Taman kad smo se poradovali da ćemo ovu morbidnu godinu nalik na trećerazredni horor film moći ispratiti u kakvom-takvom miru, dogodio se razoran potres koji je, osim što je prouzročio strahovite materijalne štete, odnio i ljudske žrtve. Suočeni smo s nezapamćenom krizom koja je utjecala na sve nas. 

Zapadna civilizacija već pet tisuća godina počiva na mitologiji patrijarhata, na autoritetu muškaraca i očeva. Ako je istina da "sva ljudska uvjerenja i aktivnosti potječu iz mitologije", onda je lako zaključiti kako judeokršćanskom kulturom potpuno "vladaju očevi".

Medijskim prioritiziranjem koronavirusa i svakodnevnim bombardiranjem sve crnjim brojkama dobiva se dojam kao da su drugi virusi, infekcije i bolesti postale manje relevantne. No, oni su i dalje tu.

Pandemija koronavirusa uvjetovala je promjenu načina života svih nas – neki se s tim nose lakše, a neki i ne baš najbolje. LGBTIQ zajednica bila je ranjiva skupina i bez korone, izložena većem riziku obolijevanja od depresije, anksioznosti i stresa, češćem korištenju opijata, beskućništvu te suicidalnim mislima i pokušajima samoubojstva.