Zamislite ovo: u restoranu ste, večerate sa svojom dragom. Upaljene su svijeće, hrana je na stolu i život je lijep. Dok ljudi za susjednim stolom ne počnu razgovarati: "Zlo mi je od tih homoseksualaca koji pokušavaju dobiti posebna prava…"
Što nas je u 2006. nasmijavalo, ljutilo, zabavljalo, iritiralo? Po mnogočemu je to bila burna godina za lezbijke i homoseksualce tijekom koje se u Hrvatskoj gotovo svakog mjeseca događalo nešto uzbudljivo.
Boje su oduvijek igrale važnu ulogu u povijesti LGBT zajednice, kao simbol ponosa. Zelena je, primjerice, u viktorijanskoj Engleskoj, bila sinonim za homoseksualnost. Ljubičasta (ili, preciznije, boja lavande) je među lezbijkama i homoseksualcima postala popularna uz "Purple Power". Naravno, tu su i ružičasti te crni trokuti. Ružičasti su trokut morali nositi homoseksualci u nacističkim koncentracijskim logorima, a crni lezbijke i svi ostali koje se smatralo "asocijalnima".
Više medija u Hrvatskoj iskoristilo je navodno masovno okupljanje homoseksualaca na Hvaru kao povod za vrlo neobično, demodirano, u tiražnom smislu vjerojatno protuproduktivno i, u krajnjoj liniji, iako izbjegavam koristiti teške riječi, krajnje provincijalno izvještavanje o jednoj od brojnih manjinskih grupa.
