O ovom bendu nema mnogo informacija, ali njihov malen opus dovoljan je da nas zainteresiraju. London Grammar čine Hannah Reid, Dot Major i Dan Rothman. Svoju su prvu stvar "Hey Now" stavili na Soundcloud prije oko tri mjeseca i dosad imaju preko 300.000 slušanja.

Ako će ove godine netko dići prašinu, vjerojatno će to biti upravo London Grammar.

Vokal Hannah Reid na svu sreću nije se izgubio u moru "pjevam kao sirena" pjevačica i u njezinoj interpretaciji "Darling are you gonna leave me" je svakako potvrdila da može stati rame uz rame Florence Welch, Ellie Goulding ili Jessie Ware. Nisam si mogla pomoći, a da ne primijetim blagi utjecaj XX-a, ali London Grammar su puniji i kompletniji.

Oni nude osvježenje i u produkcijskom smislu. Nisu se poveli za masovnim trendom "volimo synth iz 80-ih", već polako podcrtavaju svoj status na nekoj novoj trip-hop sceni. Mene je prvo osvojio vokal, a zatim i savršena produkcija ritam-sekcije. Na već spomenutoj "Darling are you gonna leave me" bih se poklonila onome koji je savršeno upleo bongose. Tekstovi pjesama na prvu se čine jednostavni, ali izvrsno su uklopljeni u glazbu i aranžman, što pokazuje da se išlo na cjelovitost i da "Metal & Dust" nije napravljen slučajno.

Teško je reći u kojem će glazbenom smjeru otići njihova priča, ali sigurna sam da taj smjer biti više nego dobar. Iako je tek travanj, "Darling are you gonna leave me" već mi je jedna od najdražih pjesama godine.

Na njihovoj Facebook stranici stoji da "snimaju", na Twitteru isto tako. Nije da se žalim – jer ako je to točno, imamo se čemu radovati.