- Autor/ica Karmela Hromin
-
Objavljeno: 6. rujna 2017.
Dok organizatorice nadoknađuju san, a sudionicima se sliježu dojmovi, pravo je vrijeme za osvrt na ovogodišnju Homo, feštu!, LGBT festival koji se prošlog vikenda po drugi put održao u Poreču.
Istarski ljetni događaj raste i razvija se, što je posebno vidljivo njegovim duljim trajanjem, ali i većim sredstvima koja su prikupljena za njegovu organizaciju. U tri dana Fešta je privukla sudionike iz tri države i mnoge znatiželjnike, a veselje nisu pokvarile ni promjenjive atmosferske prilike.
Kako im se ovogodišnja Homo, Fešta! činila i što bi voljele vidjeti na njoj iduće godine kazale su nam Ana Ajduković iz Centra za ženske studije iz Rijeke, Lejla Huremović iz Sarajevskog otvorenog centra, te Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč (CGI), organizatorica festivala.
Obično ljudi iz manjih istarskih mjesta putuju u Rijeku na LGBT događanja, kako je bilo raditi suprotno?
Ana: Rijeka je grad koji uz veliki trud, napor i dugogodišnji rad aktivista i aktivistkinja te udruga civilnog društva uživa nešto širu podršku lokalne zajednice i samoga Grada,a obzirom da je takozvani Grad na međi, nešto je veći priljev ljudi pa su kulturno-društvena događanja koja se tiču LGBTI tematike mrvicu posjećenija nego u Istri. Ipak, nemojmo se zavaravati, još je uvijek potreban svakodnevan i intenzivan rad da se ljude iz bilo kojeg djela Hrvatske privuče na događanja koja su namijenjena podizanju svijesti i informiranju naših sugrađana i sugrađanki o LGBTI tematici.
Istra, Poreč, točnije CGI, se već drugu godinu za redom pokazuje kao izuzetan organizator koji je unutar ovogodišnjeg festivalskog programa obuhvatio niz aktivnosti kojima se obradila LGBTI kultura te shodno tome mislim da bismo se mi iz većih gradova, posebice Zagreba i Rijeke svakako trebali odazivati u što većem broju. Međusobna suradnja te razmjena ideja, znanja i kontakata u suštini pridonosi većoj vidljivosti samog festivala, sadržaja koji se prikazuju i nude, a znak je podrške kako LGBTI osobama u Istri, Hrvatskoj, tako i šire. Na ovogodišnjem je festivalu bilo i nekolicina osoba iz regije koje su same sudjelovale u programu što mislim da daje na perspektivnosti. Zaista smatram kako je Homo, fešta! festival prepun potencijala i koji će iz godine u godinu još sazrijevati, baš kao što od ideje "lezbijskog piknika" prerasta u trodnevni festival ovakvog kulturološkog sadržaja.
Kako vam se svidio program?
Ana: Od tri dana festivala, bila sam na posljednjem kad smo, kako je predviđeno programom, pogledali film "Kraljica Irske", odslušali tribinu "Oblici aktivističkog djelovanja" te odgledali drag show kolektiva House of Flamingo nakon čega je uslijedila zabava i druženje uz čašicu međusobnih razgovora. Voljela bih da sam mogla posjetiti festival i prethodnih dana, iako se to nije dogodilo prema dojmovima ostalih posjetitelja i posjetiteljica uvidjela sam opći pozitivan stav, ponajviše zbog same ideje da ovakav festival uopće postoji u Istri, a naodmet nisu bile zajedničke diskusije o aktivističkim intervencijama unutar regije kada su se kovali dogovori o organiziranju zajedničkih događanja na relaciji Hrvatska-BiH.
Što biste voljeli vidjeti na festivalu iduće godine?
Ana: Sadržajno bih predložila još radionica koje se, prema mojem mišljenju, pokazuju kao jedan od boljih načina prenošenja i usvajanja znanja obzirom da su interaktivne. Također, voljela bih vidjeti više ljudi koji cirkuliraju tijekom festivala, a pri tome mislim na Istrijane i Istrijanke. Održavanjem ovog festivala svakako se doprinosi vidljivosti LGBTI osoba, no ne ukazuje se samo na postojanje LGBTI osoba u službi osvještavanja društva već se ovakvim događanjima prikazuje stvaralaštvo, predanost umjetnosti i kulturi koja je za većinu osoba koje su izlagale, govorile, izvodile ne samo posao već način života. Upravo ta predanost, srčanost da se LGBTI osobe svojim intelektom i radom otvore lokalnoj, a i široj zajednici/društvu nešto je što bi se trebalo cijeniti i njegovati, uvažiti i podržati.
Koliko vas je došlo iz Sarajeva i sto vas je motiviralo na taj dug (i vjerojatno skup) put?
Lejla: Došlo nas je šestero, a motivacija je prije svega podrška i solidarnost, ali i druženje i zabava. Sarajevski otvoreni centar je sa CGI-jem potpisao i sporazum o suradnji na ovom projektu i čast nam je biti dio ovog festivala. Bili smo dio i prošlogodišnjeg, prvog po redu. Dio tima iz SOC-a, kao i nekoliko aktivista i aktivistkinja iz BiH su, isto kao i svi ostali sudionici dali svoj volonterski doprinos da festival bude što bolji.
Nadahnjuje li vas Fešta da nešto slično organizirate kod kuće?
Lejla: Vjerujem da je svaki LGBTI događaj značajan i bitan za zajednicu, kako u Hrvatskoj tako i u BiH. Ponekad su aktivizam i događaji koncentrirani u veće sredine, i onda je veliki problem kada u manjim nema nikakvih događanja. U tom kontekstu mislim da je super što se festival događa u Poreču. Kada govorimo o BiH, iako situacija jest gora nego u Hrvatskoj, mnogo stvari se i ovdje dešava. Sarajevski otvoreni centar već godinama organizira festival queer filma "Merlinka", koji je ove godine u siječnju posjetilo više od 500 ljudi. U Mostaru također postoji mali queer festival u organizaciji organizacije LibertaMo. Tijekom cijele godine se održavaju različiti događaji, pogotovo u maju kad sve organizacije izlazi sa zajedničkim programom koji uključuje događaje u više od pet gradova u BIH. O radu SOC-a svakako možete više pročitati na stranici soc.ba, ili nas zapratiti na Facebooku.
Kako vam se program činio u odnosu na lani i imate li ideja za iduću godinu?
Lejla: Imala sam zadovoljstvo da s Natašom sudjelujem u osmišljavanju i prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg programa i smatram da smo, shodno financijskim ali i drugim mogućnostima, napravile dobar i raznolik program. Ovo pitanje ne bi bilo loše postaviti posjetitelji(ca)ma festivala, jer je malo nezahvalno komentirati program iz pozicije nekoga tko je sudjelovao u njegovom osmišljavanju.
Ono što sam mogla primijetiti po atmosferi koja je vladala, jest da je ljudima bilo lijepo i da se divno druže. Organizacija ovakvog festivala zahtijeva dosta kapaciteta, ali vjerujem da će svaki sljedeći biti sve bolji i posjećeniji. Jedna od sudionica koja je došla iz Zagreba rekla je da festival samo treba nastaviti ovako te da će ga i zajednica, ali i opća javnost prepoznati kao bitan događaj koji se dešava krajem kolovoza/početkom rujna. I ja isto tako vjerujem u to. Upornost i kontinuitet su jako bitni.
Homo, fešta! 2017.Stigao je i video! Hvala svima na divnom druženju i vidimo se iduće godine! <3 Video: TinyBizz Photography
Posted by Homo, fešta on Tuesday, 5 September 2017
Nataša: Svakako vidim pomake u odnosu na prošlu godinu, u smislu da smo vidjeli puno novih lica, LGBT osobe iz Istre, a bome i stranaca i strankinja. Razlog zbog kojeg organiziramo festival je svakako povećanje vidljivosti LGBT osoba i smanjenje homo/bi/transfobije u društvu te kreiranje prostora za LGBT osobe, mjesta na kojem se slobodno mogu družiti, upoznavati, povezivati, a mislim da se to počelo događati i da je sad najvažnije nastaviti. Imamo puno ideja za iduću godinu, dobile smo i mnoštvo prijedloga koje namjeravamo implementirati te se nadamo da će festival dalje rasti. Ove godine se festival održao na više mjesta u gradu te nas veseli otvorenost i volja lokalnih institucija i poduzetnika za suradnjom. Neizmjerno smo zahvalne svim suradnicima i suradnicama, partnerima, izvođačima, umjetnicima i volonterima koji su bili dio festivala i koji su svoj entuzijazam i dobru volju podijelili sa svim posjetiteljima.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.