U sklopu našeg temata o vjeronauku u školi, ostali smo uskraćeni za odgovore iz Crkve. Dva tjedna smo čekali odgovore na osam pitanja o položaju vjeronauka u školi.

Prvo smo se obratili mons. Mati Uziniću koji nas je ljubazno uputio na mons. Đuru Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa kao kompetentnijeg za pitanje vjeronauka. Mons. Hranić nas je pak uputio na predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK dr. Ivicu Pažina.

Ivica Pažin se ljubazno ispičao obavezama i obećao odgovoriti do pretprošle subote. Odgovore smo zatim pokušali dobiti u Uredu Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, gdje su nas uputili na predstojnicu, prof. dr. sc. Blaženku Valentinu Mandarić, no na broj koji smo dobili nitko se nije javljao. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu preporučili su nam prof. Ružicu Razum, koja je, nažalost, bila na putu.

Diskriminacija školske djece koja ne pohađaju vjeronauk

Tako smo ostali uskraćeni za odgovore iz Crkve na pitanja o položaju vjeronauka u školi, o kojem se u javnosti sve češće čuje optužbe da je zapravo prisila, a ne izbor. Roditelji čija djeca ne pohađaju vjeronauk tvrde da već raspored vjeronauka u sredini satnice dovodi do diskriminacije učenika koji ga ne pohađaju, pa taj sat tumaraju školskim hodnicima.

Osim toga, djeca koja pohađaju vjeronauk imaju jedan predmet više, a iz tog predmeta najčešće imaju peticu, što znači da putem vjeronauka podižu prosjek naspram djece koja vjeronauk ne pohađaju, te na taj način lakše upisuju željenu srednju školu. Dakle, djeca 'nevjernika' su diskriminirana i na ovaj način.

Također nas je zanimao odgovor iz Crkve o primjedbama na sadržaj udžbenika iz vjeronauka koje je svojevremeno iznijela pravobraniteljica za djecu.

Konkretno se radilo o udžbeniku za osmi razred osnovne škole u kojem se na neki način ljude koji nisu vjernici proglašava sebičnima i odgovornima za holokaust. Udžbenike piše Hrvatska biskupska konferencija, ministarstvo ih odobrava, ne ulazeći u sadržaj iako plaća njihovu izradu. I to je pogrešno, misli pravobraniteljica. Neki roditelji djece koja ne pohađaju vjeronauk postavljaju i pitanje ne bi li se vjeronauk mogao ipak prebaciti na prvi ili zadnji sat kako djeca ne bi sjedila u knjižnici ili lutala po školi.

Indoktrinacija djece od vrtićke dobi

Zanimalo nas je i kako se na satovima vjeronauka govori o homoseksualnosti, te o vjeronauku u vrtićima, kao indoktrinaciji u najranijoj dobi. Naime, katolički vjerski odgoj kao izborni program u javnim vrtićima diljem Hrvatske postoji već punih 25 godina. Njegovo uvođenje, baš kao i vjeronauka u škole, temelji se na famoznim Vatikanskim ugovorima.

Vjerski odgoj u vrtićima zapravo je najviša i najperfidnija razina indoktrinacije jer djecu se 'vrbuje' dok su još malena i dok još ne mogu promišljati apstraktne pojmove kao što je svjetonazor. Što na ove primjedbe kažu u Crkvi, nismo nažalost doznali.

Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj je 86 posto katolika, no sve češće se čuju inicijative za razvrgavanje ugovora sa Svetom Stolicom čime bi se otvorio put za izlazak vjeronauka iz škola i njegovo vraćanje u crkve. Don Ivan Grubišić je najavio pokretanje prikupljanja potpisa za referendum o vraćanju vjeronauka iz škole u Crkvu.

Da je na djelu ipak svojevrsna diskriminacija učenika 'nevjernika' govori i činjenica koliko je bilo teško naći sugovornike za temu, no ipak smo ostali uskraćeni jedino za odgovore iz Crkve.