U sklopu našeg temata o vjeronauku u školi, provjerili smo položaj vjeronauka u europskim zemljama. Većina njih danas ima neki oblik vjeronauka u školi koji se razlikuju od države do države. Jedine države u EU koje nemaju nikakav oblik vjeronauka u školi su Francuska, Bugarska i Slovenija. Doduše, u Francuskoj se u dvjema pokrajinama, Alzasu i Loreni, ipak održava vjeronauk u školi.

Najviše zemalja ima pedagoški utemeljen konfesionalni vjeronauk, koji je u većini slučajeva zajamčen za sve religije.

Dio europskih zemalja, pretežno sjevernih, ima nadkonfesionalni vjeronauk, obvezan za sve učenike, a pojedini modeli kreću se od čiste informacije o religijama do međukonfesionalne i međureligijske nastave.

U zemljama s protestantskom većinom općekršćanski ili otvoreni vjeronauk za sve

Prema istraživanju Vijeća europskih biskupskih konferencija, dio europskih zemalja ima konfesionalnu vjersku nastavu, zatim, dio ima općekršćansku, odnosno otvorenu vjersku nastavu, dio ima obveznu religijsku kulturu, dok dio nema religijske nastave u školama.

Konfesionalnu vjersku nastavu imaju Austrija, Belgija, Italija, Irska, Hrvatska, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovačka, Finska, Rumunjska.

U Litvi, Češkoj, Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Makedoniji vjeronauk je izborni konfesionalni predmet, ali izvan školske satnice.

U zemljama s protestantskom većinom, kao što su Danska, Island, Norveška i Engleska, održava se općekršćanski ili otvoreni vjeronauk za sve. U europske zemlje koje imaju obveznu religijsku kulturu spadaju Švedska, Škotska, Letonija. Vjerske zajednice su u ovom slučaju tek "savjetnici" državnim institucijama kako bi prezentirali svoju teologiju ili etiku.

Vijeće Europe zadnjih je godina donijelo više preporuka i rezolucija o religioznom odgoju i obrazovanju u javnim školama. Vjeronauk je obvezan predmet u samo par europskih zemalja.

Slovenija je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nema vjeronauka u školi. Država je Ustavom odvojena od vjerskih zajednica. Nakon oštrih polemika u parlamentu, u novi Zakon o obrazovanju unesena je zabrana obavljanja bilo kakvih vjerskih aktivnosti u javnim školama

Austrija je vjeronauk u škole vratila 1945. godine, nakon što je bio zabranjen za vrijeme nacističkog režima. Za sadržaj vjeronauka te imenovanje vjeroučitelja nadležne su službeno priznate vjerske zajednice, dok su stegovno i pravno odgovorne školske vlasti. Status vjeronauka kao "obveznog predmeta s mogućnošću odustajanja" školskom vjeronauku je poseban, pa se neki za njega odlučuju zato što se na vjeronauku lako mogu dobiti vrlo dobre ocjene. U srednjoj školi je izborni predmet.

U irskim osnovnim i srednjim školama izvodi se konfesionalni vjeronauk, a crkvena vlast određuje sadržaj i program predmeta. Religijsko obrazovanje prepušteno je Crkvi i izborni je predmet, te se predaje u svim razredima osnovnih i srednjih škola, dva i pol sata tjedno i dio je redovite školske satnice.

Slovenija: vjerski sadržaji ne mogu biti dijelom javne škole

U Italiji država financira izvođenje katoličkog konfesionalnog vjeronauka u školama, a učenici koji ga ne žele pohađati mogu tražiti izuzeće.

U Njemačkoj je, kao u Austriji za vrijeme nacizma vjeronauk bio zabranjen, a 1945. je vraćen u sve škole. Kao i u Italiji, vjeronauk je obvezan predmet uz mogućnost izuzeća, a vjeroučitelji mogu predavati tek kad dobiju mandat od mjesnog biskupa, kao i kod nas. Vjeronauk je u Njemačkoj jedini školski predmet zaštićen Ustavom, no izuzeci su tri savezne države: Bremen, Brandenburg i – Berlin.

Vlada u Berlinu je 2006. u berlinskim školama uvela etiku kao obavezan predmet, unatoč ogorčenom protivljenju predstavnika Crkve. Školarci od prvog do šestog razreda mogu dobrovoljno pohađati vjeronauk, a od sedmog do desetog razreda imaju i obaveznu etiku.

Katolička Poljska je vratila vjeronauk u škole krajem 1989. godine, nakon što je bio zabranjen od 1952. Vjeronauk je izborni predmet, a alternativa vjeronauku je etika.

Nama najzanimljivija susjedna Slovenija jedna je od rijetkih zemalja u kojoj nema vjeronauka u školi. Država je Ustavom odvojena od vjerskih zajednica. Nakon oštrih polemika u parlamentu, u novi Zakon o obrazovanju unesena je zabrana obavljanja bilo kakvih vjerskih aktivnosti u javnim školama.

Skupina roditelja podnijela je protiv toga tužbu Ustavnom sudu tvrdeći da im je uskraćeno ustavno pravo omogućavanja vjerskog odgoja svojoj djeci, no Ustavni sud je odbio tužbu uz argument da "vjerski sadržaji ne mogu biti dijelom javne škole i nitko nema pravo tražiti državnu potporu pri izražavanju svoje vjere".

Katolička Poljska je vratila vjeronauk u škole krajem 1989. godine, nakon što je bio zabranjen od 1952. Vjeronauk je izborni predmet, a alternativa vjeronauku je etika

Španjolska je uvela vjeronauk kao obvezan predmet 2004. godine, a ocjene iz vjeronauka ulaze u prosjek ocjena. Katolički vjeronauk je predmet kao i svaki drugi, a održava se dva sata tjedno i u osnovnoj i u srednjoj školi.

U Rumunjskoj je vjeronauk postao obvezan 1999. Godine, a od ostalih europskih zemalja jedino još Norveška i Turska imaju obvezan vjeronauk.

Vjerska nastava u državnim školama kao nekonfesionalni predmet (multikonfesionalni pristup) izvodi se u Velikoj Britaniji, Norveškoj, Finskoj i Portugalu. Također nekonfesionalno (kognitivni pristup), vjerska nastava je zastupljena u Danskoj, Švedskoj, Češkoj, Estoniji itd.

Dakle, većina europskih zemalja ima vjeronauk u školi, no negdje je konfesionalan, a drugdje se izvodi u obliku svojevrsne religijske kulture.