Nezavisna lista don Ivana Grubišića mogla bi biti još jedno iznenađenje ovogodišnjih parlamentarnih izbora. Na početku predizborne kampanje Listi se u svojstvu direktora kampanje pridružio i novinar Drago Pilsel, koji je za tu svrhu zamrznuo svoj angažman na tportalu, gdje se bavio vanjskom politikom.

Pilsela se sjećamo i kao velikog zagovaratelja ljudskih prava koji je vodio program prvog zagrebačkoga Pridea, u lipnju 2002. godine. Osim ljudskopravaškog angažmana na drugim područjima, i time se taj nekadašnji fratar jasno svrstao na stranu obespravljenih, a takve stavove žestoko zastupa i danas. 

U samoj završnici predizborne kampanje gospodin Pilsel našao je vremena kako bi s nama porazgovarao o ciljevima i programu nezavisne liste don Grubišića, ali i temama poput pobačaja, zaređivanja žena, ženskim ljudskim i LGBT pravima.

Gospodine Pilsel, iza vas je uspješna novinarska karijera, ali i sudjelovanje u pobjedničkom timu predsjednika Ive Josipovića. Zbog čega ste se odlučili ponovno politički aktivirati i uključiti u izbornu kampanju gospodina Ivana Grubišića?
- Prihvatio sam poziv don Ivana da pomognem u kampanji (a vrlo brzo se to pretvorilo u nužnost da kampanju i vodim) te da se kandidiram u 8. izbornoj jedinici (gdje sam prvi na listi) iz više razloga ali je najvažniji taj da je posrijedi dugogodišnje prijateljstvo s don Ivanom, da smo jako dugo na istoj ''valnoj dužini'', da smo se prepoznali u službi čovjeka. Otud moto naše kampanje ''Za čovjeka nadasve''. Tko mene zna, njemu ne treba pojasniti što sam ja sve činio, ne samo otkako živim u Hrvatskoj (svibanj 1989.), već i za mojeg života u Južnoj Americi (Argentina i Brazil) u promociji ljudskih prava i u službi siromašnima i obespravljenima.

Pomažu li vam i kako vaša iskustva iz kampanje za predsjedničke izbore?
- U predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića radio sam razne poslove, ne samo one vezane uz analitiku ili medijsko planiranje i političko savjetovanje, tako da mi je to iskustvo jako važno ne samo za ovu kampanju s don Ivanom. Općenito govoreći, mislim da sam nakon suradnje s predsjednikom Josipovićem postao još bolji komunikator i sugovornik, naročito građana koje tišti bilo koji oblik nepravde. Promatrao sam kako je šef našega stožera, dr. Mirando Mrsić, donosio odluke u kriznim situacijama i to mi je pomoglo da se znam postaviti kad je i kod nas postalo ''gusto''. Morao sam kao direktor kampanje donositi nezahvalne odluke ali sam bio siguran u ono što činim i zašto to činim.

Na koliko mandata u Saboru računate?
- Najmanje dva, možda tri, četiri bi već bilo senzacija ovih izbora.

Ukoliko dobijete zastupnike u Saboru, za što ćete se primarno zalagati?
- Decentralizacija državne uprave i smanjenje birokracije. Paralelno s tim će ići naša borba protiv bilo kakve vrste političke privilegije. Hrvatska mora biti uređena u pet povijesnih regija a županije treba ukinuti. U novoj administraciji, umjesto sadašnjih 9 posto trebalo bi ostati 70 posto novca koji regije generiraju, a koje bi trebalo uložiti u otvaranje novih radnih mjesta i u uvođenje novih tehnologija.

Koliko vam je važno poštivanje ljudskih prava?
- Bez toga mi i nemamo smisla, ne može se razumjeti naše poslanje ni naš politički program. Ono je na vrhu naših prioriteta. I o tome svjedočimo našim biografijama.

Budući da je don Ivan nositelj svih lista i umirovljeni svećenik, i budući da je u nekim zemljama poput Austrije jako snažan svećenički otpor dogmi da se žene ne mogu zaređivati, zanima nas kakav je vaš stav po tom pitanju?
- Ja sebe više ne smatram katolikom već katoličkim disidentom ili katoličkim protestantom. Ne prihvaćam učiteljstvo Katoličke crkve po kojemu žene ne mogu biti promovirane u klerički stalež. Imali smo na početku povijesti Crkve, one jedine, Kristove, žene kao đakonise i žene s biskupskim štapom. Ja sam apsolutno za ređenje žena kao đakonisa, svećenica i biskupica. Baš kao što je slučaj u luteranskoj ili anglikanskoj crkvi.

Kako gledate na stanje ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj?
- Dokle god žene ne budu imale jednaka prava kao i muškarci, a ovdje govorimo o potrebi jednake zastupljenosti žena u Saboru i u političkim i drugim upravnim strukturama, ne možemo govoriti o punom poštivanju ljudskih prava žena u Hrvatskoj.

Brojna istraživanja pokazala su da su žene za iste poslove plaćene manje od njihovih muških kolega, da se teže zapošljavaju, da trudnice dobivaju otkaze itd. Kako to komentirate?
- Hrvatska je feudalno, mačističko društvo koje nema osjećaja za prava i ravnopravnosti žena. Pamtim situaciju kad sam tek stigao iz Argentine. Kao što znate, bio sam franjevac s privremenim zavjetima. Bio sam gost jednoga samostana u srednjoj Dalmaciji, na području šibenske biskupije, i nakon ručka, domaćin, gvardijan i župnik, se dere na redovnicu i kaže: ''Sestro, daj više tu kavu. Jesi li zaspala?!''
Ja sam se iz protesta dignuo od stola, otišao po kavu, donio je tom fratru i ostao sa sestrom da joj pomognem oprati posuđe. Ona je bila jako ponižena. Taj njezin pogled povrijeđene osobe koja tu ima biti sluškinja fratrima me jako pogodio.

Obiteljsko nasilje i nasilje nad djecom su, nažalost, u stalnom porastu. Što mislite da je tome uzrok i koji je, po vama, način da se taj trend preokrene?
- Hrvatska nema dovoljno produhovljenih ljudi. Kao jako smo religiozna nacija, ali duhovnosti gotovo da i nema. Imamo razne talibane. Tu je, naravno i teret ratnih trauma, ali mi se čini da je najveći problem u sustavu odgoja i obrazovanja. Nasilje nije samo prisutno nad djecom već i među njima, svejedno je li je riječ o osnovnoj ili srednjoj školi.

Jeste li za zabranu pobačaja?
- Ne, nisam. Kao mladi fratar u Argentini sam pomagao Indijankama koje bi išle abortirati s komadom žice i umirale od krvarenja i raznih drugih strahota. Zabrana pobačaja samo širi crno tržište i ugrožava život žena. Ali sam, kao kršćanin, za život. Imam problem kad se govori o pravu žene na vlastito tijelo. Štima, ali u tom tijelu je nečiji tuđi život. Mislim da bi bilo važno da, kao nacija koja odumire, promoviramo život te da one žene koje ne žele zadržati dijete daju to blago na usvajanje. Poznajem gomilu parova koji čekaju dijete iz doma.

Smatrate li da svi građani trebaju uživati jednaka prava, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju? Konkretno, trebaju li istospolni parovi imati jednake zakonske mogućnosti za zasnivanje obitelji kao i njihovi heteroseksualni sugrađani?
- Zagovaram ozakonjenje istospolnih zajednica te da u svemu budu izjednačeni s tradicionalnim brakovima uključivši i u pravo na usvajanje djece.

Bi li žene bez partnera trebale imati pravo na umjetnu oplodnju? Trenutni zakon to ne dopušta, a vladajući kažu da ga, ukoliko pobijede na izborima, neće mijenjati.
- Naravno. Takav je zakon neljudski i treba ga izmijeniti. Svakoj osobi treba jamčiti pravo na očinstvo i majčinstvo.

Što vi mislite da je glavni uzrok katastrofalne stope nataliteta u Hrvatskoj?
- Nisam siguran da je glavni razlog onaj siromaštva ili financijske krize. Mislim i da su mladi naučeni na komociju. Prepoznajem isti refleks kod onih koji ne bi imali djecu i oni koji se ne bi nikome zamjerili, koji neće glasati, koji samo gledaju svoj osobni komoditet.

Hoće li vaša lista ulaziti u koalicije? Ako je odgovor potvrdan, jeste li skloniji suradnji s lijevom ili desnom koalicijom?
- Nećemo koalirati ni s desnicom niti s ljevicom. To je stav don Ivana Grubišića i Nacionalnog vijeća Saveza za građansku i etičku Hrvatsku koje je iznjedrilo ovu našu listu ili liste. Osobno bih bio sklon formiranju kluba s HSLS-om ali don Ivanova je zadnja.

I sami ste zbog svojih beskompromisnih javnih istupa imali mnogo problema. Što biste poručili onima koji ne misle kao većina?
- Da se otpor ludilu, bešćutnosti i egoizmu, onom institucionaliziranom, isplati. Kad se spoje narodni i svećenički glavari i starješine, govorio je Isus, stradava čovjek. Ja ne želim vjerovati da su fondovi morala ove zemlje prazni ili nedostatni. Svaki dan naletim na ili upoznajem osobu ili više njih, bilo da su naši simpatizeri ili moji čitatelji, koji me hrabre da ne posustanem u zalaganju za čovjeka. Ako na ovim parlamentarnim izborima ne prođe niti jedan od nas, opet ću biti zadovoljan jer ću znati da sam pokušao, u zadanim okolnostima, ono najbolje što sam mogao. Ja ne mogu sjediti doma i brundati pred televizijskim ekranom. Ja sam čovjek angažmana riječi i dijela. Inače, to nisam ja. Uskoro ću opet sjesti pred televizijske kamere, u tjednoj emisiji koji sam upravo dogovorio na Kapital Networku, i dati riječ istinskih herojima našega društva.