Istraživanje "LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu" koje je vodila Jasminka Juretić, docentica Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci pokazalo je, između ostaloga, kako 61 posto LGBT osoba u Hrvatskoj doživi homofobne komentare ili šale, a 52 posto ogovaranje ili širenje glasina. Ona sama smatra kako su heteroseksizam i homo/bi/transfobija prisutni u svim razinama društva.

U intervjuu koji je dala Novom listu, Juretić kaže kako ih takvi podaci nisu iznenadili te da nisu predviđali u kojoj bi mjeri određeni oblik diskriminacije, uznemiravanja ili zlostavljanja mogao biti zastupljen, ali su očekivali da u nekoj mjeri hoće.

"Istraživanje koje je provedeno na području Europske unije tijekom 2013., pokazalo je da se petina LGBT osoba te 29 posto transrodnih osoba osjećalo diskriminirano na radnom mjestu i/ili prilikom traženja posla. Pokazalo se da je 67 posto osoba čulo negativne komentare ili vidjelo negativno ophođenje prema osobama koje su percipirane kao LGBT, a 66 posto njih doživjelo je općenito negativan stav prema LGBT osobama. Našim smo istraživanjem dobili podatke da je 61 posto LGBT osoba doživjelo homofobne komentare ili šale, a 52 posto ogovaranje ili širenje glasina. Prema tome možemo reći da se ne razlikujemo puno od podataka koji su dobiveni istraživanjem koje sam prethodno navela, a koje je pokrilo zemlje Europske unije", objašnjava.

Poslodavci bi trebali pokazati da prepoznaju LGBT zaposlenike

Također ističe kako su heteroseksizam i homo/bi/transfobija prisutni u svim razinama društva.

"Zadržavaju se stereotipi i predrasude prema LGBT osobama pa se onda od malih nogu uči da su ti ljudi 'bolesni' i da su sami krivi što su takvi pa ih ne treba uvažavati kao ostale ljude. I onda u nedostatku edukacije i razbijanja stereotipa i predrasuda znanstvenim podacima, situacije u kojima je moguće da vas uznemiravaju i zlostavljaju postaju jako vjerojatne", kaže.

Juretić smatra kako su zemlje zapadnoga svijeta, npr. SAD, UK, Švedska, razvile zadovoljavajuće zakonodavstvo po pitanju jednakosti LGBT osoba te inkluzivne radne politike kojima se štite prava LGBT manjinske skupine, te da bi poslodavci mogli određenim aktima naglasiti uvažavanje LGBT osoba te pokazati da prepoznaju postojanje ove skupine svojih zaposlenika, primjerice, kroz određene pravilnike unutar organizacija.

Upozorava kako su i same LGBT osobe nedovoljno zainteresirane za informiranje o svojim pravima i ne angažiraju se u tom pogledu, ali kaže kako se po tomu ne razlikuju od neke druge skupine zaposlenika/ca, jer rijetko tko detaljno prouči sve pravne dokumente koji su dio njegovog ili njezinog radnog prava.

O pravima se uglavnom informiramo kad nam to zatreba

"Uglavnom to činimo kad nam zatreba. Kako smo čuli na panelu, a i mi smo to naglasili, pravni su dokumenti pisani jako stručnim jezikom koji ponekad i samim pravnicima dopušta različite interpretacije. Običnom zaposleniku/ci koji nije pravnik to otežava upoznavanje s pravnom regulativom. No, kod LGBT osoba trebalo bi jače potaknuti informiranje o pravima radi toga da osvijeste koju zakonsku podršku već imaju", poručuje.

Ovim istraživanjem su, kaže, vidjeli da i LGBT radnici, i poslodavci, i država u prvom redu trebaju edukaciju o tomu zašto je važno govoriti o LGBT osobama na radnom mjestu te zašto je važno da se i ova skupina zaposlenika/ica na radnom mjestu osjeća uvažavano i poštovano. Time se omogućava da su zaposlenici/ice efikasniji i učinkovitiji.

"To je pokazalo i naše istraživanje, a pokazuju i istraživanja stranih autora", kazala je psihologinja Jasminka Juretić, čiji intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.