Zna se da svako društvo tretira LGBT populaciju na svoj način . Tako u poslovično ljubaznom i rezerviranom Japanu nisu problem pogrdni nazivi i fizičko nasilje, nego ignoriranje i ogovaranje iza leđa.

Taiga Ishikawa sve do svoje dvadeset i šeste godine nije upoznao niti jednu homoseksualnu osobu. To iskustvo nadahnulo ga je da 2002. godine napiše knjigu "Gdje je moj dečko?" i osnuje udrugu "Peer Friends", koja okuplja mladu LGBT populaciju. "Želio sam da svi znaju koliko su ovdje u Japanu mladi LGBT ljudi usamljeni i izolirani", kaže.

Zainteresirao se za politiku kad je dobio posao tajnika predsjednice Socijaldemokratske stranke, Mizuhe Fukushime, koja se i sama bori za LGBT prava. Uz jednog svog kolegu, postao je prvi japanski političar koji je otvoreno priznao da je gej.

"Homofobija s kojom se susrećem na poslu ovisi o godinama. Mlađi ljudi su uglavnom vrlo fleksibilni. Oni stariji su konzervativni, s time da su muškarci konzervativniji od žena. Što se tiče mojih glasača, mislim da ne znaju svi da sam gej. Ne otkrivam to čim nekoga upoznam, ali u brošurama koje dijelim u svojoj kampanji govori se o problemima LGBT osoba, pa Japanci pretpostavljaju da sam gej. U Japanu je dobro najprije pokazati svoj karakter, pa onda tek reći da si homoseksualna osoba. Onda će te više ljudi prihvatiti", vjeruje Ishikawa.

Bez antidiskriminacijskih zakona

Japan je podijeljen na 47 administrativnih područja i svako od njih ima svoje zakone za zaštitu ljudskih prava. Ali niti jedan od njih ne uključuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Ishikava to želi promijeniti.

"Želim u svom tokijskom okrugu Toshima donijeti zakon koji će štititi prava LGBT osoba, uključujući i pravo na partnerstvo. I želim da se taj zakon usvoji u cijeloj zemlji. Osobno mislim da je za Japan registrirano partnerstvo prikladnije od braka. Ako takav zakon prođe, a javnost i dalje bude kritički nastrojena prema LGBT ljudima, mnogi se neće usuditi legalizirati svoju vezu. Najprije se društvo mora promijeniti. Ja vjerujem da će se to i dogoditi nakon što se zakon promijeni. Jer Japanci su jako pokorni kad je riječ o zakonima."

U posljednjih godinu dana Ishikawa se u svom okrugu izborio za novi plan jednakosti među spolovima. U njega je ugrađena odredba da svi moraju raditi na tome kako bi se postiglo razumijevanje seksualnih manjina. Jedan od snova mladog političara jest otvaranje centra u kojemu bi bilo savjetovalište s telefonskom linijom za potporu LGBT populaciji. "To je tek prva razina. Četiri se stvari moraju promijeniti u japanskom društvu kako bi se poboljšao život LGBT populacije. Prvo, gejevi i lezbijke moraju znati jedni za druge, kako bi međusobno kontaktirali i tako izbjegli izolaciju. Drugo, heteroseksualci trebaju znati istinu o homoseksualnosti, a ne baviti se glasinama. Zatim, mora postojati istinski predstavnik LGBT osoba u medijima. I posljednje, nužna je promjena politike."

Inače, većina japanskih političkih stranaka uopće ne raspravlja o LGBT temama, niti o tome imaju formiran stav.

Ignoriranje pod krinkom uljudnosti

Japanska kultura je takva da nitko za sebe neće reći da je gay friendly. Isto tako, neće reći ni da je homofoban. Jednostavno, neće reći ništa. "Ja ne skrivam da sam gej i nemam nikakvih problema. Ali ovdje se sve vrti oko veze muškarca i žene. Kad sam tek počeo raditi, kolege su me neprestano pitali kad ću se oženiti. Općenito, homoseksualne osobe ne mogu se autati na poslu. Neki su zbog svoje homoseksualnosti dobili otkaz. Strane kompanije su otvorenije. Primjerice, zaposlenici u japanskoj banci moraju se vjenčati da bi dobili promaknuće".

Istraživanje je pokazalo da se 86 posto gejeva nakon autanja suočilo s problemima. Od toga, 67 posto njih reklo je da su se osjećali izoliranima, 65 posto ustvrdilo je da je narušen njihov odnos s prijateljima, 35 posto njih požalilo se da im je stradao odnos s roditeljima.

Čak 36 posto gejeva razmišljalo je o samoubojstvu. "Zapad pomaže zemljama u razvoju, a Japan zaboravlja. Želim da taj Zapad kaže da Japan treba biti LGBT friendly. Među G8 zemljama samo u Japanu i Rusiji nije dopušteno istospolno partnerstvo. Ali ovdje nije situacija toliko loša kao u Rusiji. Nitko neće biti uhićen ako je bio na gay prideu. Veleposlanici Danske i Australije u Tokiju ne skrivaju da su gejevi. Žive sa svojim partnerima i imaju sva prava kao i heteroseksualni parovi, jer su njihove zemlje od japanske vlade tražile da im to odobri. Ako se mnogobrojni stranci autaju u Japanu, naše društvo će se promijeniti. Zato potičem LGBT ljude iz cijeloga svijeta da posjete Japan.", zaključuje Ishikava.