Gej i lezbijski pokreti imaju svoju dugu prošlost, no osnutkom Znanstveno-humanitarnog odbora u Berlinu, 1897. otvara se javna rasprava o problemima homoseksualnosti koja se do tada u većini država smatrala „protuprirodnim bludom“ i bila je zakonski kažnjiva.

Usprkos blagom i civiliziranom tonu same emisije u kojoj se diskutirao prijedlog Zakona o registriranom partnerstvu, razjareni komentari gledatelja kretali su se od "vratite se u Zagreb, u Splitu nema pedera", do "ja bih vas tukla", "tko bi tebe jebao" i "treba vas staviti u jamu s gubavcima".

S jedne strane se nalazi ugrožena, napadana, zlostavljana i na svaki drugi način obespravljena manjina, a nasuprot nje zla, primitivna država i s njom povezani establishment koji je radi prevladane, zaostale i danas potpuno nenormalne ideologije i vlastitih atavističkih frustracija spreman odbaciti najsvijetlije tekovine suvremene europske civilizacije i tako riskirati hrvatsku budućnost.

Prije nego što razjape ralje i počnu urlati "fuj, pederi" pljuckajući svuda oko sebe, neka naši pobožni zastupnici zavire u Ustav gdje piše da se svima jamče ljudska prava i slobode, pa diskriminacija zbog seksualnog opredijeljenja može značiti samo kršenje tog temeljnog zakona.