Sinoć sam pogledao "Isijavanje" ("The Shining"), kultni film još kultnijeg Stanleya Kubricka. Ako se ne varam, gledao sam ga treći put. Prvi put sam ga gledao kao vrlo mali i ostao mi je u sjećanju kao jako strašan. Shvaćao sam ga kao jedan od horora, a njima je, naravno, svrha uplašiti gledatelja. Što se mene tada ticalo, vrlo uspješno je obavio tu dužnost! Glavni izvor straha bile su iznenadne krvave scene. Drugi put sam ga gledao kada sam bio malo manje mali. Doživio sam ga drugačije. Manje kao horor, više kao triler.

Tijekom dvomjesečnog rada na tematu o HIV pozitivnim LGBT osobama na različite načine sam pokušavala pronaći osobe s kojima bih razgovarala o problemima s kojima se susreću u društvu i svakodnevnom životu, no unatoč jamstvima kako neću otkrivati njihov identitet, moja je potraga bila neuspješna. Nisam se tome previše čudila, u domaćem medijskom prostoru godinama su priče HIV pozitivnih osoba plasirane uz pretjerane doze mistifikacije, dramatike i različitih oblika negativne optike koje ljude što žive s HIV-om dodatno stigmatiziraju i obeshrabruju.

Sanja Belak Kovačević psihologinja psihosocijalne službe koja djeluje u sklopu Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om. Uz još dvoje kolega, jednu psihologinju i socijalnu radnicu, ona je najčešće prva osoba kojoj HIV+ pacijenti koji stignu na Kliniku Dr. Fran Mihaljević povjeravaju svoje svakodnevne stresove, nedoumice i strahove, sve ono s čime se osobe s ovom dijagnozom susreću od saznanja da su HIV pozitivni, no i dalje, tijekom liječenja i terapije.

Kanadska ratna mornarica po prvi put u svojoj povijesti omogućila je da tradicionalni poljubac prilikom dočeka mornara nakon dugotrajnog izbivanja na moru bude upravo onaj između mornara i njegovog partnera.