Nakon ovogodišnjeg Eurosonga, komentator Gordan Duhaček pokušava dokučiti zbog čega je ta manifestacija toliko popularna u gej zajednici, te iznijeti vlastitu kritiku pederskog obožavanja Eurosonga, što smatra retrogradnom pojavom i još jednim primjerom kapitalističkog kooptiranja ideje LGBT ravnopravnosti s konačnim ciljem njezine potpune depolitizacije.

Prošli sam tjedan dobio priliku da me se javno deflorira. U prijevodu, da mi se skine junf pred kamerama. A tu priliku sam i prihvatio. Priliku da prvi put (i) kao peder istupim u javnosti. Neki su možda i vidjeli prilog na RTL-u kojim sam uključen u novu generaciju hrvatskih pedera. Zajedno s Ivanom Pavlićem, Renatom Samardžićem i Duškom Šiblom. S 33 godine, to mi nekako dođe i kao kompliment da spadam u novu generaciju.

Kako bi se izborila za jednaku plaću koju u seriji Kuća od karata dobiva njezin partner Kevin Spacey, glumica Robin Wright poslužila se taktikom kojom bi se ponosila i sama Claire Underwood, koju tumači u seriji: iskoristila je svoju moć zaprijetivši producentima kako će u javnosti progovoriti o svemu.

Rijetko kad se u hrvatskim mainstream medijima može pročitati članak koji zorno upozorava na opasne, uništavajuće posljedice dugoročnog života u ormaru i izostanka oslobađanja od autohomofobije kao što to čini tekst objavljen na portalu Jutarnjeg lista u srijedu, 18. svibnja. Napisao ga je novinar Luka Benčić, opremljen je naslovom "Žrtvi koju su ucjenjivali snimkama gay seksa moraju vratiti 126.000 eura" i zapravo uopće direktno ne tematizira tematiku autohomofobije i života u ormaru, jer je pisan iz naglašeno neosviještene heteroseksualne perspektive.