Kad je policija odvukla krvavu lezbijku u lisicama iz bara Stonewall Inn u Christopher Streetu i pokušala je svezati za policijsko vozilo, pružila im je otpor i uspjela pobjeći čak četiri puta dok su se promatrači gurali i dovikivali.

Kad ju je policajac napokon uspio strpati u maricu, povikala je, "Zašto ne poduzmete nešto?". U tom trenutku nemirna gomila uličnih klinaca, drag queenova, bar dyke lezbijki i muških prostitutki eksplodirala je i okrenula se protiv policije, bušeći gume na njihovim vozilima prijeteći da će ih prevrnuti na krov, gađajući ih ciglama i natjeravajući ih po ulicama newyorškog Greenwich Villagea. 

Transrodna aktivistica Sylvia Rivera koja se u trenutku rutinske policijske racije zatekla u baru, prisjeća se: "Tretirali ste nas poput govana sve ove godine? Da? Sad je red na nama! Bio je to jedan od najboljih trenutaka u mom životu."

Ove godine navršava se 40 godina od pobune u Stonewallu, događaja koji je odjeknuo u cijelom svijetu i označio prekretnicu u borbi za ravnopravnost lezbijki i homoseksualaca. Bila je to noć kaosa i konfuzije, to je sigurno. Očevici su kontradiktorni: ponekad pričaju o jednoj lezbijki koja se suprotstavila policiji, ponekad o njih tri. fNijedna od njih nije identificirana, ali oko nekih stvari nema dvojbe. Primjerice, da newyorška policija koja je 28. lipnja 1969. u 1:20 ujutro došla konfiscirati ilegalan alkohol te pohapsiti goste i vlasnike bara, nije očekivala da će im se tetke ili lezbače suprotstaviti. Da je policijsko maltretiranje queer zajednice kojoj nije bilo dopušteno plesati u paru s osobom istog spola i koja nije smjela nositi manje od tri komada odjeće "primjerene spolu" bilo posve uobičajeno. I da nakon Stonewalla ništa više nije bilo isto.

U noćima iza 28. lipnja slijedili su novi nemiri: prosvjednici su, ruku pod rukom, pjevajući marširali prema policijskim kordonima oboružanim pendrecima, a priča je osvanula na naslovnicama. Nakon toga su LGBT aktivisti raspravljali o najboljem načinu iskorištavanja te iznenadne pozornosti u borbi za svoja prava. Osnovan je "Gay Liberation Front" (GLF). Iako to nije bila prva organizacija koja se borila za gej prava u Americi, bila je prva koja je u nazivu imala riječ "gay".

Na njihovu prvom letku pisalo je "Do you think homosexuals are revolting? You bet your sweet ass we are!". Postajalo je jasno kako dolazi novo doba gej aktivizma u kojemu se ljudi nisu stidjeli javno tražiti svoja prava.

Rodio se Gay Pride.

Mjesec dana kasnije održan je skup u znak sjećanja na pobune, a godinu poslije aktivisti su noseći transparente i plakate marširali kroz 51 blok ulica, od Christopher Streeta do Central Parka. Suorganizatorica oba događaja bila je biseksualna feministica Brenda Howard, kasnije prozvana "majkom Pridea". Povorke ponosa koje se danas održavaju svakog lipnja diljem svijeta izravno su nadahnute njezinom idejom o održavanju sedmodnevnih događanja u sklopu Dana ponosa, što je bliže moguće godišnjici nemira.

Gay Pride došao je u London 1970. godine, kad su članovi novoosnovanog ogranka GLF-a organizirali javno ljubljenje u Highbury Fieldsu u Islingtonu – revolucionaran akt zbog kojeg su svi mogli završiti u zatvoru. Sljedeće godine marširali su Upper Streetom, u prvom Gay Prideu u Britaniji.

Bilo je to razdoblje nevjerojatnih društvenih prevrata – pokret za ženska prava rodio se gotovo istodobno kad i prvi Gay Pride. Zajedno su zauvijek promijenili značenje bivanja lezbijkom. Aktivistica-veteranka Roz Kaveney čula je o Stonewallu od svojih američkih prijateljica i 1971. se pridružila ogranku GLF-a za prava transvestita i transrodnih osoba.
"Pride je u počecima bio prava stvar – trebalo je ustati i pokazati da postojimo," sjeća se.

Ali to je bilo i vrijeme intenzivnih aktivnosti i internih rasprava koje su možda neizbježno dovele do pukotina unutar samog pokreta. Žene su se izdvojile iz GLF pokreta kojim su "dominirali muškarci". Transrodne osobe u Britaniji također su se osjećale isključenima iz mainstream lezbijskog i gej aktivizma, a tek je 2003. Pride London prihvatio i počeo koristiti skraćenicu "LGBT".

Zato, ako ćete ovog ljeta koračati u povorci ponosa u svom ili nekom od stotina drugih gradova na svijetu, sjetite se svih lezbijki, gejeva, biseksualaca i transrodnih osoba koji su se onda suprotstavili maltretiranju i teroru kako biste danas mogli živjeti slobodno. Jer upravo to je pravo značenje pridea.