Ovog je vikenda gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo postavila komemorativnu ploču na križanju ulica Montorgueil i Bachaumont u središtu Pariza. Naime, na tom su mjestu 1750. uhićena dva muškarca, dvadesetogodišnji postolar Bruno Lenoir i Jean Diot, sluga.

Uhićeni su 4. siječnja 1750. zbog čina sodomije nakon čega su obojica osuđeni na lomaču. Povijest je pokazala da su Bruno i Jean bili posljednji par koji je gorio na lomači zbog homoseksualnosti u Francuskoj. Prijedlog da im se oda počast komemorativnom pločom predstavila je Komunistička stranka 2011. Gradskom vijeću Pariza.

Prijedlog je prihvaćen jednoglasno, a iz ureda gradonačelnice pojasnili su: "Uvijek je korisno sjećati se, posebice danas, u kontekstu rasta homofobije, bilo da je verbalna ili virtualna.“ Iz udruge Inter-LGBT tvrde da je to značajna gesta priznavanja žrtvi: "Memorija se ne smije izbrisati, a sjećanje na ta dva muškarca mora biti upozorenje pred homofobnim prosvjedima“.

Kako tvrdi povijest, dvojicu muškaraca uhitila je u pijanom stanju noćna policijska patrola, a službeni zapisnik svjedoči  da su zatečeni u "nepoćudnoj i kažnjivoj pozi“. Iako su takve "afere“ uglavnom su u to doba završavale opomenom, Jean Diot i Bruno Lenoir doživjeli su mnogo goru sudbinu.

Nakon uhićenja, proveli su šest mjeseci u zatvoru Châtelet, suđenje je bilo brzo i namješteno te im je dodijeljena najteža kazna: spaljivanje na lomači na trgu Grève (današnjem trgu ispred Gradske vijećnice, Hôtel de Ville). Trg je tada glavno poprište javnih smaknuća.

Izdvojilo ih se kao primjer ostalima

Iako je presuda bila u skladu s tadašnjim zakonom spram "sodomista“, tadašnja javnost bila je iznenađena težinom  izrečene kazne, tvrdi povjesničar Thierry Pastorello koji se u svojoj doktorskoj disertaciji bavio muškom homoseksualnošću u Parizu tijekom 18. i 19. stoljeća. "Buduća da se radi o činu sodomije, to je neobična presuda za 18. stoljeće i zasigurno ih se izdvojilo kao primjer ostalima“, poručio je povjesničar za AFP. U to vrijeme, homoseksualce se spaljivalo na lomači ako su bili optuženi za pedofiliju ili za trgovinu djecom.  

Zapravo, sodomija je bila raširena praksa u središtu Pariza u  18. stoljeću te se radilo o "banalnom zločinu“. Arhivi ukazuju na to da je policija itekako bila u tijeku svega što se događalo u noćnim okupljalištima, kao što su bili kabarei koji su privlačili "klijente sodomiste“, pojašnjava Pastorello.

I Jean Diot i Bruno Lenoir bili su iz nižeg staleža te ih je stoga bilo lakše osuditi. Primjerice, mladi plemići koje bi u Versailleu zateklo in flagranti morali su za kaznu otići iz Pariza u dvorce na selu. Iz kaznenog zakona čin sodomije ukinut je 1791., a homoseksualnost je u Francuskoj dekriminalizirana tek 1982. za vrijeme mandata Françoisa Mitteranda.

"Naša je dužnost sjećati se patnje"

U priopćenju gradonačelnice Anne Hidalgo, među ostalim, stoji: "Taj se nečasni događaj zbio u Parizu i danas tvrdimo da naš grad više nikada neće prihvatiti bilo kakav oblik homofobije. Naša je dužnost sjećati se užasa s kojim su se homoseksualni parovi suočavali stoljećima. Ne možemo zaboraviti patnju onih čiji je jedini zločin bio to što su voljeli, ni progone. Ne možemo okrenuti pogled od činjenice da se homoseksualnost i dalje smatra zločinom u skoro 80 zemalja u svijetu i da je kažnjiva smrću u 11 država.  … Danas moramo odlučno raditi na neutralizaciji homofobije koja nije nestala. Ona ostaje destruktivni otrov u našim društvima i čini golemu zapreku tisućama parova. Pravni napredci postignuti posljednjih desetljeća ne mogu prekriti stvarnost svakodnevnice. … Nekadašnjim progonima suprotstavit ćemo današnje pobjede slobode i tolerancije. Naša otvorenost i naša raznolikost su naša najveća snaga. Pariz će otvorenih ruku uvijek dočekati one koji se vole.“  

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.