su ušli u Sabor i Katarina Peović, koju su kroz blato provukli svi, od desničara do neoliberala iz redova samog Možemo!, a kojima je uspjehom pokazala da koalicija s Radničkom frontom nije bila pogreška, nego jasno profiliranje kao jedina lijeva opcija
Ipak, barem zakone neće krojiti iz vlade, a njihove će besmislice u parlamentu odbijati sedam fantastičnih političara.
A ako SDP, umjesto da žene stavlja na listu jer treba popuniti kvotu, napokon odluči povjerenje ukazati nekoj od svojih članica, mogli bismo već na sljedećim izborima imati puno drugačiju sliku.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.