Samo malo! Predsjednica je čestitala "slavodobitniku i njegovu momku"? Hoće li im biti kuma na vjenčanju ako odluče sklopiti životno partnerstvo? Je li se to predsjednica konačno u svojem mandatu – s izuzetkom inauguralnog govora – opet oglasila o pravima LGBT građana Republike?

Proteklih se mjeseci obilježavalo 300 godina Sinjske alke, folklorne manifestacije koja svoje porijeklo vuče još iz razdoblja borbe katoličke Europe s muslimanskim Otomanskim carstvom. Sve je kulminiralo u nedjelju, 9. kolovoza, kad se u Sinju okupilo tisuće ljudi, među njima i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja je ujedno i pokroviteljica ove manifestacije, nastavivši tako tradiciju časnog alkarskog aranžiranja s manje-više svakom vlašću, započetu s austrougarskim carem Franjom Josispom, nastavljenu s jugoslavenskim kraljem Aleksandrom Karađorđevićem, jugoslavenskim maršalom Titom, hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom itd.

Titulom pobjednika jubilarne, tristote Alke, okitio se alkar Frano Ivković ("Čvrsta desnica i oko sokolovo donijeli su mu čak osam punata. Prvu i treću utrku pogodio je u sridu, a drugu u dva i iza sebe ostavio ostalih 16 alkara"', napisao je Večernji list), a nakon što se natjecanje odigralo predsjednica Grabar-Kitarović je okupljenim medijima kazala: "Ne mogu riječima opisati koliko mi je zadovoljstvo biti na 300. Alki, prvi put kao predsjednica i njezina pokroviteljica. Hvala na srdačnom i toplom dočeku, uvijek je lijepo biti u Sinju i Cetinskoj krajini. Čestitam slavodobitniku i njegovu momku, ali i svima koji su sudjelovali na ovogodišnjoj Alki."

Opasna je ta Sinjska alka!

Samo malo! Predsjednica je čestitala "slavodobitniku i njegovu momku"? Hoće li im biti kuma na vjenčanju ako odluče sklopiti životno partnerstvo? Je li se to predsjednica konačno u svojem mandatu – s izuzetkom inauguracijskog govora – opet oglasila o pravima LGBT građana Republike?

Kako je, eto, prošlo tri stoljeća od utemeljenja Sinjske alke, poznate, cijenjene i omiljene povijesno-folklorno-sportske manifestacije (UNESCO je smatra svjetskom nematerijalnom baštinom), koju Hrvatska reklamira u svijetu i kao veliku turističku atrakcija, vrijeme je i da se postavi sljedeće pitanje – nije li Sinjska alka totalno gej? A može se odmah i odgovoriti: "Itekako!"

Naime, ako nas je postmodernizam ičemu naučio, onda je to da se sve može interpretirati do smrti smisla pa i dalje od toga, no gej interpretacija Sinjske alke uopće nije nategnuta. Riječ je o manifestaciji koja je obilježena muškarcima odjevenim kao da im je šarene i raskošne odore dizajnirao John Galliano, brkatim hipermuškarčinama koji bi se savršeno uklopili u estetiku Toma od Finske, a povrh svega toga svaki alkar ima još i – vlastitog momka! Već na nivou vizualnog, Sinjska alka i alkari prosto vrište "gej", ali nije tu kraj sinjske zagasite homoerotike.

Hrvatska bi LGBT zajednica definitivno trebala razmisliti o tome da prigrli Sinjsku alku kao svoj ljetni Prajd, povorka glavnim sinjskim ulicama već je ionako neizostavni dio tog cijelog događanja. Predsjednica Grabar-Kitarović je pak svojim baroknim stilom šminkanja već nadahnula zagrebačke drag queenove da predstave svoju verziju Kolinde, pa se više ne bi morala slikati pokraj svoje kartonske verzije

Cilj je alkarskog natjecanja kopljem pogoditi u sridu, malu rupicu u koju se treba znati precizno nabiti koplje, inače doista neupitan falusni simbol. Alkari dakle svojim ogromnim falusnim kopljima jurišaju prema uskoj rupici, koja svojim kružnim oblikom mnogo više asocira na anus nego vaginu (promjer najužeg kruga, sride, je samo 3,51 cm; vrlo usko!) , i nagrađuje se onaj potentni junak koji uspije svoje koplje zabiti što više puta u rupicu.

Postoji i pravilo da ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme (ne tolerira se neuredno odijevanje!) dužan je proći trkalištem bez gađanja alke, to jest sa "spuštenim kopljem", a znamo da nema veće traume za muškarca nego kad mu je spušteno koplje koje bi trebalo biti uzdignuto. Opasna je ta Sinjska alka!

Hoćemo na Sinjskoj alki i alkarice sa svojim curama

Alka je, naravno, potpuni bareback i hardcore, ipak je to tradicija stara tri stoljeća, nastala prije plastike, gume i kondoma.

Nema tu mjesta za maženje, riječ je o metafori žestokog, ali senzualnoga gej seksa, kao u najboljim pornićima Cadinota. Da Hrvatska ima pornografsku industriju (odnosno, da ima ikakvu industriju...), odavno bi se već netko dosjetio snimiti pornić koji bi mogao početi otprilike ovako: twinkovski slatki, taman punoljetni (alkarski) momak Ante je u štali, od ljetne vrućine razgolićenog torza, te timari konja svojeg alkara i onda se dohvati njegova koplja, lašteći ga da se sjaji za natjecanje. U štalu ulazi kršni, od sto kila čistih mišića sazdani alkar Šime, ugleda svojeg momka Antu kako lašti njegovo koplje i... onda mu Ante nalašti koplje!

Ili obratno, nikad se ne zna s tim brkatim muškarčinama, a i nije fer tako stereotipizirati nečiju ulogu u međumuškom seksu. Možda bude i flip flop, tko zna kamo će strast odvesti Antu i Šimu. Nije teško zamisliti ni cijeli serijal nadahnut Sinjskom alkom: prvi dio bio bi "Alkar i njegov momak", drugi "Oko sokolovo ima savršen gejdar", treći "Čvrstom desnicom ravno u sridu", četvrti "Povratak Oka sokolovog: prvo sinjsko gej vjenčanje"...

Ako nas je postmodernizam ičemu naučio, onda je to da se sve može interpretirati do smrti smisla pa i dalje od toga, no gej interpretacija Sinjske alke uopće nije nategnutA. Riječ je o manifestaciji koja je obilježena muškarcima odjevenim kao da im je šarene i raskošne odore dizajnirao John Galliano, brkatim hipermuškarčinama koji bi se savršeno uklopili u estetiku Toma od Finske, a povrh svega toga svaki alkar ima još i – vlastitog momka

Hrvatska bi LGBT zajednica definitivno trebala razmisliti o tome da prigrli Sinjsku alku kao svoj ljetni Prajd, povorka glavnim sinjskim ulicama već je ionako neizostavni dio tog cijelog događanja. Predsjednica Grabar-Kitarović je pak svojim baroknim stilom šminkanja već nadahnula zagrebačke drag queenove da predstave svoju verziju Kolinde, pa se više ne bi morala slikati pokraj svoje kartonske verzije, nego usred Sinja u zagrljaju između dvije trandže u Kolinda-looku. To bi bila narodna fešta za pamćenje! Sljedeće godine zato neka se u sinjskoj povorci vijore i zastave duginih boja.

No, sa Sinjskom alkom postoji jedan veliki problem – drugi je što je osuđeni ratni zločinac Mirko Norac i dalje počasni član Viteškog alkarskog društva, ali hrvatsko je društvo, predvođeno predsjednicom, manje-više odlučilo praviti se kako to i nije problem – a to je što na njoj nema alkarica.

Da, prošlo je 300 godina Alke i krajnje je vrijeme da se natjecanje omogući i ženama, a ne da sve ostane jedna zastarjela, patrijarhalna manifestacija. Jer kao što svaki alkar ima pravo na svojeg momka, tako i svaka alkarica treba imati svoju curu. Bez toga, Alka bi, kako se to kaže u sinjskom žargonu, mogla otići "uništa".

Dakle, hoćemo na Sinjskoj alki i alkarice sa svojim curama, jer bez toga je to događaj koji je u 21. stoljeću – promašio.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.