I ovog vam puta donosimo 10 najboljih pjesama LGBT glazbenika i prijatelja 2018. godine. Lista je raznovrsna – nalazi se na njoj i punka, i popa, i rocka, i hip hopa, poznatih i opskurnijih imena, Amerikanaca, ali i europskih uzdanica. Prisjetite se favorita godine i naćulite uši za izvođače za koje možda niste čuli jer ljestvica je zaista prvorazredna!

10) Viagra Boys – Down In the Basement

Stockholmski punkeri Viagra Boys miljama su daleko od nabrijanih mačo rokera – dapače, njihovi članovi poručuju da su muškarci izvor svih problema u društvu, da patrijarhat treba biti zgažen i da svi moramo pronositi poruku solidarnosti. Njihov debitantski album Street Worms intrigantna je mješavina punka, noisea, new wavea, post-punka i gotičkih primjesa, a svojom se ironičnošću osobito ističe "Down In the Basement". Pjesmu nosi odlična repetitivna bas linija i režeći, podrugljivi vokal Sebastiana Murphyja koji ismijava lažni moralni život nepoznatog uzornog, heteroseksualnog muža kojeg pita kako će ženi objasniti sav taj S&M seks kojem se potajice prepušta. Poletni cinizam "Down In the Basement" osvježenje je u umirućem rock žanru koji i propada jer sva ta pozerska čvrstina ne može pogledati vlastitim bijelim heteroseksualnim povlasticama u lice. (Na poveznici možete poslušati živu verziju pjesme jer njezina studijska verzija na internetu nije legalno dostupna – "Down In the Basement" prva je po redu.)

9) Hayley Kiyoko feat. Kehlani – What I Need

Dvije najveće queer pop zvijezde u usponu udružile su se na dražesnoj pjesmi "What I Need" s iznenađujuće dobrog debitantskog albuma Hayley Kiyoko naziva "Expectations". U pjesmi koja je kao singl izašla točno za vrijeme rasprave dviju pjevačica s Ritom Orom o komodifikaciji ženske homoseksualnosti Hayley i Kehlani poručuju jedna drugoj da je ono što trebaju sigurnost – uvjerenje da jedna drugu zaozbiljno žele i da će se predati međusobnom odnosu. Sinergija dvaju vokala i fin moderni pop rezultirali su uistinu toplim brojem iz kojeg isijava glazbeno razumijevanje i prijateljstvo – uostalom, Kehlani je jedan od Hayleyinih pjevačkih uzora! Kad se pridoda i glazbeni spot u kojem duo na kraju završava u klinču, ne preostaje drugo nego se nasmiješiti i prepustiti zgodnom pop hitu.

8) Christine and the Queens – Girlfriend (feat. Dâm-Funk)

Iza imena Christine and the Queens krije se francuska glazbenica Héloïse Letissier poznata i kao Chris, što je i ime njezina drugog, uspješnog, mada ponešto neujednačenog, albuma. Dodatak the Queens imenu je, inače, nadjenula u čast transrodnih umjetnika koji su nastupali s njom na jednom od ranijih koncerAta, ali i sviju transrodnih osoba. Chris stvara senzualnu retro plesnu glazbu u kojoj odvažno ocrtava žudnju, a pozornost svakako privlači i svojom androginom, panseksualnom pojavom. Najefektniji je broj na albumu "Girlfriend" u kojoj se tenzija između senzualnog ritma i rastrgane melodije rješava se u besramno funky refrenu u kojem Chris poručuje da se ne osjeća kao djevojka neimenovanog subjekta, ali bi rado bila njezina ili njegova ljubavnica. Izuzetna zavodljivost "Girlfriend" pokazuje sav potencijal seksipila proisteklog iz poigravanja rodnim normama.

7) Nicki Minaj – Chun-Li

Iako je ovogodišnji album Nicki Minaj "Queen" već dosegao zlatnu nakladu, sveukupno se ipak stječe dojam da joj ova godina nije bila onako uspješna kako se nadala – njezina (medijski nametnuta) rivalka Cardi B sjedi na vrhu top ljestvica sa svojim prilično lošim albumom Invasion of Privacy, a "kraljica" Nicki doima se kao frustrirana islužena veteranka koja se ne može nositi s mlađom konkurencijom. Okrutna je to posljedica površnog ukusa slušatelja opsjednutih maloumnim trapom jer Nicki Minaj neprikosnovena je kraljica rapa. To se najviše očituje na "Chun-Li", najboljoj pjesmi na Queen s izvrsnim istočnjačkim prizvukom i energičnom, vještom Minajinom izvedbom koja bi ponizila veliku većinu suvremenih hip hopera. Iako se Minajinoj (a, uostalom, i Cardinoj) postfeminističkoj poziciji može štošta prigovoriti, sa stajališta talenta neupitno je: they play checkers, couln't beat her playing chess.

6) Mitski – Nobody

Japansko-američka glazbenica Mitski Miyawaki, poznatija samo kao Mitski, nastavila je pobirati hvalu kritike i šestim studijskim albumom "Be the Cowboy". Među izrazito stilski šarolikim, privlačnim pjesmama odskače "Nobody" koja spaja croonersku atmosferu albuma s diskoidnim ritmom proizvodeći začudnu kombinaciju plesne dešperacije, usamljenosti voštana lica koja profinjeno pleše zavodljivo se smiješeći praznini. No, za razliku od srednjostrujaške glazbe ukorijenjene u očaj koji prerasta u dekadentnu ovisnost i serijsku seksualnost, Mitskina je samoća visoko estetizirana – mnogo je više performans negoli autentični izraz besmisla. Mitski zna da je nitko ne može spasiti i s tim je pomirena – sve što želi jest pošten poljubac koji je za ovako dobar komad svakako i zaslužila.

5) boygenius – Stay Down

Iznimno uspješna supergrupa boygenius sastavljena od triju kantautorica, Julien Baker, Lucy Dacus i Phoebe Bridgers, čiji se senzibiliteti savršeno nadopunjavaju svoj je potencijal pokazala na izvrsnom istoimenom EP-u. Iako su i indie Lucy Dacus i folk Phoebe Bridgers iznjedrili nevjerojatne skladbe, najrazornija je, ipak, već kultna depresija fantastične Julien Baker koja se najbolje očitovala u "Stay Down". Pjesma koja govori o bolnom prekidu počinje jednostavnim klavirskim akordom i laganom gitarskom pratnjom, gradi se pa ponovno smiruje, da bi kulminirala očajničkim gitarskim refrenom, još jednom začudno razarajućom odom usamljenosti. boygenius je nevjerojatno uspio projekt koji ponovno dokazuje da je u indie glazbi teško naći umjetnika koji patnju i suicidalne misli bolje pretače u duboko proživljene brojeve od Julien Baker.

4) IDLES – Samaritans

Zajedno s izvrsnim bendom Pissed Jeans i ranije spomenutim Viagra Boys, IDLES su predvodnici novog vala noise/punkera koji koriste beskompromisni čvrsti rock zvuk za dekonstrukciju mizoginih, heteronormativnih ideja. To je zasigurno slučaj sa "Samaritans", pjesmom s izvrsnog albuma "Joy As an Act of Resistance" na kojem bristolski pankeri pozivaju na solidarnost i ljubav, koja se izruguje normama koje se postavljaju pred muškarce ("Man up, sit down, chin up, pipe down") s izvrsnim refrenom koji prokazuje konstruiranost muževnosti ("The mask of masculinity is a mask, a mask that's wearing me"), da bi sve kulminiralo egzaltiranom završnicom uz riječi "I kissed a boy and I liked it". IDLES su zasigurno jedan od najznačajnijih suvremenih bendova koji održavaju na životu vatru rocka kojoj jedinu vitalnost daje inkluzivnost punk etike.

3) Brockhampton – Honey

Ovogodišnji album "najboljeg boy benda od One Directiona", "iridescence", prvi uradak hip hop kolektiva nakon što su zbog optužbi za seksualno uznemiravanje izbacili jednog od osnivača, Ameera Vana, pokazao je daljnji napredak u njihovim skladateljskim vještinama, ali je iznjedrio moguće i najbolju pjesmu benda dosad – "Honey". Nakon prve polovice, kvalitetnog repa s toplim sintesajzerom, slijedi potpuni rasap u obliku interpoliranog završetka Beyoncéina hita "Dance For You" koji izrasta u sublimni, viskozni r'n'b hedonizam. Toplina i melodija oduvijek i jesu Brockhamptonovi aduti, ali tek su s "Honey" "uboli" broj koji slušatelja uistinu natjera da se osjeća kao da je na vrhu svijeta.

2) L7 – I Came Back to Bitch

Singl "I Came Back to Bitch" losangeleskih grunge veteranki L7 jedna je od najboljih povratničkih pjesama u povijesti glazbe, a moguće i najbolja pjesma njihove karijere. Nakon čitavog kataloga opakih, ali i pomalo pretjerano sličnih punk metal pržilica, četvorka se 18 godina nakon posljednje pjesme vraća s gotovo electroclash komadom čiji sam naziv objašnjava njegove vrline – L7 su svjesne svog kultnog statusa u punk krugovima i potpuno se opušteno vraćaju prigovarati jer osjećaju da je njihov glas potreban. Koliko se mogu opustiti, ali i koliko su potrebne, govori i činjenica da su crowdfunding kampanjom na Kickstarteru prikupile sredstva za snimanje dokumentarnog filma "L7: Pretend We're Dead" i nadolazećeg albuma. Za razliku od mnogo poznatijih bendova koji pozornost iznuđuju ponavljanjem jednih te istih oronulih hitova, ove četiri nepretenciozne dame i nakon 33 godine sviraju s neizmjerno više osjećaja i žudnje za novinom.

1) JPEGMAFIA – Baby I'm Bleeding

A na tronu se ove godine našao sve uspješniji alternativni hip hoper iz Baltimorea JPEGMAFIA, od milja Peggy, umirovljeni afroamerički veteran američke vojske i magistar novinarstva. U moru suvremene glazbe ubijene postmodernim slabljenjem afekta zbog kojeg je čak i konfrontativan žanr poput hip hopa postao skup pripitih mumljača, JPEGMAFIA dostavlja brutalnu, žilavu "Baby I'm Bleeding" koja je od početnog, zbunjujućeg zvuka pokvarene ploče, preko brutalnog beata do finalnog otpusta nabijena snagom, kreativnosti i sentimentom sasvim nepriličnom kooperativnoj atmosferi neoliberalnog kapitalizma – nerafiniranim bijesom. U čast nepatvorenom osjećaju živosti u gorčini naš omiljeni Veteran zasluženo odnosi prvo mjesto.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

0 # Eri.ka 2019-02-21 13:32
Da LGBT prijatelji...
Odgovori | Report to administrator
apvili baner
Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam