Rijeka je dobila svoj prvi queer mural koji je nastao kao trajni trag jednog bunta – činjenice da se u Rijeci, unatoč svemu što se događa u Hrvatskoj i u svijetu, treću godinu zaredom održao queer i feministički festival Smoqua.

Mural su izradile riječke umjetnice Tanja Blašković, Nika Krajnović i Luisa Ritoša. Nalazi se u Kružnoj ulici, a njegova izrada se temeljila na neformalnom istraživanju riječke Udruge za ljudska prava PaRiter pod nazivom „Što Riječani i Riječanke podrazumijevaju pod normalnim?“.

Na ideju su murala PaRiterke su došle zajedno s Udrugom Lori. "Zaključile smo da bi to baš bilo super da ostane neki trajni trag u gradu koji se bavi temama queer i feminizma", kazala je Tihana Naglić iz PaRitera.

Anonimno istraživanje bilo je provedeno u travnju, tako što su u nekolicini riječkih kafića i knjižnica bile postavljene kutije s pitanjima koja su obuhvaćala pojam normalnosti u različitim kontekstima, kao što su obitelj, zajednica, ljudska prava, odijevanje i ponašanje u javnom prostoru.

"Nitko na ovom svijetu nije normalan"

U kutijama su se nalazila tri do četiri pitanja. Primjerice, "Je li normalno biti feministkinja?", "Je li normalno da se dva dečka ili dvije cure ljube u javnom prostoru?", "Kako izgleda normalna obitelj?", "Je li normalno da se o ljudskim pravima odlučuje na referendumu?".

Na temelju odgovora umjetnice su napravile mural. Iako u manjini, bilo je i negativnih odgovora, odnosno, govora mržnje, kazala je Tihana. Kad su postavile kutije s pitanjima, kaže Tihana, nisu imale očekivanja kakvi će odgovori biti. Bilo im je važno propitati pitanje normalnosti i društvenih normi, zaključile su da je najbolje na muralu osvanu odgovori koji potiču na razmišljanje.

"Jako smo dugo razmišljale trebamo li staviti neke poruke koje u sebi sadrže mržnju. Bilo je problematično selektirati odgovore, a morale smo ih na neki način selektirati. Odlučile smo se za one koju su sveobuhvatni i koji potiču na razmišljanje", objasnila je Tihana.

Kad god je posrijedi nekakav umjetnički rad u javnom prostoru, za očekivati je da će publika na to reagirati

Jedan takav odgovor, koji je završio na muralu, bio je odgovor na pitanje ´Što je normalno?´, a glasi "Nitko na ovom svijetu nije normalan. Ne postoji definicija normalnosti. S aspekta prirode je normalno, a s aspekta kulture nije."

"Jako je teško definirati što je normalno. Svatko ima neku sliku i predodžbu što bi to bilo normalno. Složile smo se da je najbolje da završe na muralu poruke koje su osnaživačke i potiču na dijalog", zaključuje Tihana.

Mural kao ostavština queer i feminističkog festivala u centru grada

Kružna ulica u Rijeci polako postaje mjesto muralista i artista, pa je bilo logično da i queer mural postane sastavni dio slavne ulice koja je s godinama postala neuređena, prljava, a i mjesto gdje ljudi i usred bijelog dana uriniraju. Plan je da se Kružna uredi i distancira od konteksta zapuštenosti, koji ju je godinama pratio.

"Jako mi je bitno da se ovakve stvari događaju i jako mi je drago biti dio takvih projekata koji se bave nekakvim problemima koji mene zanimaju, kao što su ljudska prava ili feminizam. Mislim da je predivno što se dogodio trenutak traga s muralom kao ostavština queer i feminističkog festivala u samom centru grada", kazala je Tanja Blašković, jedna od tri riječke umjetnice koje su mural oslikale.

Jako je teško definirati što je normalno. Svatko ima neku sliku i predodžbu što bi to bilo normalno. Složile smo se da je najbolje da završe na muralu poruke koje su osnaživačke i potiču na dijalog

Oslikavanje murala bio je dugotrajan proces, napravilo se puno skica. Na kraju su umjetnice zaključile da je baš to što su stilski različite ključan segment koji se savršeno uklapa u priču o različitosti koju je s muralom bila i namjera ispričati. Ono što je važno reći da se događalo tijekom izrade murala, svakako jest činjenica da su i tijekom izrade ljudi reagirali. Pa nam tako Tanja priča da se puno starijih ljudi zaustavilo, čak i vratilo, da im pruži podršku.

"Mislim da je nerealno očekivati da se neće ništa dogoditi s muralom, nakon što smo ga završile. Kad god je posrijedi nekakav umjetnički rad u javnom prostoru, za očekivati je da će publika na to reagirati", mišljenja je Tanja koja ističe da joj neće smetati ako mural i bude pošaran jer je to sastavni dio street arta, a svaki umjetnik, kaže Tanja, mora biti na to spreman, ako se odlučio biti dio javnog prostora.

Queer mural ostaje Riječanima i Riječankama da sami donesu sud o tome što je za njih normalno.

"Pojam normalnosti je problematičan jer ima konotaciju kao da je to nešto pozitivno, a po meni je normalnost samo većina koja odlučuje što je u tom trenutku normalno, a to može biti i pozitivno i negativno. Za imati kritički odmak i kritičko razmišljanje jako je važna edukacija i da sustav potiče takav način razmišljanja od malih nogu. Ne samo kada se radi o pitanju normalnosti, nego o svim informacijama koje do nas dopiru. Nadamo se da će se ljudima koji budu čitali odgovore na muralu, dogoditi ´klik´ i da će sami promisliti o tome što je za njih normalno", istaknula je Blašković.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.