Američki pisac znanstvene fantastike Samuel R. Delany hrvatskoj je javnosti malo poznat. Ipak, radi se o jednom od ključnih queer autora koji se u djelima pozabavio pitanjima rase, seksualnosti, kapitalizma, tehnologije. Povodom njegova 76. rođendana donosimo pregled njegova bogatog spisateljskog opusa, uz posebni dio o njegovu najnovijem romanu "Through the Valley of the Nest of Spiders".

Samuel R. Delany rođen je 1. travnja 1942. u njujorškoj četvrti Harlem. Harlem je 1920-ih bio središte takozvane harlemske renesanse, procvata crnačke kulture i ponosa pripadanjem crnoj rasi, što je zasigurno utjecalo na Delanyja. Devetnaest je godina bio oženjen za pjesnikinju Marilyn Hacker – unatoč činjenici da je Delany gej, a Hacker lezbijka, zajedno imaju kćer Ivu Hacker-Delany. Već je 27 godina u otvorenoj vezi s beskućnikom Dennisom Rickettom. Iako nije završio koledž, radio je kao profesor na nekoliko sveučilišta.

Teško je i pobrojiti sva djela koja je Delany napisao – radi se o dvadesetak romana, pri čemu se neki protežu na više stotina stranica. Ipak, njegovu karijeru može se podijeliti u dvije faze. U prvoj, hiperproduktivnoj fazi od 1962. do 1968. Delany objavljuje čak devet romana i dvije nagrađivane kratke priče. Najpoznatija su ujedno i posljednja tri romana "Babel-17", "The Einstein Intersection" i "Nova". "Babel-17" i "The Einstein Intersection" osvojili su nagradu Nebula, a sva su tri bila nominirana za nagradu Hugo.

Jezik u kojem ne postoji zamjenica "ja"

U romanu "Babel-17" očit je njegov interes za pitanje jezika i percepcije jer se roman oslanja na Sapir-Whorfovu hipotezu koja objašnjava kako jezik utječe na ljudsku percepciju svijeta. Ista je hipoteza potka i filma "Dolazak". "Babel-17" jezik je koji se u međuzvjezdanom ratu koristi kao oružje jer mijenja percepciju svakog tko ga nauči. Zanimljivo, u njemu ne postoji zamjenica "ja".

dhalgren napisao je za vrijeme proputovanja Europom, a prati nastojanje pripadnika neljudske vrste da usvoji ljudsku mitologiju, tj. u širem smislu odnos marginalaca i dominantne ideologije. Roman "Nova" začeo je žanr cyberpunka zamišljajući svijet u kojem je tehnologija kiborga isprepletena s mitologijom i ezoteričnim. Delanyja je već tad, sa samo 26 godina, književni kritičar Algis Budrys proglasio najboljim piscem znanstvene fantastike na svijetu.

Nakon izuzetno produktivnog razdoblja uslijedilo je pet godina zatišja; Delany do 1973. nije objavio nijedan roman iako je stalno pisao. Sa stankom je došla i promjena stila i tema – sve više se upuštao u stilske eksperimente, a počeo je pisati i pornografske romane.

Prvi je od njih bio "The Tides of Lust" koji je, na Delanyjev zahtjev, preimenovan u "Equinox". Roman u kojem skupina likova siluje ženu zbog licemjerja, a putem se upušta i u istospolne, incestuozne i sadomazohističke seksualne veze, u Velikoj je Britaniji zabranjen.

Sljedeći Delanyjev roman "Dhalgren" iz 1975. njegovo je najpopularnije djelo prodano u više od milijun primjeraka diljem svijeta. U romanu Delany eksperimentira s perspektivama – glavni lik, shizofrenik The Kid (prijatelj mu je dao taj nadimak jer se ne sjeća vlastitog imena) dobiva bilježnicu koja sadrži radnju vrlo blisku događajima u romanu, no nikad se ne doznaje je li napisana prije nego što je dana Kidu ili ju je on sam pisao.

Roman nastavlja s prikazom neobičnih zajednica jer Kid i njegova djevojka Lanya žive u trojcu s mladim članom bande Dennyjem. Napisao je i serijal od 11 fantastičnih romana naslova "Return to Nevèrÿon".

Epska gej saga

Delanyjevo poigravanje pornografskim sadržajem kulminiralo je u romanima "The Mad Man" i "Hogg". "The Mad Man" smatra se prvim romanom koji se eksplicitno bavi epidemijom AIDS-a u Americi. Radnja prati afroameričkog gej studenta Johna Marra koji istražuje ubojstvo filozofa Timothyja Haslera pred gej barom. Haslerov lik dijelom je utemeljen na Richardu Montagueu, gej filozofu kojeg je ubila i opljačkala skupina muškaraca koje je doveo kući radi seksa.

Istražujući, Marr shvaća da mu se stil života sve više počinje preklapati s Haslerovim i počinje se sve više upuštati u seksualne odnose s beskućnicima iako je svjestan rizika od zaraze. "The Mad Man" veoma je vrijedan kao dokument homoseksualnih aktivnosti između 1970-ih i 1990-ih u Americi, kao i pokazatelj kako su se stavovi gej muškaraca prema AIDS-u mijenjali. "Hogg" je dovršen već 1973., no do 1995. nitko ga nije htio objaviti zbog eksplicitnih prikaza seksualnog zlostavljanja djece, incesta, koprofagije, urofilije, nekrofilije i silovanja.

Radnja prati tihog dječaka pretpubertetske dobi kojeg se naziva samo "cocksucker" koji biva prodan u seksualno ropstvo silovatelju Hoggu Hargusu koji ga tjera na sve transgresivne činove koji se daju zamisliti. Novela "Phallos" smještena je u doba vladavine rimskog cara Hadrijana i prati život i seksualne avanture časnika rimske vojske koji traga za ukradenim zlatnim penisom s kipa bezimenog božanstva.

Njegov pretposljednji roman "Dark Reflections" prati život pjesnika Arnolda Hawleyja iz New Yorka. Roman počinje u trenutku kad su Arnoldu 52 godine, potom prati zbivanja u njegovu životu do njegove 68. godine, a onda se vraća u doba kad je imao 30 pa unatrag do studentskih dana. Osvojio je nagradu Stonewall i Lambda za najbolji gej roman.

Posljednji Delanyjev roman "Through the Valley of the Nest of Spiders" zapravo obuhvaća sve autorove tematske preokupacije. Roman, objavljen 2012., epska je gej saga koja se proteže na nešto više od 800 stranica. Sastoji se od dvaju dijelova; na prvih četiristotinjak stranica pratimo tad 16-godišnjeg gej dečka Erica Jeffersa koji dolazi živjeti s majkom u izmišljeni gradić Diamond Harbor na obali Georgije.

Imaginarna budućnost sve do 2080-ih

Dok je živio s ocem u Atlanti, Eric je već stekao mnogo seksualnog iskustva isprobavajući raznorazne seksualne aktivnosti s lokalnim beskućnicima, stoga je i prvo što radi kada dolazi u Diamond Harbor posjet toaletu na benzinskoj postaji tvrtke Turpens koji je okupljalište tamošnjih homoseksualaca i, općenito, muškaraca koji su zainteresirani za seks s muškarcima. Tamo upoznaje Dynamitea i Shita Haskella, oca i sina koji su od Shitove najranije dobi i ljubavnici, koji Ericu ponude posao.

Haskellovi su lokalni smetlari, što se nikako ne sviđa Ronu, dečku Ericove majke koji je konzervativni republikanac crnac i koji smatra da Eric treba raditi pristojan posao na koji će dolaziti u odijelu i kravati. Njegova majka Barbara, kojoj se ranije već autao, topla je i brižna te, unatoč početnom negodovanju, prihvaća Ericovu odluku da ne nastavi školovanje, već se zaposli kod Dynamitea i Shita.

Eric se sve više druži s Dynamiteom i Shitom da bi se s vremenom preselio kod njih, majci priznavši samo vezu sa Shitom, ne i s obojicom. Zajedno s njima upušta se u seksualne odnose s gotovo svim stanovnicima naselja the Dump, utopijske crnačke gej zajednice koju je osnovao bogati i školovani crnac Robert Kyle da pomogne gej crncima bez doma, kao i stanovnicima obližnjeg otoka Gilead, naočitim Jayom, kojem je jedan testis značajno veći nego drugi, i njegovu nijemom partneru Mexu.

Roman prati njihovu zajednicu i način na koji razvijaju odnos – ova je faza Delanyjeva djela obilježena beskrajnim opisima seksualnih radnji – od konvencionalnog seksa, preko pijenja mokraće (za koju liječnik u the Dumpu tvrdi da podiže imunitet), lizanja fekalija, jedenja (svojih i tuđih) šmrkalja, lizanja blatnjavih stopala, BDSM-a do seksa sa životinjama (psi, koze, svinje, konji, magarac).

No, prava zanimljivost romana počinje se pokazivati u drugoj polovici, kad nas Delany vodi u imaginarnu budućnost. Delany zamišlja budućnost od vremena u kojem je knjiga pisana pa sve do 2080-ih, opisujući društvene i tehnološke mijene koje stanovnike Diamond Harbora vrlo malo dotiču zbog njihova jednostavnog životnog stila.

Društvo se podosta izmijenilo – normalno je i za muškarce i za žene da hodaju razgolićeni, istospolni brakovi posvuda su legalizirani i u romanu su aktualne peticije za legalizaciju braka s više partnera. Ipak, 2030-e obilježile su eksplozije dviju bombi postavljenih u inat Hollywoodu, na koje je odgovoreno osnivanjem religijskih pokreta. Tehnologija se sve više razvija pa tako Barbara Ericu i Shitu poklanja košulju s nanotehnologijom koja omogućava da se sama čisti, a kuće se grade jednostavnim pištoljem koji također pokreće nanotehnologija.

Radikalna slika utopijskog zajedništva

S vremenom se Eric i Shit preseljavaju u Operu, teatar u kojem se prikazuju pornografski filmovi, gdje prvo rade kao čistači, a potom i voditelji. Tada se počinje osjećati neminovan prolazak vremena – umire Shitov otac Dynamite, a potom i gotovo svi drugi likovi, pa na samom kraju i Shit. Stil romana sve je više lirski, sve je manje opisa seksualnih radnji, kako, uostalom, pada i libido protagonista, a sve je više ispunjen opisima krajolika i refleksijama o vremenu i dobroti.

Centralni je motiv djelo "Etika" Barucha Spinoze koju Ericu poklanja drag queen Mama Grace. Eric je tijekom romana pročita više desetaka puta. Ona, zapravo, otkriva i čitavu simboliku Delanyjeva djela.

Koliko god roman na prvu šokirao (ako je, pak, moguće šokirati u 21. stoljeću) opisima koji se mogu shvatiti kao bestijalnost i zlostavljanje djece, shvati li se kao radikalna metafora, pokazuje se kao uistinu predivno djelo. Delany u gej zajednici the Dump i lezbijskoj zajednici otoka Gilead pokazuje jednu vrstu provincijalne, antikapitalističke oaze u kojoj su ljudski odnosi značajno drugačiji od onih u metropolama. On radikalno oslikava jedno utopijsko zajedništvo gdje svatko drugome daje dio sebe i sebičnost je jedino što je zabranjeno.

Vidi se to u pravilima naselja the Dump gdje bilo koji stanovnik u svakom trenutku može pokucati nekom na vrata i on će ih dočekati spreman za seks, u pravilima Opere, gdje se smije odbiti nečije "udvaranje", ali ne previše puta, ili u grotesknom čiliju Jaya i Mexa čiji je tajni sastojak sperma svih muškaraca koji se u danom trenutku nađu blizu lonca. Eric, Shit i ostali junaci seksom pokušavaju postići kozmički univerzalizam, pri čemu je njihova vizija odnosa potpuno različita od uobičajene, natopljene emocionalnim kapitalizmom.

Slijedeći Spinozinu etiku, Eric i Shit dobivaju i velikodušno dijele seksualni užitak, što stvara sretnu, zadovoljenu i povezanu zajednicu, utopijsko društvo u kojem seks razara klasne razlike i ne postoji nenormalno, već samo ugodno i neugodno. Pokazuje se to u opisu lezbijke Anne koja je sa svojom, znatno mlađom djevojkom Deborah, prekinula jer ju je varala, a ona je bila ljubomorna. Dobronamjerni Shit objašnjava joj da je glupo očekivati od nekog da se posveti samo tebi – Anne poručuje da je nesretna i bez Debore te da bi trebala zanemariti što televizija kaže o partnerskim odnosima i naprosto biti sretna i učiniti da i njezina partnerica bude. Tako bi, koliko god bi se puta Eric vratio kući i zatekao ga s drugim muškarcem u krevetu, Shit uvijek objasnio da je on njegov prvi i najvažniji ljubavnik.

Doista, koliko se god smiješno, ako ne i stupidno, činilo, u "Through the Valley of the Nest of Spiders" Delany artikulira zanimljivu alternativu trenutačnim, kapitalističkim ljubavnim odnosima u kojima su partneri neprekidno nemirni, iz straha da na tržištu postoji netko bolji od onog s kim su se u danom trenutku odlučili skrasiti. U povijesnom trenutku kad tehnologija sve više dobiva na zamahu i gazi sve etičke ograde, kad se odnosi sve više dehumaniziraju, nije toliko nevjerojatno da ovaj, ma kako radikalan, poziv na tjelesnost, na davanje ljubavi, topline, dodira, tjelesnih izlučevina i otvora, zapravo predstavlja utočište od raznih suvremenih neuroza i nesigurnosti, od sveopće kompjutorizacije i nestanka intimnog.

"Through the Valley of the Nest of Spiders" jedno je od posljednjih mjesta na kojima još postoji ljudska toplina, makar i bila iskazana kao metaforična limenka ispunjena mokraćom ili napunjeni kondom koji obdareni strejt crnac Al rado poklanja svojim obožavateljima.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.