Unatoč činjenici da tiskovinama poput "Arene" ne treba pridavati nikakvu pozornost, još manje ih doživljavati ozbiljno, a ponajmanje na njih trošiti mukom zarađeni novac, teško je ne reagirati na članak iz najnovijeg broja koji potpisuje stanovita Una Jukić, odnosno jedan njegov dio.
Zamislite ovo: u restoranu ste, večerate sa svojom dragom. Upaljene su svijeće, hrana je na stolu i život je lijep. Dok ljudi za susjednim stolom ne počnu razgovarati: "Zlo mi je od tih homoseksualaca koji pokušavaju dobiti posebna prava…"
Što nas je u 2006. nasmijavalo, ljutilo, zabavljalo, iritiralo? Po mnogočemu je to bila burna godina za lezbijke i homoseksualce tijekom koje se u Hrvatskoj gotovo svakog mjeseca događalo nešto uzbudljivo.
Boje su oduvijek igrale važnu ulogu u povijesti LGBT zajednice, kao simbol ponosa. Zelena je, primjerice, u viktorijanskoj Engleskoj, bila sinonim za homoseksualnost. Ljubičasta (ili, preciznije, boja lavande) je među lezbijkama i homoseksualcima postala popularna uz "Purple Power". Naravno, tu su i ružičasti te crni trokuti. Ružičasti su trokut morali nositi homoseksualci u nacističkim koncentracijskim logorima, a crni lezbijke i svi ostali koje se smatralo "asocijalnima".