Tvrditi da hrvatsko društvo živi u prošlosti i od prošlosti nije ništa novo. Takav zaključak ne traži fantastičnu perceptivnost. Dovoljno je pogledati oko sebe. Gledam, pa vidim političare koji se i dalje naganjaju oko Drugog svjetskog rata, ustaša i partizana i bore se za bolju prošlost. Političare na koje je Jugoslavija ostavilo toliko neizbrisiv trag da ne mogu prestati raspravljati je li hrvatskom društvu tada bilo bolje ili lošije nego danas. I je li ta prošlost uopće bila potrebna. Najažurniji doticaj sa sadašnošću star je preko 20 godina. Čini se da je od 1995. godine rijetko kome proširena radna memorija. Napišite komentar