Iako se može dijagnosticirati određena stagnacija u LGBT aktivizmu i besciljnost u razvoju hrvatske LGBT zajednice, 2015. godina je ipak bila ispunjena važnim događajima za LGBT Hrvatsku, od kojih su neki bili pozitivnog a neki negativnog predznaka. Crol.hr je napravio izbor deset LGBT događaja godine u Hrvatskoj koji svjedoče da će 2015. LGBT građani i građanke Lijepe naše imati po čemu pamtiti.

Spolna orijentacija u inauguracijskom govoru Kolinde Grabar-Kitarović

Nakon, do posljednjeg trenutka neizvjesnih predsjedničkih izbora, u veljači je Hrvatska dobila svoju prvu predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarović. Već sama inauguracija izazvala je mnoštvo reakcija u javnosti, i to zbog uzvanika i uzvanica u VIP zoni, među kojima su bili Velimir Bujanec, voditelj emisije “Bujica” koji ima pravomoćnu presudu za dilanje kokaina, te Josip Klemm i Milan Bandić protiv kojih su se provodile istrage. Među njima se našao i Tomislav Merčep kojemu se sudi zbog uloge u ratnim zločinima nad civilima u Pakračkoj poljani. Postavljalo se pitanje po kojim su kriterijima su uopće pozivani i jesu li se tamo neki pojavili po želji predsjednice. Osim toga, u kampanji je crol.hr razgovarao sa svim predsjedničkim kandidatima o LGBT pravima, i baš je Grabar-Kitarović bila najšturija, no u svoj inauguracijski govor ipak je uvrstila i seksualne manjine, kazavši kako će "biti predsjednica svih hrvatskih građana, bez obzira na političko opredjeljenje, etničku, vjersku i spolnu orijentaciju i pripadnost". Još uvijek ostaje vidjeti hoće li to obećanje održati dođe li do kršenja ili umanjivanja prava LGBT građanki i građana.

Duga ispred sjedišta Hrvatske biskupske konferencije

Biskupski dvori od oniksa na zagrebačkom Ksaveru koji su koštali milijune kuna, konačno su dobili kakvu-takvu svrhu postojanja kao lokacija za prosvjed građanskog nezadovoljstva prema moćnicima, kada je pred sjedištem HBK 18. svibnja 2015. osvanula na pločniku iscrtana duga u fantastičnoj akciji za Međunarodni dan borbe protiv homofobije. Pred zdanjem moćnih i financijski potkoženih se na nekoliko prekratkih sati - Bandićeve gradske službe su sve neuobičajeno brzo uklonile - pojavio međunarodni simbol mira i LGBT ravnopravnosti. Bila je to duhovita i miroljubiva provokacija queer šarenila upućena smrknutim licima u crnim haljama koji uživaju u širenju homofobije, u najboljoj tradiciji uličnih akcija iz zagrebačke LGBT zajednice, kakve je prije desetak godina realizirala misteriozna KUGA (Kulturna ulična gej akcija). Na kraju se pak ispostavilo da su za genijalnu dugu ispred sjedišta HBK u povodu Međunarodnog dana borbe protiv homofobije zaslužni aktivisti liberalno-progresivne stranke Za grad, kojima ovom prilikom još jednom čestitamo na sjajnom potezu.

Prva životna partnerstva s fotkama

Nakon izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu u srpnju 2014. godine, pred matičar(k)e su stali deseci parova, no sve do ljeta ove godine, većina ih se sklapala daleko od fotoobjektiva i kamera. Prvi par koji je to učinio, i to ne u potpunosti, bile su naše čitateljice Ivana i Andrea, čiju je priču prenijela većina mainstream medija u Hrvatskoj. Mnogi su pozdravljali njihovu odluku i dobronamjerno im poželjeli svu sreću, dok su drugi – i iz redova same LGBT populacije – činjenicu da su u javnost dale fotografije "s leđa" – s veseljem dočekali "na nož" jer im to nije bilo dovoljno. Ubrzo nakon Ivane i Andree, životno partnerstvo je pred kamerama sklopila i prva javna osoba, HTV-ov novinar Dražen Ilinčić. I opet slična situacija, samo ovog puta Ilinčiću su se iz prašine "vadile" stare izjave iz vremena referenduma u braku, a najluđe tumačenje bilo je da je zapravo "podržao Željku Markić". Kako god, u kolovozu se dogodio pravi "proboj", i to u Dnevniku HTV-a koji su na svom vjenčanju uživo ugostile Jacquelin Zuzzi i Marial Prota koje inače žive u Manchesteru, a za svečani dan odabrale su Marialin rodni Punat na Krku. Najveći "hit" tog vjenčanja bila je Marialina 83-godišnja baka Ankica Orlić koja je u potpunosti podržala svoju unuku kazavši okupljenim novinarima kao se "netko rodi kao dešnjak, netko kao ljevak, a netko kao gej", a svoje je stavove kasnije podijelila u ekskluzivnom razgovoru za Crol.hr.

Karolina Vidović Krišto vs. Zagreb Pride

Kako se našla duboko uvrijeđena zbog nominacije za homfopkinju godine, HTV-ova novinarka Karolina Vidović Krišto tužila je udrugu Zagreb Pride zbog teksta "Izbori za Homofoba i Homofrenda 2013. godine" koji je bio objavljen na web stranicama udruge. Podsjetimo, Vidović Krišto tu je nominaciju zaradila zbog emisije "Slika Hrvatske" na HRT-u i priloga "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja". Upravo zbog prikazivanja tog priloga, emisiju "Slika Hrvatske" Programsko vijeće HRT-a skinulo je s programa Hrvatske televizije, a nekoliko mjeseci nakon, u lipnju 2013. godine, Zagreb Pride je Karolinu Vidović Krišto uvrstio na listu za izbor Homofoba/kinje godine. Epilog smo dočekali već ove godine (za razliku od brojnih drugih sudskih procesa kojima se ne nazire kraj): Županijski sud u Osijeku potvrdio je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu po kojoj je udruga Zagreb Pride bila dužna isplatiti neimovinsku štetu Karolini Vidović Krišto u iznosu od 30.000,00 kuna, plus zatezne kamate i odvjetničke troškove Odvjetničkom uredu Zvonimir Hodak – sveukupno 41.018,91 kuna. I dok su protivnici LGBT prava u Hrvatskoj likovali nad tom presudom, Zagreb Pride objavio je priopćenje u kojem, među ostalim, stoji kako je "svojim postupanjem, Karolina Vidović Krišto svjesno, skrivajući se iza fasade novinarske profesije, ciljala poniziti dostojanstvo LGBTIQ građana i građanki te potaknuti javnost da o nama misli kako ne zaslužujemo bolje od statusa građana/ki drugog reda".

Prvi hrvatski gej Youtuber

Dok u svijetu postoje brojne zvijezde Youtubea poput Troyea Sivana, Tylera Oakleya i nepodnošljivog PewDiePieja, u Hrvatskoj sada postoji jedan i jedini - Renato Samardžić. Mladi peder iz Daruvara je svojim pionirskim pothvatom odlučio vodeći primjerom hrvatsku LGBT zajednicu dovući u 21. stoljeće i tako postao prvi hrvatski gej Youtuber. Samardžić u svojim vlogovima komentira aktualnu politiku, bavi se svojim pop-kulturnim opsesijama, nudi tutorijale za šminkanje te, najvažnije od svega, nudi uvidom u svoj život sliku egzistencije gej mladeži u Hrvatskoj. Primjer Samardžićeva javnog djelovanja pokazuje da LGBT emancipacija postoji i izvan centra Zagreba i standardnih aktivističkih krugova, potvrđujući da (neki) mladi jesu naša budućnost.

Otkazivanje Osijek Pridea

Središte Slavonije i Baranje, četvrti grad po veličini u Hrvatskoj, proteklih godina doživljava malu revoluciju kad je riječ o izlasku LGBT osoba iz ormara. U Osijeku nikad nije bilo više autanih ljudi, prvenstveno mladih, od kojih neki imaju i značajan liderski potencijal te sposobnosti za ozbiljno bavljenje aktivizmom, koji je Osijeku prijeko potreban, što je pokazalo i ovogodišnje otkazivanje druge osječke Povorke ponosa. No, ako ima potencijala, to ne znači da ima volje i spremnosti na preuzimanje te vrste društvene odgovornosti, koja sa sobom nosi i određene žrtve. Povijesno je dokazana činjenica da Prajd itekako funkcionira kao aktivistički alat i emancipatorska politika, ali jedino ako ga se ustrajno održava svake godine, te bi dopuštanje da osječka Povorka ponosa zamre nakon prvog, uspješnog i vrlo miroljubivog izdanja predstavljalo propuštanje ogromne prilike da se već postojeća, ali neorganizirana tamošnja LGBT zajednica konstituirala kao važan element u javnom životu grada, te svjetionik duginih boja za cijeli istočni dio Hrvatske, pa i susjednu Vojvodinu.

Serija "Nemoj nikome reći" na HTV-u

Prilično je nezapaženo u hrvatskoj javnosti prošla činjenica da je javna televizija prikazala teen seriju domaće proizvodnje "Nemoj nikome reći", u kojoj se među brojnim likovima zagrebačkih srednjoškolaca pojavljuje i jedan muški gej par, koje glume Marin Radman i Bernard Tomić. I ne samo da se pojavljuju, nego je jedna od glavnih narativnih linija prve sezone njihova ljubavna priča, u kojoj ne izostaju ni trenuci seksualne strasti u krevetu niti romantične šetnje s držanjem za ruke. Serija Ivana Livakovića zapravo se trudi prikazati život tinejdžera kakav jest, što uključuje i opijanje, partijanje i neizostavne društvene mreže, pa je čudo što se već nisu oglasili dežurni katolički dušebrižnici Bartulica i Batarelo da objave kako "Nemoj nikome reći" kvari mlade i vrijeđa njihov moralni osjećaj. U svakom slučaju, riječ je o značajnom napretku u reprezentaciji gej likova na hrvatskim televizijama, koje prije toga nisu uspijevale dobaciti dalje od homofobnih stereotipa kakvi su bili zloglasni "Stilisti" ili susjed iz "Stipe u gostima".

Uspon trans* aktivizma

Trebalo je 15 godina LGBT aktivizma u Hrvatskoj ozbiljnije počne baviti onim "T" iz često korištene skraćenice. To je zapravo u skladu s historijskim linijama LGBT aktivizma u državama poput SAD-a, gdje su trans* ljudi također predugo vremena proveli u aktivističkom zapećku, što se u međuvremenu na sreću radikalno mijenja. Tako je i u Hrvatskoj, gdje već par godina djeluje udruga TransAid, a sve češće trans* ljudi istupaju i u medijima, čime se itekako pomaže u podizanju svijesti o njihovim specifičnim problemima i o diskriminacij s kojom se susreću ne samo u javnosti, svakodnevici nego i u samoj LGBT zajednici. To se vidjelo i u priči Lune Sardelić, objavljenoj u tjedniku Telegram, koja opisuje psihološko zlostavljanje roditelja te odbacivanje vlastitog djeteta samo zato jer se ne uklapa u poremećene norme heteropatrijarhata. Sve više vidljiv trans* aktivizam jedna je od pozitivnih stvari koje su obilježile 2015. godinu u Hrvatskoj, te se treba nadati - ali i konkretno pomoći kad treba - da će se rad u pravcu rješavanja problema trans* građana/ki Hrvatske neustrašivo nastaviti.

Odšteta profesoru Dariju Krešiću zbog diskriminacije na radnome mjestu

Varaždinski Fakultet organizacije i informatike (FOI) mora bivšem zaposleniku Dariju Krešiću isplatiti 75 tisuća kuna, odlučio je varaždinski Općinski sud u listopadu, nakon što je Krešić tužio fakultet tvrdeći da je zbog spolne orijentacije bio ismijavan i diskriminiran te sprječavan u napredovanju. Ova dugogodišnja sudska trakavica, u kojoj se moglo vidjeti da homofobija ne vlada samo na jednoj hrvatskoj visokoškolskoj instituciji nego i u pravosuđu, tako je dobila i svoj financijski epilog, što je iznimno važno jer je riječ o vjerojatno prvoj presudi te vrste u Hrvatskoj. Ukratko, homofobija košta, a zahvaljujući ustrajnosti profesora Krešića sada su na to upozoreni i drugi poslodavci u državi. Krešić je u međuvremenu svoju karijeru nastavio izvan Hrvatske, što ukazuje i na to da homofobija hrvatskog društva rezultira zabrinjavajućim odljevom mozgova, a najavio je kako će se na ovu presudu žaliti i tražiti još veću odštetu bivših poslodavaca. Tako treba!

Nova djela LGBTQ tematike hrvatskih autora/ica

Za romansu Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića saznali/e smo tek desetljećima nakon njihove smrti, a tek nedavno su objavljena i ljubavna pisma Ive Vojnovića upućena jednom baletanu HNK. Hrvatska je književnost stoljećima bila ormarirana, što se konačno počelo mijenjati prije desetak godina, objavom "Berlinskog ručnika" Dražena Ilinčića. Godina 2015. u hrvatskoj književnosti obilježena je i brojnim djelima LGBT i queer tematika: tu su homoerotske pjesme Gorana Čolakhodžića, dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike za zbirku "Na kraju taj vrt", zbirka gej poezije Velimira Foretića Delonova "Bio si moj jedini san", postmodernistička queer poezija Aleksandra Huta Kona i njegova hvaljena zbirka "Padajući izbornik", roman Jasne Jasne Žmak "Moja ti" o lezbijskoj ljubavi, eseji Gorana Ferčeca u "Priručniku za jučer" itd. Sve to pokazuje da je LGBT tematika u hrvatskoj književnosti izašla iz ormara, a neka od spomenutih djela imaju i trajnu literarnu vrijednost.