Troje djece glumačke legende Judy Garland, Liza Minnelli, Lorna Luft i Joey Luft, na nedjeljnoj će dodjeli Oscara zajedničkim nastupom odati počast majci, i to povodom 75. godišnjice njezina najpoznatijeg filma, "Čarobnjak iz Oza".

Ta je informacija ekskluzivno za Hollywood Reporter potvrđena iz više izvora. Slavni potomci Judy Garland nisu se uvijek najbolje slagali, no kažu da su sve nesuglasice danas iza njih te se raduju nastupu u majčinu čast na najglamuroznijem filmskom događaju godine.

Među njima je svakako najpoznatija Liza Minnelli, dijete iz Judynog braka s redateljem Vincenteom Minellijem. I sama je 1972. osvojila Oscar za ulogu u kultnom "Cabaretu", a baš kao i njezina majka, istinska je gej ikona. Tako je 2005. dobila nagradu Vanguard organizacije GLAAD, za doprinos u povećanju vidljivosti i razumijevanja LGBT zajednice, a pet godina kasnije okitila se nagradom organizacije PFLAG (roditelji, obitelji i prijatelji lezbijki i gejeva) za cjeloživotnu potporu LGBT osobama.

Lorna i Joey Luft djeca su iz trećeg braka Judy Garland s menadžerom Sifom Luftom. Lorna je glumica i pjevačica, dok je Joey, također glumac, oduvijek skrivao privatan život od očiju javnosti.

Inače, vjeruje se da je pogreb Judy Garland, održan 27. lipnja 1969. bio izravan povod za stonvolšku pobunu koja se dogodila dan kasnije i utrla put globalnom pokretu za LGBT prava. U to su se vrijeme zaredale brutalne racije po njujorškim gej barovima, što njihovi posjetitelji više nisu htjeli trpjeti, a njezina je nagla smrt rastužila tisuće gej fanova. Taj "koktel" bijesa i tuge potaknuo je žestok otpor LGBT zajednice.

Lorna Luft je poslije kazala kako je njezina majka bila velika zagovarateljica gej prava te da bi smatrala kako je ta pobuna protiv policijske represije bila nužna.

Još je jedna zanimljivost vezana uz povezanost Judy Garland i zastave duginih boja, koju je dizajnirao umjetnik iz San Francisca, Gilbert Baker. Legenda kaže kako je djelomično bio nadahnut glazbenom temom "Čarobnjaka iz Oza", "Over the Rainbow". Ta je pjesma mnogo puta opisana kao "zvuk ormara" koji se obraća gej muškarcima čiji je "imidž u javnosti često bio u suprotnosti s njihovom pravom prirodom koju društvo ne bi prihvatilo niti oprostilo". Postala je i jedna od himni pokreta za LGBT jednakopravnost.