- Autor/ica Iva Tomečić
-
Objavljeno: 19. svibnja 2018.
Osim što je kraljevsko vjenčanje Meghan Markle i princa Harryja hodačima "za život" i njihovoj junakinji Željki Markić pomrsilo račune i bacilo ih u medijsku sjenu, ove su godine primili udarac i na domaćem terenu. Više tisuća građanki i građana Rijeke pokazalo im je da krojenje Hrvatske po "obiteljaškoj" mjeri neće tako lako proći.
Generalno, ovogodišnji Hodovi za život, održani u subotu u Zagrebu, Splitu i Rijeci, nisu bili brojčano jaki kao prošle godine, što dijelom i čudi s obzirom na propagandnu mašinu koja tjednima radi punom parom nametanjem teme referenduma o promjeni izbornog sustava i zaustavljanju Istanbulske konvencije.
No, čudi i to što je treći Hod za život u Zagrebu prošao bez organiziranog otpora. Naime, jednako kao i prošle godine, kolonu hodača je nakratko zaustavila skupina od šest aktivistkinja koje su opet sjele na tramvajske tračnice pred Trgom bana Jelačića i opet završile u policijskim maricama. Za razliku od Rijeke, koja nije čekala da se Hodovi za život tamo "udomaće" i reagirala odmah, organizirani masovniji protuprosvjedi u Zagrebu i Splitu, u kojem je održan drugi Hod za život, ponovno su izostali, no u spomenutim su gradovima održane noćne akcije.
Foto: Ana Kuzmanić
Tako je u Splitu mjesto okupljanja hodača, Zvončac, osvanulo prekriveno krvavim vješalicama i gazama kao simbolima ilegalnog pobačaja od kojeg i danas umiru brojne žene dok je ruta hoda bila zasuta lecima i porukama za slobodu žena, kao i fotografijama sluškinja u Splitu za slobodno odlučivanje o svom tijelu.
U Zagrebu je Platforma za reproduktivna prava održala noćnu akciju ispisivanja iskustava žena u prostor grada Zagreba (stambene zgrade, crkve, bolnice), kojom želi progovoriti o glavnim problemima s kojima se suočavaju žene koje žele pobaciti.
Podsjetimo, Zagreb je pokazao mišiće 2016., kad je čak došlo do sukoba između sudionika Hoda za život i sudionica inicijative Obrani pravo na izbor koje su tad bile organizirale protuprosvjed, no otad se nije dogodilo ništa slično.
No, vratimo se na Rijeku čije su građanke i građani odmah shvatili da od rogoborenja po društvenim mrežama i nečinjenja nema nikakve koristi, već da doista treba izići na ulice i nedvosmisleno poručiti "no pasaran", kao što je, uostalom, i pisalo na jednom od transparenata. Udružili su se tako, najrazličitije pojedinke i pojedinci i udruge u inicijativu Građanke i građani Rijeke te u manje od dva tjedna uspjeli zainteresirati i potaknuti dovoljno svojih sugrađana da im se pridruže i na koncu budu brojniji od hodača "za život".
Krenule!
Posted by Građanke i građani Rijeke on Saturday, 19 May 2018
Na Hodu za slobodu Riječani su istaknuli i hrvatske zastave, što je odličan potez kojim se dalo do znanja kako Željka Markić i njezini hodači "za život" nemaju monopol ni autorska prava na Hrvatsku, kao niti da treba postojati samo jedna Hrvatska, krojena po mjeri kršćanskih fundamentalista.
Foto: Gregor Bogdanović
Podsjetilo je to na prosvjed "Ljubi bližnjeg svog pred Katedralom", koji je u siječnju 2013. organizirao Zagreb Pride, kad je petstotinjak prosvjednika s ustaškim znakovljem usred urlanja prijetnji i uvreda počelo skandirati "Hrvatska, Hrvatska!", a sudionici pred Katedralom su im se u tom skandiranju pridružili, poručivši im da je to u jednakoj mjeri i njihova zemlja.
I upravo je Rijeka u subotu pokazala da za tu Hrvatsku još ima nade, da iz nje još nisu iselili ili od nje odustali svi koji u takozvanim Hodovima "za život" vide ono što oni zaista jesu – realnu prijetnju ionako krhkoj demokraciji od odlično organiziranih i sve brojnijih klerikalnih aktivista.
Krepat, ma ne molat!
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.