Davno je bilo kad sam izašao iz ormara. Mislio sam da nikada neću opet doživjeti takvo uzbuđenje. Pomiješane osjećaje. Sreću, prkos, neizvjesnost, strah od reakcije, skidanja golemog tereta sa svojih nejakih pleća. Međutim, uzbuđenje se ponovo vratilo u moj život! Opet su leptirići tu, sve su brojniji kako se bliži trenutak da s vama podijelim svoju tajnu. Naime, kako da vam to kažem, premda sam to već rekao... Zlatko Hasanbegović, aktualni ministar kulture u Vladi Republike Hrvatske, moj je idol! Kako to obično ide s idolima, moram još dodati i da mu se divim!

Divim se njegovoj predanosti i odlučnosti u ostvarivanju misije koja mu je dodijeljena kao ministru. Doista je fascinantno gledati s kakvim žarom provodi tu misiju provodi u djelo. Smatram se poprilično hladnokrvnim, ali hladnokrvnost koju pokazuje ministar za mene će vjerojatno zauvijek biti nedostižna. Dalaj Lama u usporedbi s njim djeluje poput nadrkanog tinejdžera.

Čovjek ni da trepne na sve koji se bune protiv njega, ni najmanji mišić na licu mu ne zatitra dok ignorira one koji mu svašta spočitavaju. Kad sljedeći put zavirim u Klaićev "Rječnik stranih riječi", očekujem da ću kraj definicije riječi "špricer" naći ministrovu sliku. Što bi prost narod rekao, čovjek jednostavno ne j... živu silu!

Smeđi humor je zabavniji od crnog

Moje idoliziranje Hasanbegovića vrlo je lako objašnjivo. Idoli su nam ljudi u kojima prepoznajemo neke karakteristike koje bismo i sami željeli imati, ali ih nemamo. Ili ih nemamo dovoljno. Pa stremimo prema njima, ugledajući se u ljude koje smatramo personifikacijom tih karakteristika. Za mene je to Zlatko Hasanbegović! Govorim ovdje o načinu na koji provodi svoje ideje i ideje Vlade u kojoj je ministar.

Samo, šteta je da se te odlične osobne karatkeristike koriste za nešto što će se, htio on to ili ne, pokazati samo kao pišanje u vjetar. Kako bi rekao Neil Young: You're all just pissing in the wind, you don't know it but you are. And there ain't nothing like a friend who can tell you you're just pissing in the wind. Kako god bilo, treba mu odati priznanje za vrhunsku razinu hladnokrvnosti, sarkazma i cinizma.

Samo je nedostajalo priopćenje u kojem se ukazuje na to da je nasilje prema Tomiću u opadanju, budući da ovaj put ipak po njemu nije prolivena kanta fekalija

Kad sam već spomenuo cinizam, smatram da je on često obilježje dobrog humora. A ova Vlada i atmosfera koju (ne)izravno stvara jednostavno pršti od cinizma. Napadnu, uz još dvojicu muškaraca, Antu Tomića. Ministarstvo nakon toga osudi napad na svakog građanina. I poziva na svjesnost o odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ. Samo je nedostajalo priopćenje u kojem se ukazuje na to da je nasilje prema Tomiću u opadanju, budući da ovaj put ipak po njemu nije prolivena kanta fekalija.

Nema niti potrebe za tim, za takve usluge na raspolaganju stoji Ministarstvo kulture. Smeđi humor je ipak zabavniji od crnog.

A mislili smo da je Zoran Milanović majstor cinizma

Za vrijeme utakmice protiv Izraela na tribinama se urla "Za dom spremni!". Predsjednica nije bila na utakmici i nije čula te povike. Premijer i pokoji ministar su bili na utakmici te, potpuno suprotno, također nisu ništa čuli. Nakon toga se Vlada oglasi priopćenjem u kojem osuđuje "svaki pokušaj degradacije dosegnutih demokratskih vrijednosti, govor mržnje i vrijeđanje." I, naravno, osuđuje sve totalitarističke režime. O konkretnoj situaciji, zbog koje je priopćenje napisano, niti riječi.

Budući da cinizma ne nedostaje, ne čudi što se u posljednje vrijeme politička situacija u Hrvatskoj uspoređuje s Alanom Fordom i Montyjem Pythonom. Međutim, situacija nije niti malo duhovita. Smiješna, to da. I budalasto opasna. Ili opasno budalasta

Milorad Pupovac piše Predsjednici RH i žali se na porast netolerancije, mržnje i nasilja prema manjinama u Hrvatskoj. Predsjednica mu odgovara da je isto doživio i član njezine uže obitelji. A mislili smo da je Zoran Milanović majstor cinizma, kad je poplavu u Gunji usporedio s puknućem cijevi u vlastitom stanu!

Budući da cinizma ne nedostaje, ne čudi što se u posljednje vrijeme politička situacija u Hrvatskoj uspoređuje s Alanom Fordom i Montyjem Pythonom. Međutim, situacija nije niti malo duhovita. Smiješna, to da. I budalasto opasna. Ili opasno budalasta. Što sam stariji, to sve više uviđam da na budalaštine mogu najbolje odgovoriti humorom i, dovođenjem do još većeg apsurda, ukazivanjem na apsurdnost tih budalaština.

mp

Dobar primjer toga je reakcija Poljakinja koje su, u znak protesta protiv zabrane pobačaja, odlučile premijerku obasipati detaljima o vlastitim menstrualnim ciklusima. Kad već vlast želi imati kontrolu nad tuđim maternicama, poslušni građanke će im to i omogućiti! Takav način protesta mi se izuzetno sviđa!

Neki dan sam pročitao prijedlog Gordana Duhačeka pederima s FFZG-a da uvedu embargo na seks studentima KBF-a. Sjetio sam se da sam i sâm prije nekoliko godina morao odolijevati pred ljubavnim naletima jednog KBF-ovca. I da Gordanov prijedlog i nije toliko blesav!

Još k tome, prošlogodišnji Zagreb Pride održan je pod parolom "Za antifašizam - bez kompromisa!". Fašizam buja više nego ikad, pa mislim da je vrijeme i da se malo osvježi aktivistički pristup u borbi protiv njega.

Mogu napraviti intervju i o tome kako je to biti političar(ka) u Hrvatskoj koji vidi, a ne čuje, i koji sluša, a ne vidi

Spomenuo sam već ranije Antu Tomića. U jednoj od svojih kolumni pisao je o Ivanu Tepešu, predsjedniku HSP-a AS. Taj tekst samom sam sebi sažeo na način da Tomić naziva Tepeša "Ciciban ustašom". To je vrlo zgodna prilika da se stupi u kontakt s poduzećem koje proizvodi cipele robne marke "Ciciban". S upravom bi se dogovorilo da se izradi ograničena serija kožnih, nepromočivih cipela koje bi se prodavale po popularnim cijenama. Naravno, specijalna edicija obuće zaslužuje i specijalan naziv. Budući da će biti osmišljena za Ivana Tepeša i njemu u čast, predlažem da specijalna edicija obuće nosi naziv "Naziciban". Prvi proizvedeni primjerak predsjedniku HSP-a AS uručio bi Ante Tomić glavom i šeširom.

Zatim, mogli bismo preko crowdfundinga organizirati prikupljanje sredstava za kupnju dvaju slušnih aparata. Ili barem dviju truba kakve je u svrhu poboljšanja sluha koristila Madame Fanny La Fan iz serije "Allo 'Allo". Osobno bih se obvezao da napravim intervju s Kolindom Grabar-Kitarović i Tihomirom Oreškovićem. Imam iskustva s tim. Već sam napravio intervju o tome kako je živjeti u Hrvatskoj kad si peder i kad si gluh. Pa valjda mogu i o tome kako je to biti političar(ka) u Hrvatskoj koji vidi, a ne čuje. I koji sluša, a ne vidi.

f

Višak prikupljenih sredstava mogli bismo upotrijebiti za angažiranje Miše Kovača. Tom prilikom, on bi otpjevao svoj veliki, neznatno izmijenjeni, hit koji bi išao ovako nekako: "Sad dok sjedim na tribini, moje srce samo vene. Pa mi dođe da vas pitam, kad će pozdrav naš da krene. Svi pjevaju, ja ne čujem, kako da se tom radujem, tjeraju me da ga osuđujem".

Performans: povežimo referendum o braku i pokušaj spajanja FFZG-a i KBF-a

Također, mogli bismo posjetiti i Velimira Bujanca na radnome mjestu. Prilikom upada u njegov studio, pred kamerama bismo mu predali singlicu Rokera s Moravu koja bi sadržavala njihov veliki hit "Šajkača mi preko oči pala". Naravno, potrudili bismo se da nađemo ćirilično izdanje singl-ploče i to nekoliko primjeraka. Čisto da čovjek može na njima trenirati razbijanje. Za slučaj da se sljedeće sezone odluči natjecati u toj disciplini na turniru u Vukovaru.

Također, ne bi bilo loše da mu, kao znak dobre volje, poklonimo Kočićevog "Jazavca pred sudom". Makar, sudeći prema tome da za iznošenje neistina planira pred sud dovući satirični portal, čini se da je Bujanec već dobro prostudirao "Jazavca" i odlučio naučeno primijeniti u praksi.

Pada mi na pamet i da u jedan performans objedinimo referendum o braku i pokušaj spajanja FFZG-a i KBF-a. Istina, vodstvo oba fakulteta tvrdi da nije riječ o "spajanju", nego o suradnji. Nema veze, humor treba ponekad pretjerati i karikirati, kako bi se ukazalo na nešto. Dakle, spojili bismo ta dva događaja u jedan performans, te ga izveli pred sjedištem udruge "U ime obitelji" i KBF-a. Da ne bi netko pogrešno shvatio, sjedište nije na istoj adresi.

Naravno, specijalna edicija obuće zaslužuje i specijalan naziv. Budući da će biti osmišljena za Ivana Tepeša i njemu u čast, predlažem da specijalna edicija obuće nosi naziv "Naziciban". Prvi proizvedeni primjerak predsjedniku HSP-a AS uručio bi Ante Tomić glavom i šeširom

Ovaj performans bi bio možda i najmanje spektakularan. Naš jedini zahtjev bi bio da se istospolno partnerstvo integrira s definicijom braka. Kao podršku tom zahtijevu, samo bismo upotrijebili riječi dekana KBF-a i stavili ih u službu "našeg pitanja".

Proglas bi tada izgledao ovako: "Smatramo da dogovor i s jedne i s druge strane donosi novu ponudu. Mogućnost da možete izabrati novu kombinaciju kakva dosad nije bila moguća prema definiciji braka. A pogotovo s naše strane. Na koncu, treba javno reći da smo mi zaželjeli i zamolili 'U ime obitelji' da uspostavimo ovaj oblik suradnje, te da i našim LGBTIQ*-ovcima omogućimo da mogu ono dobro što brak nosi u sebi, da mogu podijeliti među sobom. Kao i ono što mi imamo, da možemo podijeliti s "U ime obitelji"'.

Pa kad je već Prajd svaki dan i kad je već za antifašizam, onda neka bude i antifašizam svaki dan. Ne samo jednom godišnje. Sigurno bi se na ovaj način unijelo malo živosti i svježine. Kod nekih bismo izazvali zgražanje, kod nekih odobravanje.

Ali, u svakom slučaju, sigurno bismo bili uspješniji od onih s kojima se sprdamo. Uz neke dorade, ovakvi performansi bi mogli ispasti i smiješni i duhoviti. Performansi fašistoljubaca, ustašoida i zagovornika klerikalizacije što većeg dijela naših života mogu biti, i jesu, samo smiješni.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.