"Financiramo se donacijama građana" - uglas su ponavljali čelnici inicijative U ime obitelji godine 2013., uoči održavanja tzv. referenduma o braku koji je državu, dakle, sve nas, jer mi smo ga platili svojim izdvajanjem iz plaća, stajao 48 milijuna kuna, odbijajući objaviti popis svojih donatora, iako ih je na to višekratno pozivalo Državno izborno povjerenstvo.

No, snalažljivi kakvi jesu, ustrojili su se kao inicijativa, a ne udruga, jer kao takvi nisu dužni podnositi financijske izvještaje.

Nedugo potom, otkrilo se da im financijeri nisu bili samo "građani, muškarci i žene, obitelji, dragocjene donacije i volonterski rad" kako su tvrdili. Financirali su ih i svi građani Zagreba, jer je gradonačelnik Milan Bandić zagrabio u gradsku blagajnu s javnim novcem poreznih obveznika i Željki Markić, njezinoj, tad već udruzi priskrbio korist od najmanje 308 tisuća kuna u pripremi referenduma "Birajmo zastupnike imenom i prezimenom". Javni novac za financiranje, bilo je već tada jasno, političke kampanje za sljedeće parlamentarne izbore. Jest da je optužnica službeno odbačena, ali...

Valja spomenuti i pristojan novac koji je, opet iz gradske blagajne, i to bez natječaja, dobio portal narod.hr.

Zašto ne uzeti tu milijardu i od stalnih bukača koji se bore za prava žena?

Znalo se već tada da inicijativu U ime obitelji financira i kontroverzna organizacija Katoličke crkve Opus Dei. Navodno je sama Željka Markić njihovim novcem (bespravno) sagradila luksuznu kuću na otoku Šipanu, u blizini Dubrovnika, u kojoj se najvjerojatnije okupljaju članovi, za jedne najuzornije katoličke organizacije, koju pak kritičari nazivaju najobičnijom crkvenom mafijom. Iz hrvatskog ogranka Opus Deia potvrđuju - "koristimo vilu Željke Markić na Šipanu, ali nismo tajna sila iza referenduma!"

Uostalom, zašto ne oduzeti malo, ili puno, nekom drugome. Recimo Katoličkoj crkvi? Sigurna sam da će vjernici vrlo rado dodati koju kunu više svom milodaru, koji ionako redovito ubacuju tijekom mise u škrabicu. Ja hoću

I sad takva, ne više inicijativa, nego - politički projekt Domovina, čija je Željka Markić jednom već politički neslavno propala na parlamentarnim izborima 2011., kad je stranka kojoj je bila predsjednica, Hrvatski rast, osvojila oko 30 tisuća glasova od 2,38 milijuna birača izišlih na izbore, nakon intermezza pretvaranja u dobrohotnu i zabrinutu matronu kroz jurišničko djelovanje navodno nevine građanske udruge "prijateljske prema braku i obitelji", kreće u osvajanje vlasti.

Jedna od prvih stvari koje U ime obitelji - projekt Domovina želi i obećava jest ta da "treba uzeti milijardu kuna provladinim udrugama i uložiti u obitelji".

I kad pogledate tu njihovu - želju, obećanje, prijetnju, što li, na prvi pogled, možda biste se i složili.

Zašto, stvarno, zašto ne dati milijardu kuna obiteljima, a sigurno su stotine, ako ne i koji milijun, koje u Hrvatskoj jedva žive, teško omogućuju svojoj djeci ne samo ono potrebno, nego i ono na što bi djeca imala pravo?! Zašto, dakle, ne uzeti tu milijardu od tih stalnih bukača koji se bore, primjerice, za prava žena? Same su krive, te lajave žene, što ne šute, što ne dopuštaju muževima da ih tuku i onda ih pokorno služe, što se bune, neka ih ti jaki muškarci i ubiju, zašto te feministice i aktivisti izviruju iza svakog kutka Lijepe Naše, upozoravajući na kršenje ljudskih prava, na ubijene nevine ubijene Srbe, dobro, i neke Hrvate?

Neudane i samohrane majke nisu podobne čelnicima Domovine

Složili biste se, kad ne biste znali kakvo je djelovanje Željke Markić i njezine inicijative, udruge, a sad i političkog projekta, dakle, stranke. Odmah je jasno da obitelji koje bi dobile taj novac oduzet nevladinim udrugama, ne bi bile obitelji nevjenčanih parova, bez obzira što su one zakonski izjednačene s vjenčanima. Naravno, nikad i nikako u obzir ne bi došle obitelji istospolnih partnera, time su se već bavili na referendumu, dokazivali da je LGBT zajednica bolesna, nenormalna i nemoralna, da podhitno treba zabraniti upotrebu sintagme "gej brak".

Vrijednosti obitelji koje bi pomoć dobile mjerit će se isključivo brojem djece? Samohrane majke s troje ili manje djece nemaju pravo na pomoć? Aha, nemaju pravo na pomoć jer su neudane, nisu podobne čelnicima Domovine

Naravno da ne bi, jer već su jasno rekli kome bi novac dali: "Mi tražimo da se taj novac uloži u poticajnu mjeru o kojoj se priča već desetljećima – osiguravanje statusa majke odgajateljice za žene s 4 i više djece. Ta bi mjera osigurala prosječnu plaću majkama u oko 6,5 tisuća obitelji. Godišnja sredstva koja su za to potrebna iznose samo jednu četvrtinu sredstava – 280 milijuna kuna – koja se po stranačkom ključu dodjeljuju udrugama".

Dakle, vrijednosti obitelji koje bi pomoć dobile mjerit će se isključivo brojem djece? Samohrane majke s troje ili manje djece nemaju pravo na pomoć? Aha, nemaju pravo na pomoć jer su neudane, nisu podobne čelnicima Domovine!

Puno pitanja, a odgovori su veoma jasni

Dobro, najveći dio tog toliko primamljivog novčanog kolača ide Olimpijskom odboru. Valjda ni to nije dobro i važno za bogobojazne lidere političkog projekta Domovina jer sport kvari djecu? Možda zato što zajedno vježbaju djevojčice i dječaci? Ili se, nakon napornog treninga zajedno tuširaju dječaci, a odvojeno, ali zajedno, djevojčice? A to bi ih moglo navesti da zastrane? I postanu...

No, da, puno je pitanja... Ali, odgovor je meni, i sigurna sam, većini, jasan.

Naravno, nikad i nikako u obzir ne bi došle obitelji istospolnih partnera, time su se već bavili na referendumu, dokazivali da je LGBT zajednica bolesna, nenormalna i nemoralna, da podhitno treba zabraniti upotrebu sintagme "gej brak"

Nema razloga oduzimati novac koji neka vlada, jer i to je čini demokratskom vladom svijeta, a sve vlade Hrvatske to, bar deklarativno, žele biti, izdvaja za nevladine udruge. One tu vladu i njezin rad nadziru, ukazuju joj na greške, i na "terenu", ako ih prezauzeti vlastodršci ne stignu ili ne žele vidjeti. Upozoravaju na to svijet, ne čuju li ta upozorenja u Banskim dvorima. Da, nevladine udruge pomažu onima na koje su, ne mnogi, nego svi zaboravili, pomažu da se, u ovoj globalnoj buci nejednakosti svih vrsta, i njihov usamljeni glas čuje.

Uostalom, zašto ne oduzeti malo, ili puno, nekom drugome. Recimo Katoličkoj crkvi? Sigurna sam da će vjernici vrlo rado dodati koju kunu više svom milodaru, koji ionako redovito ubacuju tijekom mise u škrabicu. Ja hoću.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.