"Na rubu sam snaga. Imam pametno dijete koje ide u drugi razred i muku muči sa školom jer ima disleksiju i disgrafiju. Dobiva često dvojke iz predmeta koje zna pjevati na usmenom ispitu, ali kada dođe pismeni, sve ode u krivo jer je pogrešno pročitala zadatak ili ga je krivo napisala (u glavi je sve točno ali kad se slije na papir, greška grešku ganja).
Za nekoliko dana proslavit ću deset godina imigracije u Kanadi. Ideš! "Nema šanse!", "Kaj je već prošlo deset?", "Ma ne, ti si tu nekaj krivo zbrojila", pišu mi moji ovih dana preko WhatsAppa. Rekla sam im da vjerojatno spremamo feštu, ali samo ako nam dim šumskih požara to dopusti. Srećom, starija sister stiže u posjetu najesen pa imamo plan B.
Guglam "napadi medvjeda u Hrvatskoj". U zadnjih 20 godina zabilježeno je otprilike pet takvih slučajeva. Četiri napada završila su ljudskim ozljedama, a najrecentniji materijalnom štetom.
Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju dogodovštine sa svojih putovanja s partnerima, suprugama, djevojkama? Pomislite kako biste i vi željeli podijeliti svoje, no vi ste gej pa to možda ne bi bilo "prikladno".
“Moje ime je Gordan, imam 43 godine i patim od internalizirane homofobije.” Tako zamišljam svoju prvu rečenicu na okupljanju imaginarne grupe podrške ljudima koje muči internalizirana homofobija.